Bugajev: Čuvao Figa i Ronalda, poginuo na frontu u Ukrajini kao ruski vojnik

Suočena s velikim nedostatkom vojnika za rat u Ukrajini, Rusija Vladimira Putina regrutira osuđene kriminalce iz zatvora, piše britanski Guardian na početku priče o nekada velikom talentu nogometa Rusije.

“Osobu predsjednik može odmah pomilovati samo zato što je pristala na borbu – i nije važno koliko je opasna. Najgori ubice i silovatelji mogu se izvući, a zatim ih vlasti pozdravljaju kao nacionalne heroje. Ima i kriminalaca koji su počinili manje zločine koji su spremni prokockati svoj život za slobodu”, navodi se u tekstu britanskih novinara i nastavlja:

“Nemaju svi sreću vratiti se iz rata, a već ih je ubijeno na desetke hiljada. To je aspekt rata kojem se ne posvećuje puno pažnje jer mrtvi često nisu poznati široj javnosti. Ove sedmice, međutim, desio se izuzetak koji je istakao kontroverznu shemu.”

Kazna za rasturanje droge

Guardian piše o Alekseju Bugajevu, nekada jednim od najperspektivnijih odbrambenih nogometaša Rusije i koji je odigrao dvije utakmice za Rusiju na Evropskom prvenstvu 2004. godine.

Vitalij Ševčenko, trener kod koga je Bugajev debitirao u prvoj ekipi moskovskog Torpeda 2001. godine, prisjetio se u intervjuu za Sport Express: “Aleksej bi podjednako dobro mogao igrati na pozicijama štopera i lijevog beka. Bio je čvrst, osvajao je puno lopti i bio je sposoban izvoditi kvalitetna dodavanja sa samo jednim dodirom za početak napada. Bio je talentiraniji od Sergeja Ignjaševiča.”

Ignjaševič je imao izvanrednu karijeru, postavši legenda moskovskog CSKA i ruski igrač s najviše nastupa za reprezentaciju. Bugajev je, međutim, igrao za Rusiju samo sedam puta, nikada nije ispunio svoj potencijal i otišao je u penziju sa 29 godina. Mogao se razviti u veliku zvijezdu, navodi britanski list, da nije imao autodestruktivan način života i ovisnost o alkoholu. Prošle godine je osuđen na devet i pol godina zatvora zbog rasturanja droge.

Uvijek je bio problematičan, rekao je Ševčenko. “Učinili smo sve što je bilo u našoj moći da se borimo za njega. Kaznili smo ga, puno razgovarali s njim i njegovim roditeljima, poslali ga u rezervu, a na kraju ga posudili Tomsku koji ga je kontrolirao na svakom koraku.”

Preporod na Sibiru

U Tomsku, nekoliko hiljada kilometara daleko u Sibiru, Bugajev je počeo redovno igrati i ponašati se kako treba. Po povratku u Torpedo 2003. postaje starter i posebno se dobro pokazao u proljeće 2004. kada je tim iz Moskve senzacionalno vodio na tabeli, navodi Guardian.

Ovo je bio savršen trenutak za Bugajeva jer je reprezentacija imala problema u odbrani sa veteranom Viktorom Onopkom i Ignjaševičem koji su se povrijedili prije EP-a. Selektor reprezentacije Georgij Jarcev nije imao izbora nego uključiti 22-godišnjaka u ekipu za turnir.

Bio je na klupi kada je Rusija izgubila 0:1 od Španije na otvaranju turnira kada je Roman Šaronov isključen. Mladić je zatim zauzeo svoje mjesto uz Chelseajevog Alekseja Smertina u sljedećoj utakmici protiv Portugala i pokazao se dobro, uprkos tome što je Rusija izgubila 0:2. Bugajev je zatim ponovo odradio 90 minuta u pobjedi 2:1 nad Grčkom, jedinom porazu na turniru budućih prvaka.

To je mogao biti izvor ponosa i veliki poticaj prije dobrih stvari koje dolaze, ali Bugajev to nije iskoristio, piše britanski medij. Po povratku u Moskvu počeo je izostajati s treninga Torpeda, a krajem 2004. klub je izgubio strpljenje i odlučio prodati igrača dok je mogao.

Prvak, Lokomotiv Moskva, platio je dva miliona eura i ponudio Bugajevu trogodišnji ugovor. Iskusni trener Jurij Sjomin vjerovao je da može usaditi disciplinu u talentiranog nogometaša, ali ubrzo je preuzeo reprezentaciju i Bugajev je bez njega izgubljen.

Dva dana pio nakon dobre utakmice

Tomsk je ponovo potpisao ugovor s Bugaevom 2006. godine. Trener Valerij Petrakov dobro ga je poznavao, ali čak je i on bio zapanjen. “Bio je tako briljantan igrač,” rekao je Petrakov za Sport Express. “Imao je brzinu, snagu i pozicioniranje. Ali sve je bilo uzalud. Jednom me Bugajev zamolio za dva dana odmora nakon dobre utakmice, kako bi vidio svoju porodicu u Moskvi. Pristao sam i rekao mu da je to zaslužio. Zatim je nestao. Ispostavilo se da je cijelo vrijeme pio.”

Dmitrij Tarasov, ruski internacionalni vezni igrač koji je igrao s Bugajevom u Tomsku, kaže: “Bio je vrhunski branič, ali alkohol ga je uništio. Morali smo ga tražiti na vrlo lošim mjestima. Bila je to bolest.”

Godine 2014, četiri godine nakon povlačenja, Bugajev je dao bizaran intervju za Sovetsky Sport, prvo ponudivši novinaru “da nešto popije”. Imao je kombi za selidbe i ušao u posao recikliranja. “Ne žalim ni za čim”, rekao je.

Kontinuirana ovisnost o alkoholu dovela je do velikih dugova i Bugajev se na kraju okrenuo kriminalu. Godine 2023. uhvaćen je s paketom mefedrona i uhapšen. Bugajev je priznao krivicu za distribuciju droge i osuđen je u septembru prošle godine.

Mostovoj: Milioni su takvih priča u Rusiji

Aleksandr Mostovoj, ruska zvijezda koji je bio dio reprezentacije na EP-u 2004. s Bugaevom, rekao je: “Situacija je užasna. Ne radi se o nogometu, jer je Aleksej to davno zaboravio. To je životna priča, a problem je što u Rusiji imamo milione takvih priča. Gledanje vijesti je vrlo depresivno.”

Jedno je ipak bilo jasno Bugajevu. Nije namjeravao otići u zatvor, jer je sada postojao način da se to izbjegne. I prije izricanja presude rodbini je rekao da je odlučio otići u rat u Ukrajinu.

U nedjelju je stigla vijest da je Bugajev poginuo u ratu i da nije bilo moguće čak ni izvući njegovo tijelo sa fronta.

“Njegova sudbina je slična sudbini mnogih drugih, ali se ipak ističe. Bio je nogometaš koji je igrao protiv Luisa Figa i Cristiana Ronalda i, činilo se, u jednom trenutku svog života imao sve. Sada je mrtav zbog besmislenog rata i potrebe Rusije da pošalje više vojnika na frontu”, zaključuje autor Guardiana.