Izrael, Iran ili Kina… kome smeta smanjenje vojnog prisustva Washingtona u regiji

Analitičari i eksperti složni su da je smanjenje vojnog prisustva Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku povezano s njihovim uvjerenjem u pad tenzija u regiji, dok su se njihova mišljenja razišla u vezi s tim pitanjem s dosijeom pregovora o razmjeni zarobljenika i zaustavljanju rata u Pojasu Gaze.

Sjedinjene Američke Države smanjile su vojno prisustvo na Bliskom istoku premještanjem nosača aviona “Roosevelt” i razarača “Daniel Inouye” u Indijski i Tihi ocean, a razarač “Russell” je upućen u Južno kinesko more. To dolazi nakon što je Washington nagovijestio Izraelu da prisustvo njegovih ratnih brodova u regiji nije trajnog karaktera.

Prema onome što su analitičari rekli za program “Gaza: Šta dalje?”, američka administracija šalje poruke Tel Avivu o neophodnosti kontrole eskalacije na sjevernom frontu, ali su istovremeno istakli i da Washington i dalje ima dovoljno snage za odvraćanje u regiji koju može upotrijebiti kada god to bude potrebno.

Profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa u Washingtonu dr. Khalil al-Anani, rekao je da je jedan od glavnih razloga smanjenja američkog vojnog prisustva na Bliskom istoku osjećaj američke administracije da je eskalaciji u regiji splasnula, što je smanjilo potrebu za četiri nosača aviona.

Istakao je da su nosač aviona “Abraham” i razarači i dalje prisutni u Crvenom moru i Mediteranu, što je dovoljno da se suprostavi svim prijetnjama, ističući u isto vrijeme da je smanjen rizik od izbijanja regionalnog rata, posebno nakon izostanka oštrog odgovora Irana na ubistvo vođe Hamasa Ismaila Haniyeha, iako on nije u potpunosti završen.

Želja za smirivanjem

Al-Anani smatra da ovaj korak odražava američku želju za smirivanjem situacije u regiji kako bi se izbjegao ulazak u nove sukobe, jer je ista sve više zaokupljena drugim problemima, kao što su tenzije s Kinom i Rusijom. Ovi potezi su, prema njegovom mišljenju, povezani i sa američkom unutrašnjom scenom kako se približava vruća izborna sezona.

Napomenuo je da SAD primjećuje namjeru Izraela da napadne južni Liban, ali na njega do sada nije vršio pravi pritisak, posebno nakon što njegova vojska nije postigla jasne vojne ciljeve u Pojasu Gaze. U isto vrijeme Bidenova administracija smatra da situacija ne zahtijeva daljnji ostanak nosača aviona u regiji.

Al-Anani smatra da su pregovori o deeskalaciji u Pojasu Gaze praktično okončani, dodajući da je Amerika išla s namjerom da prevari Iran kako su na snazi diplomatski napori na zaustavljanju rata, što je nagnalo Teheran da ne odgovori oštro.

Profesori političkih nauka i međunarodnih odnosa su to povezivali i s naporima Washingtona da pokaže svoju posvećenost postizanju sporazuma s ciljem smirivanja američke javnosti, kao i dodvoravanja jevrejskoj i muslimanskoj zajednici u svjetlu predstojećih izbora.

Zauzvrat, vojni i strateški stručnjak, generalmajor Fayez al-Duwairi, smatra da je potrebno sagledati veličinu američkih snaga koje su stvarno prisutne u regiji, gdje su stacionirane ogromne snage koje pripadaju Petoj i Šestoj floti, dodajući da nosač aviona “Abraham”, koji je i dalje tu prisutan, na sebi nosi 90 aviona i 2.480 pilota.

Al-Duwairi je objasnio da je američko vojno prisustvo i dalje snažno, jer isti imaju više od 60 vojnih baza u regiji i stotine aviona, što predstavlja udarnu snagu koja šalje jasne poruke odvraćanja, ističući istovremeno da su se napetosti u regiji smanjile, a mogućnost iranskog udara ostaje, čak i u slučaju da bude ograničen.

Poruka Izraelu

Međutim, vjeruje da povlačenje američkih nosača aviona šalje poruku Izraelu o neophodnosti pridržavanja plafona eskalacije i da se ne ide ka otvorenom ratu. Zauzvrat je odbacio mogućnost kopnenog rata na jugu Libana, s obzirom na sposobnosti Hezbolaha da lansira više od 30.000 projektila kojima može dokučiti teritorij cijele okupirane Palestine.

Al-Duwairi ponavlja da američke snage odvraćanja i dalje postoje, “ali su bile ojačane u periodu prisustva nosača aviona”, no i dalje ostaje otvoreno pitanje veličine potencijalnog iranskog napada i hoće li on biti pravi odgovor ili samo pokušaj da se vrati dostojanstvo.

Ehab Jabareen – stručnjak za izraelska pitanja – smatra da govor šefa izraelskog generalštaba Herzija Halevija o namjeri da podnese ostavku, kao i prethodne ostavke zvaničnika, pokazuju da ne postoje stvarne namjere za širenje rata na sjevernom frontu, i da je cijelo pitanje povezano s cijenom koju Izrael može platiti.

Jabareen tvrdi da je sigurnost Izraela u potpunosti povezana s američkom podrškom i veličinom uvjeta koje Washington postavlja kao cijenu svoje podršku, ali, u isto vrijeme, ne vidi vezu između Washingtonovog povlačenja nosača aviona i razvoja događaja u vezi sa sporazumom o razmjeni zarobljenika i zaustavljanja rata u Pojasu Gaze.

Jabareen je objasnio da je odnos između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela složen i recipročan te da je neraskidiv, ističući da je Izrael pokazao kako će, u slučaju prijetnje njegovoj unutrašnjoj sigurnosti, Washington i njegovi saveznici biti spremni da ga brane, što je i dokazano 14. aprila.