Oslobođeni zatvorenici opisuju užas posljednjih trenutaka prije puštanja na slobodu

Palestinka Halima Abu Amara, koja je oslobođena u okviru drugog sporazuma „Potop al-Aksa“, stigla je u svoj dom u gradu Nablusu nakon više od dvadeset sati otkako je puštena iz zatvora izraelske okupacije, u kojima je pretrpjela represivne mjere od okupacijske vojske kako bi spokoj prilikom oslobađanja bio narušen i kako bi se otežalo zatvorenicima i njihovim porodicama.

U nedjelju navečer je Izrael oslobodio 69 palestinskih zatvorenica i 21 palestinskog zatvorenika maloljetnika u sklopu sporazuma o prekidu vatre u Gazi. Prvo su prebačeni u izraelski vojni zatvor Ofer, a zatim su pušteni u ponedjeljak u 01:30 sati, kao nastavak politike kažnjavanja i odmazde prisutne u izraelskim zatvorima.

Tokom više od deset mjeseci provedenih u zatvorima okupacije, Halima (22) je, kao i ostali zatvorenici, pretrpjela razne vrste torture i patnje, počevši od trenutka hapšenja, preko ispitivanja, do zatvaranja u ćeliji u kojoj je bilo 10-ak zatvorenica, nad kojima su zatvorski čuvari učinili bezbroj prekršaja.

Prekršaji su raznovrsni, od najblažeg oblika, poput iznenadnog upadanja noću u njihove ćelije popraćeno neviđenim zastrašivanjem, do namjernog uskraćivanja medicinske njege i svega što se smatra pravom zatvorenika, kao što su posjete porodice, hrana, piće, pa čak i san.

Užas posljednjih trenutaka

Prisjećajući se uvjeta u zatvoru, Halima je rekla: „Bili su loši i postali još gori nakon što je počeo rat u Gazi.“ Dodala je da se to ne odnosi samo na hranu i piće, već i na kršenje privatnosti zatvorenica, okrutnost zatvorskih čuvara prema njima tokom dnevnog prebrojavanja, kao i tokom upada i pretresa. „Neke zatvorenice su u zatvor stigle bez ikakvog hidžaba, pokrivača kojeg zahtijeva islamski način oblačenja, jer su im ga vojnici oduzeli prilikom hapšenja“, rekla je.

Međutim, sva ova kršenja bila su beznačajna u poređenju s užasima koja je Halima proživjela u posljednjim trenucima, prije samog oslobađanja. Prisjetila se svoje muke do u detalje, počevši od ispitivanja okupacijske obavještajne službe u izraelskom zatvoru

Damon u blizini grada Haife, u kojem su držane, kao i prijetnji i zastrašivanja kojima je bilo popraćeno.

Više od četiri sata Halima i ostale zatvorenice su u zatvorskom autobusu s uskim metalnim sjedištima i s metalnim lancima na rukama i nogama prebacivane u vojni zatvor Ofer u blizini grada Ramallaha u centralnom dijelu Zapadne obale, gdje su držane u teškim uvjetima nekoliko sati.

Halima, studentica Fakulteta za šerijatsko pravo na Univerzitetu An-Najah u Nablusu, rekla je za Al Jazeeru: „Dok smo bile u autobusu, iako je bilo hladno, stražari su upalili klimu da puše hladan zrak, a nosile smo samo laganu zatvorsku odjeću.“

Dodala je: „U Oferu su nas držali na zemlji u otvorenom dvorištu, na velikoj hladnoći, vezane, opkoljene ogromnim policijskim psima, pognutih glava, dok nas je ispitivao izraelski regionalni oficir, a vojnici vikali na nas i psovali. Zatim su nas rasporedili po deset u ćelije na nekoliko sati.”

Zabrana pokazivanja radosti

Represija okupacije postala je izražajnija u trenutku puštanja na slobodu, koje je odgodila na oko deset sati. Progonila je porodice zatvorenika u blizini zatvora Ofer i ispaljivala na njih prave i gumene metke i suzavac, pri čemu su neki od njih ranjeni.

Također je postavila mnoge kontrolne punktove koji su otežavali kretanje porodica zatvorenika, zbog čega je njihov dolazak kućama trajao nekoliko sati duže. Pored toga, izraelski doseljenici su organizirali proteste i postavili zasjede palestinskim vozilima na glavnim putevima koji povezuju gradove i sela.

Neki zatvorenici su rekli da su nekoliko dana prije oslobađanja saznali preko nekih advokata koje su sreli na sudovima da je postignut sporazum i da će uskoro biti oslobođeni. Uprkos tome, primili su direktne prijetnje od obavještajnih oficira u zatvoru da ne smiju pokazati bilo kakav znak radosti.

Oslobođena zatvorenica Maysar al-Faqih iz grada Nablusa je u izjavi za novinare nakon puštanja na slobodu rekla: „Direktor zatvora je zaprijetio da će nam stati na glavu i staviti nas u izolaciju ako pokažemo bilo kakvu radost tokom oslobađanja.“

Okupacija se tu nije zaustavila, nego je zatvorenicima koje oslobađa zaprijetila ponovnim hapšenjem ako počine bilo kakav prekršaj ili razgovaraju s medijima nakon oslobađanja. Čak su neki od njih već dobili pozive da se jave obavještajnim službama za dvije sedmice.

Oslobođeni po drugi put od Potopa

Prva razmjena u sklopu drugog sporazuma otkako se desio Potop al-Aksa, koja je završena u nedjelju, uključivala je zatvorenike koji su bili oslobođeni u sklopu prvog sporazuma. Među takvima je Palestinka Walaa Tanja iz grada Tulkarema, koja je bila oslobođena u novembru 2023. godine, pa su je okupacijske snage ponovo uhapsile nekoliko mjeseci kasnije.

Drugi sporazum je obuhvatio i mladog zatvorenika Ahmeda Khashana, koji je napunio svoju 18. godinu u zatvorima okupacije tokom njegovog posljednjeg pritvora koji je potrajao oko godinu dana. Okupacijske snage su ga uhapsile krajem januara 2024. godine, nakon što su pred njegovim očima ubile njegovog traženog brata Wissama Khashana, te su nastavile da ga muče i premlaćuju u svojim zatvorima.

Ahmed – iz sela Bir al-Basha u blizini Jenina na sjeveru Zapadne obale – uporedio je svoje oslobađanje u sklopu prvog i drugog sporazuma te je za Al Jazeeru rekao da ono što se dogodilo prošli put nije ništa u poređenju s okupacijskim kršenjima protiv njih sada, raznim i okrutnim metodama represije kojima su pokušali da im pokvare radost oslobađanja.

Mladić je za Al Jazeeru opisao represivne mjere koje su poduzete protiv njih i zatvorenica od trenutka kada su ih prevozili autobusima do zatvora Ofer. Namjerno su odgađali njihovo puštanje i držali ih u teškim uvjetima. „Stezali su nam metalne okove oko ruku i nogu, podizali ruke iznad glava, tjerali nas da klečimo na koljenima i hodamo pognutih glava, vrijeđali su nas, psovali nam i govorili nepristojne riječi, posebno zatvorenicama“, rekao je.

„Sve ovo su radili kako bi umanjili našu radost zbog oslobađanja i slobode“, dodao je Khashan, „i zato su odlagali naše oslobađanje satima, prijetili zatvorenicima i ispitivali ih.“ Spomenuo je da nisu vidjeli ovakav tretman na snimcima Brigada al-Qassam dok su predavali izraelske zatvorenice Crvenom krstu u Pojasu Gaze.