Kit, mrtvi štakor, mačka ili golub: Koja je životinja najbolji špijun

Hvaldimir, bijeli kit beluga za kojeg se smatralo da je korišten kao ruski špijun, pronađen je prošlog vikenda mrtav pod, kako organizacije za zaštitu životinja kažu, sumnjivim okolnostima u Norveškoj u blizini ruskih voda, dok je nosio pojas.

Beluga – nazvan po norveškoj riječi za kita “hval” i dijelu imena ruskog predsjednika Vladimira Putina “dimir” – izvučen je iz vode pomoću dizalice i prebačen u obližnju luku na pregled stručnjaka.

Kit je 2019. godine privukao svjetsku pažnju kada su ga ribari pronašli u blizini norveške obale. Hvaldimir je nosio pojas s kamerom i natpisom “Oprema St. Petersburg”. To je potaklo sumnje na Zapadu da je kit, možda, dio programa ruske mornarice koja trenira vodene životinje kao špijune – iako su drugi tvrdili da je Hvaldimir, možda, bio obučen da pomaže u terapiji za djecu s invaliditetom.

Morski biolog Sebastian Strand, osnivač norveške neprofitne organizacije Marine Mind koja se zalaže za zaštitu okeana i morskog života, Hvaldimira prati više od tri godine.

“Nažalost, pronašli smo Hvaldimira kako pluta u moru. On je preminuo, ali nije odmah jasno koji je uzrok smrti”, rekao je Strand za norveški javni servis NRK.

Dok uzrok kitove smrti još ostaje nejasan, a — poput najboljih tajnih agenata — Hvaldimir nikada nije ostavio čvrste dokaze koji bi potvrdili je li bio špijun, njegova je priča samo posljednja u dugoj historiji naroda koji su koristili životinje kao špijune.

Dakle, ko je bio Hvaldimir, koje su životinje prije korištene za špijuniranje i koja je bila najuspješnija?

Ko je bio Hvaldimir?

Hvaldimira, kita dugog 4,2 metra i teškog 1.225 kilograma, prvi su put primijetili ribari 2019. u blizini sjevernog norveškog otoka Ingoya. Vjeruje se da je imao 14 ili 15 godina kada je umro, što je manje od polovine prosječnog životnog vijeka beluga kita (otprilike 30 godina).

Prije njegove smrti, beluga je bio viđen u nekoliko norveških obalnih gradova, a tokom godina čak je snimljen u interakciji s ribarom, pa čak i kad je izvukao kameru GoPro koja je ispala kajakašu.

Kontroverze o smrti Hvaldimira

Marine Mind nije jedina neprofitna pomorska organizacija koja je posljednjih godina pratila ovog poznatog kita. Od 2019. OneWhale, još jedna neprofitna organizacija, ima tim prisutan u Norveškoj koji pomno prati Hvaldimirove aktivnosti, ponašanje i interakcije s javnošću.

Regina Haug, osnivačica OneWhalea, sumnja da Hvaldimirova smrt “nije bila prirodna”.

U nizu videoporuka na Instagramu Haug je rekla: “Dezinformacija koja se širi je da Hvaldimir nije imao nikakva oštećenja na tijelu niti vidljive povrede u trenutku smrti. Pretpostavlja se da je Hvaldimir umro prirodnom smrću, poput zatajenja srca.”

No, rekla je, bilo je “vrlo uočljivih rupa na (Hvaldimirovom) tijelu, iz kojih je curila krv”.

Jesu li druge životinje korištene kao špijuni?

Da, mnogo njih. Prije pojave sofisticiranih prislušnih uređaja i minijaturnih špijunskih kamera, od kojih su neke veličine dugmeta na košulji, potreba za prenosom tajnih informacija na velike udaljenosti bila je izazov.

Golubovi pismonoše stoljećima su korišteni za slanje poruka i bilješki, uključujući i tokom ratova. Tokom Prvog svjetskog rata njemačka vojska koristila je golubove opremljene posebno dizajniranim kamerama za nadzor.

Saveznici su golubove kasnije koristili za špijuniranje tokom Drugog svjetskog rata. Prema dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti, CIA-ina operacija Tacana 1970-ih koristila je golubove opremljene minijaturnim kamerama u Sovjetskom Savezu kako bi fotografirali osjetljiva mjesta.

Nisu samo golubovi, mačke, kitovi, delfini, ptice drugih vrsta, pa čak i mrtve životinje služile kao tajni operativci. Naprimjer, CIA je jednom istrenirala gavrane da postavljaju prislušne uređaje na prozorske daske.

Delfini s plaštom i bodežom

Tokom hladnog rata sovjetska mornarica provodila je razne programe koji su uključivali morske sisavce, od kojih je jedan uključivao obuku delfina u blizini Sevastopolja. Poznato je da američka mornarica koristi delfine u okviru Programa morskih sisavaca (MMP), koji koristi životinje za podvodni nadzor i prikupljanje obavještajnih podataka.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća CIA je pokrenula projekt OXYGAS, u okviru kojeg su delfini trenirani da pričvrste eksplozivne naprave na neprijateljske brodove. Za program su korištena dva uhvaćena divlja dupina.

Godine 2019, deklasificirani izvještaj agencije iz programa kaže da se OXYGAS “smatra više nego opravdanim pod uvjetom da se može pokazati izvedivost isporuke paketa simuliranog oružja preko udaljenosti otvorenog mora do propelera usidrenog PT [patrolnog torpednog] čamca”.

Prema prošlogodišnjem izvještaju britanske obavještajne službe, Rusija je kreirala program za treniranje dupina da otkriju i “suprotstave se” neprijateljskim roniocima u pomorskoj bazi crnomorske flote Sevastopolj na Krimu. U to su vrijeme satelitski snimci britanske vojske pokazali znatno povećanje broja plutajućih boksova sisavaca u luci Sevastopolj od aprila do juna 2023. godine.

Prikrivene mačke

Poznato je da su delfini među najpametnijim životinjama na svijetu. No, za mačke se, također, smatra da su pametne.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća CIA je razvila još jedan projekt pod nazivom Operation Acoustic Kitty. Cilj je bio pričvrstiti mikrofone u akustične uši mačaka kako bi potajno snimali razgovore koji se odvijaju oko njih – naprimjer u blizini sovjetskih diplomata i agenata.

Ideja je bila jasna: mačka, uobičajeni kućni ljubimac, neće biti sumnjiva ni u javnosti ni u zatvorenim prostorima. Iako je tehnologija funkcionirala, mačke nije lako kontrolirati. Tokom testiranja na terenu nije ih se moglo kontrolirati i uputiti da idu na tačne lokacije, što je rezultiralo time da su “špijunske mačke” išle na bilo koje mjesto na koje žele.

Program je naposljetku otkazan 1967. i procjenjuje se da je koštao 20 miliona dolara.

Mrtvi štakori

Eksperimenti CIA-e nisu bili ograničeni na mačke. Uobičajena praksa u špijunskoj vještini je “mrtva isporuka” – gdje agent ostavlja poruku ili dokument na unaprijed određenom mjestu da ga neka druga osoba pokupi.

Tokom hladnog rata CIA-in Ured za tehničke usluge predložio je korištenje mrtvih štakora za prikrivanje tajnih poruka koje bi službenici mogli pokupiti. Leš mrtvog štakora bio bi tretiran sredstvom za konzerviranje, a unutrašnjost bi bila očišćena kako bi se sakrile bilješke, tajne fotografije ili film. Ideja je bila da bi većini ljudi tijelo mrtvog štakora bilo toliko odbojno da mu se ne bi približili.

Ali testiranje na terenu pokazalo je izazov o kojem agencija nije razmišljala – mrtvi štakori mogu natjerati ljude da podignu nos, ali natjeraju mačke da oblizuju usne. Mačke bi pokupile mrtve “isporuke” prije nego što bi agent kojem su namijenjene mogao doći do njih.

Stoga je CIA pokušala namočiti sačuvane lešine štakora u ljuti umak i kajenski biber kako bi ih učinila manje ukusnima za mačke. Strategija je imala različite rezultate. Na kraju su se odlučili na ulje pelina koje je služilo kao efikasno sredstvo odvraćanja.

Najbolji špijuni

No, dok mačke i mrtvi štakori mogu imati svoje prednosti, špijunske agencije su se tokom godina vraćale – uvijek iznova – starom kadru agenata: golubovima.

Jedan vrlo uspješan špijunski program koji je vodila britanska obavještajna služba tokom Drugog svjetskog rata bila je shema golubova glasnika poznata kao Operacija Columba. Golubovi pismonoše prenosili su obavještajne podatke o njemačkim vojnim aktivnostima i osjetljivim vojnim položajima.

Sićušne poruke ispisane na rižinom papiru bile su stavljene u kanistere i privezane za nogu ptice. Mnoge od tih tajnih poruka uključivale bi kretanje nacističkih trupa, izvještaje o novom nacističkom oružju i planirane raketne napade.

Prema Gordonu Coreri, autoru knjige “Operation Columba: The Secret Pigeon Service”, britanska obavještajna služba je između 1941. i 1944. izbacila 16.000 golubova iznad Evrope koju su okupirali nacisti, od Bordeauxa u Francuskoj do Kopenhagena u Danskoj.

Isporučili su gotovo 1.000 poruka natrag u London, koristeći svoju supermoć — gotovo nadrealnu sposobnost da pronađu put kući, bez obzira gdje su ostali.

Ptice su općenito inspirirale špijunsku tehnologiju. Kina je u augustu predstavila vojni špijunski dron prerušen u pticu.

Ali golubovi su, također, žrtve vlastitog uspjeha kao špijuni.

Indijska špijunska opsesija golubovima

U maju 2020. su seljaci u Kašmiru pod indijskom upravom uhvatili, kako su sumnjali, goluba špijuna iz Pakistana. Ptica koja je uhvaćena pronađena je s prstenom s nizom brojeva. Mještani su goluba predali lokalnoj policiji, koja je počela istragu kako bi dešifrirala broj — sumnjajući da je riječ o šifri.

Ali na kraju su zaključili da golub nije špijun – i pustili ga.

U oktobru 2016. pronađen je još jedan golub s porukom koja prijeti indijskom premijeru. Golub je otkriven u Pathankotu u sjevernoj indijskoj državi Punjab i odveden u pritvor.

U maju 2023. golub pronađen u Mumbaiju pritvoren je osam mjeseci pod sumnjom da je kineski špijun. Navodni golub špijun pronađen je s prstenovima zavezanim za nogu i nečim što je izgledalo kao kineski natpis na donjoj strani njegovih krila. Vlasti su naposljetku zaključile da je riječ o tajvanskoj ptici trkačici i pustile su je u februaru.