The Guardian: Jesmo li na prekretnici svjetske historije?
Biden je u svojim govorima, pa čak do kraja svog mandata, prikazivao globalne krize kao povijesne prekretnice, uključujući rastući autoritarizam, regionalne sukobe, klimatske promjene i pojavu umjetne inteligencije.

David Motadel u svom članku objavljenom u britanskom listu The Guardian osvrnuo se na upozorenja da se svijet nalazi na povijesnoj prekretnici, kako to tvrde politički čelnici poput bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena i predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen.
Motadel je primijetio da je Biden u svojim govorima, pa čak do kraja svog mandata, prikazivao globalne krize kao povijesne prekretnice, uključujući rastući autoritarizam, regionalne sukobe, klimatske promjene i pojavu umjetne inteligencije. Povjesničar Adam Tooze opisao je trenutne situacije kao “polikrize”.
Nastavite čitati
list of 3 itemsUznemirujući obrazac represije u Evropi
Prekid vatre u Gazi neće opstati bez političkog procesa
Motadel, vanredni profesor međunarodne povijesti na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), naglašava da su takvi događaji zapravo tek površinski znakovi dubokih strukturnih promjena, odnosno ”pjena koju plime povijesti nose na svojim snažnim leđima”, kako je rekao povjesničar Fernand Braudel. Smatra da povijest oblikuju mnogi dugoročni faktori, a ne pojedinačni događaji. Glavne transformacije i promjene, tektonski pomaci u historiji, uvijek su procesi koji se razvijaju decenijama, a zatim postaju vidljive kroz određene događaje ili prekretnice.
Opasnost od pretjerivanja
Motadel priznaje privlačnost razumijevanja povijesti kroz predočavanje činjenica i dramatičnih događaja, napominjući da političke vođe koriste ovaj koncept kako bi pridobili podršku, budući da mase privlače narativi o “ključnim”, “odlučujućim” i “nezapamćenim” događajima, uključujući i inauguraciju američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Opasnost od ”pretjeranog fokusiranja na izolirane krize”, prema mišljenju autora, krije se u tome da može dovesti do pogrešnog razumijevanja događaja i zanemarivanja njihovih strukturalnih uzroka.
Francuska revolucija, naprimjer, nije nastala kao rezultat datih okolnosti, jer je bila pod utjecajem ideja prosvjetiteljstva i društvenih napetosti, a Prvi svjetski rat nije izbio niotkuda, nego je iznikao iz davnog nacionalizma i diplomatskih nadmetanja.
Kritike
Autor članka u britanskim novinama skreće pažnju na historijske primjere za koje su savremenici vjerovali da predstavljaju prekretnice, poput svjetskih ratova i pada Berlinskog zida 1989. godine, navodeći da su ti trenuci, iako su bili važni, često bili rezultat djelovanja dubljih ekonomskih, političkih i društvenih snaga.
Kritizirajući mišljenja onih koji usmjeravaju pažnju na događaje kao prekretnice u povijesti, autor se pozvao na stavove naučnika francuske historijske škole Annales, poput Marca Blocha, Luciena Febvrea i Fernanda Braudela, koji su bili zainteresirani za dublje materijalne i mentalne strukture ispod površina događaja. Braudel, koji je skovao termin “strukturalna povijest”, objasnio da se povijest oblikuje kroz različita vremenska razdoblja, a ne kroz iznenadne događaje.
Prema autoru, Braudel je također pravio razliku između prirodnih i geografskih struktura koje se sporo mijenjaju, društvenih i ekonomskih uvjeta koji se postepeno razvijaju, te političkih događaja kratkog vijeka koji često odražavaju dublje utjecaje. Posmatrano iz ovog ugla, šokantne ili velike promjene ne pomiču svijet u novu historijsku eru.
U članku se također skreće pažnja na stavove filozofa i mislioca Karla Marxa, koji je naglasio da se povijesni događaji ne događaju izolirano od prošlosti, već se oblikuju u kontekstu uvjeta ”naslijeđenih” tokom vremena.
Pogrešno razumijevanje
Dakle, fokusiranje na “prekretnice” može dovesti u zabludu, jer velike promjene obično proizlaze iz dugotrajnih procesa, a ne iz iznenadnih ključnih trenutaka, smatra autor.
Motadel na kraju zaključuje da su aktuelne krize, uključujući porast nacionalizma, ekonomsku nejednakost i slabe globalne institucije, eskalirale tokom decenija.
Prema tome, za njihovo rješavanje neophodne su strukturne promjene s dugoročnom strateškom vizijom, a ne poduzimanje “dramatičnih i trenutnih” mjera.