Počelo je konačno odbrojavanje u Ukrajini

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sreo se s američkim predsjednikom Josephom Bidenom i potpredsjednicom Kamalom Harris u odlučujućem trenutku otkako je Rusija pokrenula velike borbene operacije u Ukrajini prije više od 900 dana.

No, vrijeme ističe. Može li ukrajinska vojska zadržati svoje odbrambene linije na istoku Ukrajine? Može li ruska vojska koncentrisati svoje snage kako bi probila ukrajinske odbrane prije zime? Hoće li SAD i ostali NATO saveznici dopustiti Ukrajini da koristi sisteme naoružanja koje im šalju kako bi prodrli dublje u Rusiju? Može li zapadni odbrambeni industrijski kompleks dovoljno brzo isporučiti opremu u ukrajinski lanac opskrbe? I na kraju, ali ne manje važno, ko će pobijediti na američkim predsjedničkim izborima i biti inauguriran u januaru 2025. godine?

Svjestan ovih predstojećih rokova, Zelenski se nada da će SAD i njegovi partneri zaustaviti satove koji otkucavaju. Teorija o pobjedi zasniva se na dvije pretpostavke. Prva: da Rusija ne može održati svoje napore dugoročno, te da će dovoljno ometanje kapaciteta Kremlja dovesti Ruse za pregovarački sto. Druga: ako Zapad pristane na brzu i veliku opskrbu ukrajinske vojske, praćenu snažnim sigurnosnim garancijama, Rusi će biti prisiljeni priznati da ne mogu nadjačati Ukrajinu u ratu iscrpljivanja.

Plan o ukrajinskoj pobjedi pomjera centar gravitacije sa bojnih polja istočne Ukrajine na ruske kapacitete za vođenje rata. Da bi se okončao sukob potrebno je da Ukrajina bude u stanju omesti i narušiti sposobnost Rusije da proizvodi i upotrebljava svoj arsenal prije nego što dođe do Ukrajine. Potrebni su joj, dakle, ne samo dozvola Zapada da koristi sisteme koje je poslao NATO, nego i dovoljno opreme kako bi mogla zadati brze i značajne remetilačke udarce. Ukrajina traži i preciznije sigurnosne garancije Zapada koje će povećati rizike za ruski eskalacijski proračun u budućnosti.

Biden i Harris moraju odgovoriti na nekoliko pitanja

Nije slučajnost da je ruski predsjednik Vladimir Putin najavio promjene u ruskim strateškim nuklearnim smjernicama upravo u vrijeme kada je Zelenski boravio u posjeti SAD-a. Putin smatra da ako nenuklearna država napadne Rusiju velikim napadom koristeći kapacitete koje je osigurala nuklearna država, Moskva zadržava pravo smatrati to egzistencijalnom prijetnjom i odgovoriti u skladu s tim. U suštini, Putin govori da više neće priznavati razliku između Ukrajine koja koristi neki kapacitet i države koja ga osigurava i olakšava njegovu upotrebu u isto vrijeme.

Zelenski i Putin, svako na svoj način, zahtijevaju da SAD i Zapad kvalificiraju i kvantificiraju šta znači kada kažu da će napraviti šta god je potrebno da „Ukrajina opstane“. Tim Biden i Harris sada će morati odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja.

Prije svega, prihvataju li teoriju Zelenskog o pobjedi? Prihvataju li izvodivost velikih remetilačkih napada na ruske ispostave, instalacije i logističke čvorove kao način da se okonča ruska ofanziva i dovede Putin za pregovarački sto?

Zatim, vjeruju li Putinu i njegovim izjavama da upotreba zapadnjačkih sistema na ovaj način otvara put za eskalaciju?

Osim toga, može li SAD, samostalno ili u koaliciji sa saveznicima, ponuditi nivo sigurnosnih garancija koje Zelenski traži bez ugovora koji zahtijeva potvrdu Senata ili jednoglasnost u NATO-u? Bi li bilo koji takav izvršni sporazum bio ozbiljno shvaćen kako od strane Kijeva tako i Moskve, s obzirom na naslijeđe, između ostalog, Memoranduma iz Budimpešte?

Na kraju, imaju li povjerenje da će zapadni odbrambeni industrijski kompleks uzeti najnoviji paket pomoći – koji sada prelazi s opskrbe Ukrajine američkim zalihama na pružanje finansijskih resursa za Ukrajinu kako bi kupovali direktno od firmi, kao dovoljan poticaj za povećanje proizvodnje?

Povezano pitanje je da li je podrška Ukrajini, zapravo, jedno od važnijih pitanja za američke izbore. Hoće li potpredsjednica Kamala Harris dobiti još glasova zato što podržava Ukrajinu? Hoće li bivši predsjednik Donald Trump, koji u najnovijim komentarima sada sugeriše da je Ukrajina trebala prihvatiti ranije „sporazume“, uključujući parametre istanbulske formule iz 2022. godine, izgubiti podršku?

Biden će odlagati odgovaranje na ova pitanja do nakon izbora 5. novembra, kada može poduzeti mjere bez da utječe na izbor svog nasljednika. Moskva će uraditi što je u njenoj mogućnosti da promijeni činjenice na terenu u narednim sedmicama. Sada čekamo da vidimo kome će prvom ponestati vremena.