Zašto Netanyahu toliko insistira na izraelskoj kontroli granice Gaze i Egipta

Koridor Philadelphi postao je sporna tačka u pregovorima o prekidu vatre dok se izraelski rat protiv Gaze nastavlja i broj palestinskih žrtava približava 41.000.

Krajem maja činilo se da su Hamas i Izrael blizu sporazuma koji bi podrazumijevao povlačenje Izraela iz Gaze, oslobađanje oko 90 zarobljenika koje su u Gazi držale naoružane grupe i oslobađanje stotina Palestinaca iz izraelskih zatvora.

Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanyahu tada je dodao četiri uslova o kojima se ne može pregovarati, uključujući zadržavanje kontrole nad koridorom Philadelphi, 14 km dugim pojasom koji graniči s Egiptom.

Netanyahu je u ponedjeljak ponovio: “Osovina zla treba koridor Philadelphi i iz tog razloga ga moramo kontrolirati.”

“Hamas iz tog razloga insistira da ne budemo tamo i iz tog razloga ja insistiram da budemo tamo.”

Izbjegavanje prekida vatre?

Hamas je, možda, krijumčario stvari, potencijalno čak i oružje, putem koridora Philadelphi u godinama prije 7. oktobra, rekli su analitičari za Al Jazeeru, ali Izrael se nije bavio kontrolom toga.

To je navelo kritičare da vjeruju da je Netanyahuov zahtjev više povezan s održavanjem rata u Gazi nego s bilo kakvim stvarnim sigurnosnim problemima.

“To je zapravo izgovor koji Netanyahu koristi u ovom trenutku”, rekao je za Al Jazeeru Zachary Lockman, palestinsko-izraelski stručnjak sa Univerziteta New York.

“Traži bilo kakav izgovor koji može pronaći kako bi izbjegao dogovor o taocima ili prekidu vatre.”

Netanyahu se našao na meti domaćih kritika od osoba poput njegovog ministra odbrane i kolege iz stranke Likud Yoava Gallanta.

“Činjenica da dajemo prioritet koridoru Philadelphi po cijenu života talaca je moralna sramota”, rekao je Gallant ministrima, prenosi The Times of Israel.

Neki od vojnih zvaničnika kritizirali su Netanyahuovu odluku sa strateškog stajališta.

Načelnik Glavnog štaba izraelske vojske Herzi Halevi rekao je da bi ih zadržavanje vojnika na koridoru Philadelphi izložilo “nepotrebnom riziku”.

Posuđeno vrijeme

Prema analitičarima, Netanyahu shvata da radi u posuđenom vremenu, da bi kraj rata mogao biti i kraj njegove premijerske dužnosti.

“Netanyahu je potpuni neuspjeh u pogledu nacionalne sigurnosti i vanjske politike”, rekao je za Al Jazeeru Alon Pinkas, bivši izraelski ambasador i vladin savjetnik, “ali on je dobar političar.”

Zbog toga će održavati višestruka žarišta – u Gazi, na okupiranoj Zapadnoj obali, u Libanu i šire – sve dok ne dođe do tačke u kojoj osjeća da može pobijediti na još jednim izborima, kažu analitičari.

Hamas je 7. oktobra predvodio napade na južni Izrael, tokom kojih je poginulo 1.139 ljudi, a blizu 240 ih je zarobljeno. Oko 90 zarobljenika je još u Gazi i vjeruje se da je većina živa.

On još nije tamo, a javno mnijenje u Izraelu varira od oktobra.

Anketa provedena u julu pokazala je da 72 posto Izraelaca želi da Netanyahu odmah podnese ostavku.

Međutim, druga anketa od prošle sedmice pokazala je podršku Netanyahuu koji zaostaje za svojim glavnim rivalom Bennyjem Gantzom, za jedan procentni poen.

Ali, taj dobitak za Netanyahua bio je prije sedmice u kojoj su tijela šest zarobljenika iz Izraela pronađena u Gazi, a hiljade Izraelaca izašle na ulice, protestujući protiv vlade.

“Izraelsko društvo je veoma fragmentirano i ljutnja dolazi s različitih strana. Možda Netanyahu vjeruje da, sve dok postoji egzistencijalna prijetnja iz inozemstva, previranja unutar zemlje mogu se održati na okupu kroz taj pritisak,” rekao je za Al Jazeeru Omar Rahman, član Bliskoistočnog vijeća za globalna pitanja.

“Čim ti pritisci i prijetnje nestanu, podjele i pozivi da se on povuče i unutrašnja tenzija ponovno će porasti .”

Pokušava li Netanyahu promijeniti Camp David?

Dok su izraelske čizme u Gazi neprihvatljive za Hamas, na Philadelphi koridoru insistira druga strana.

Egipat, koji je posrednik u pregovorima o prekidu vatre, protivi se izraelskoj vojnoj prisutnosti na koridoru jer bi to prekršilo sporazume između dvije zemlje.

Također, to ima i interne posljedice. Egipćani su nepokolebljivo propalestinski. Mnogi žele da njihova vlada učini više i ne bi bili zadovoljni oružanim izraelskim prisustvom na granici.

Ali budući da je Egipat jedna od nekoliko arapskih zemalja koje su normalizirale odnose s Izraelom, ni unutrašnji pritisak ni njegovo odbijanje zahtjeva Izraela za kontrolom koridora Philadelphi nisu ga natjerali da zaprijeti prekidom tih sporazuma.

Dvije su zemlje potpisale mirovni sporazum 1979, godinu dana nakon sporazuma iz Camp Davida, u kojem su se sastali tadašnji egipatski predsjednik Anwar Sadat i izraelski premijer Menachem Begin.

Ovaj prvi mirovni sporazum između Izraela i jedne arapske zemlje osigurao je Egiptu podršku i finansijsku pomoć Sjedinjenih Američkih Država od 2,1 milijardu dolara godišnje – 1,3 milijarde dolara vojne pomoći i 815 miliona dolara ekonomske pomoći.

“Egipat je digao buku, ali ne mislim da se želi odreći [Camp Davida] jer je vezan za svoju konekciju sa SAD-om”, rekao je Lockman.

Egipat je, međutim, sve glasniji zbog izraelskih akcija na Zapadnoj obali.

U maju se pridružio južnoafričkoj tužbi za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde, jer je Izrael ignorirao međunarodna upozorenja da ne pokreće ofanzivu na Rafah u južnom dijelu Gaze, u kojem je smještena polovina raseljenog stanovništva Gaze.

U utorak je oštro kritizirao Netanyahua, rekavši da je obmanjivao izraelski narod i tražio izgovore kako bi odgodio pregovore o prekidu vatre.

Prethodnog dana, Netanyahu je optužio Egipat da nije osigurao koridor Philadelphi, dopuštajući da se ispod njega kopaju tuneli i osigurava “kisik” Hamasu.

Egipat je “jasno nezadovoljan ovim i, također, želi neku vrstu dogovora”, rekao je Lockman, dodajući da je to “u suštini izvan njihove kontrole”, osim ako se Netanyahu ne uvjeri u suprotno.

Ali čak ni mogućnost nezadovoljnog susjeda, ni interne i međunarodne kritike do sada nisu pokolebale Netanyahuove zahtjeve za koridorom Philadelphi.