Tulkarem, drugi po veličini izbjeglički kamp na Zapadnoj obali

Tulkarem je drugi po veličini izbjeglički kamp na Zapadnoj obali, a uspostavljen je 1950. godine unutar granica općine Tulkarem, na zapadnom rubu Zapadne obale. U kampu su utočište pronašle izbjeglice iz sela i gradova poput Haife, Jaffe i Ceasarea.

Položaj

Kamp se nalazi na zapadu Zapadne obale, unutar granica općine Tulkarem, koja ga okružuje s tri strane, dok na istoku graniči sa selom Dhanaba.

Osnivanje

Palestinske izbjeglice naselile su ovu regiju 1949. godine, a njihov broj je tada dosezao između 3.000 i 5.000 osoba. Kamp Tulkarem službeno je osnovan 1950. godine na površini od 0,18 kilometara kvadratnih, koju je Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) iznajmila od jordanske vlade.

Stanovništvo

Prema podacima UNRWA-e iz 2015. godine, u kampu je registrirano 21.000 izbjeglica, raspoređenih u ukupno 1.760 porodica.

Nakon osnivanja kampa, broj izbjeglica smanjio se na 2.528 osoba 1967. godine, a zatim se njihov broj povećao na oko 10.500 izbjeglica 1989. godine.

Porodice koje žive u ovom kampu vode porijeklo iz ranije raseljenih sela u okrugu Haifa, a korijene vuku iz 32 sela u kojima se živjelo od poljoprivrede. To su sela: Al-Kafrayn, Qannir, Sabbarin, Umm az-Zinat, Ijzim, Ayn Ghazal, Arara, Al-Ghubayya, Umm al-Shauf, Lajjun, Al-Shuqairat i Umm al-Fahm.

U kampu živi više od 80 porodica, a najpoznatije su Hamidan, Alian, Salit, Fahmawi, Al-Ghoul, Al-Shami, Shehadeh i druge.

Tridest i osam mladića iz izbjegličkog kampa Tulkarem ubijeno je u periodu od 1967. do 2016. godine. U istom tom periodu, oko 40 osoba odvedeno je u zatvore izraelske okupacije. Pojedini su osuđeni na doživotni zatvor, na kazne u trajanju dužem od 15 godina, dok su drugi i dalje u pritvoru.

UNRWA je počela graditi betonske objekte u kampu 1956. godine, a broj stambenih jedinica u njemu dosegao je 881.

Kamp je stavljen pod kontrolu Palestinskih vlasti u novembru 1998. godine, nakon potpisivanja sporazuma iz Wye Rivera i s početkom prve faze preraspoređivanja.

Od svog osnivanja, kamp Tulkarem je prihvatio palestinske aktiviste i pripadnike otpora, jednako kao i drugi kampovi širom Palestine, koji gaje dugo nasljeđe otpora, još iz vremena prije Prve intifade 1987. godine.

Stotine ljudi iz kampa je ubijeno, zarobljeno i ranjeno, a bio je utočište i za borce otpora i progonjene koje su stalni izraelski napadi na islamska sveta mjesta i palestinske teritorije motivirali na poduzimanje akcija.

Iskra otpora počela je tinjati u Tulkaremu nakon pogibije Hamze Kharyousha i Samera Shafeiya u maju 2023. godine, nakon napada koji je Izrael pokrenuo na izbjegličke kampove u gradu.

Izrael nije dozvolio ekipama hitne pomoći da prevezu ranjene, koji su iskrvarili na smrt. Borci bataljona Tulkarem vodili su žestoke sukobe s izraelskom vojskom, nanijevši joj značajne gubitke. Tada je ovaj izbjeglički kamp postao jedno od žarišta otpora.

Izraelski napadi na kampove dešavali su se paralelno s operacijama koje su provodile sigurnosne službe Palestinskih vlasti. Te operacije su podrazumijevale hapšenja u kampovima Tulkarem i Nur Shams, te uklanjanje barijera i barikada koje su borci otpora postavljali na ulazima u kampove kako bi spriječili ulazak izraelskih snaga.

U januaru 2024, Izraelci su nasrnuli na grad sa svih strana desecima vojnih vozila, uključujući najmanje osam oklopnih i običnih buldožera. Vojska je opkolila izbjeglički kamp, zauzela jedan broj kuća i pretvorila ih u kasarne i osmatračnice s kojih su snajperisti gađali sve što se kreće.

U junu je Izrael započeo još jednu vojnu operaciju, koja je trajala 16 sati, u kojoj su izraelske snage pretvorile izbjeglički kamp ”gomilu ruševina i mjesto za iživljavanje nad leševima”. U operaciji je ubijeno pet Palestinaca, uključujući dvije žene i trojicu vođa otpora.

Izraelska okupatorska vojska pokrenula je zračnu i kopnenu vojnu operaciju u septembru 2024. u kampovima Tulkarem i Nur Shams. Kampovi su bili opkoljeni sa svih strana, uništavana je infrastruktura, vođeni žestoki sukobi s pripadnicima islamskog otpora, ubijen je jedan broj Palestinaca, a mnogi domovi su uništeni buldožerima u potpunosti ili djelomično.

Istaknute ličnosti

• Abdul Rahman Zidan

Abdul Rahman Zidan rođen je u gradu Deyr Al-Ghusun u okrugu Tulkarem 1960. godine i smatra se jednim od simbola tamošnjeg nacionalnog i islamskog djelovanja. Odrastao je u Kuvajtu, u koji je emigrirao nakon Nakse 1967. godine, Diplomirao je građevinarstvo u Americi, a svoj magistarski rad na Univerzitetu An-Najah u Palestini nije mogao odbraniti zbog izbijanja Intifade Al-Aksa.

Islamsku misao prihvatio je 1977. godine, a od Islamskog pokreta otpora (Hamas) dobio je zadatak da formira njihovo vojno krilo na okupiranim područjima, zbog čega je uhapšen 1993. godine.

Izabran je u Zakonodavno vijeće na izborima 2006. godine, te je preuzeo dužnost ministra prometa i komunikacija u desetoj palestinskoj vladi. Okupacija ga tada ponovo hapsi, a bio je izložen i pritiscima palestinskih sigurnosnih službi. Nekoliko puta nakon toga je lišavan slobode i dobio je zabranu putovanja 2007. godine.

• Fathi Qaraawi

Fathi Qaraawi rođen je u selu Ramin u oblasti Tulkarem 1958. Njegova porodica  vodi porijeklo iz okruga Haifa, odakle su prognani. Diplomirao je šerijatsko pravo u Jordanu 1982. godine, a nakon toga je radio kao predavač, imam i učitelj u Tulkaremu.

Islamsku misao prihvatio je još u mladosti, a islamskom pokretu pridružio se u ranim 1970-im. Hapšen je više puta, a prvi put je lišen slobode 1990. U izraelskim zatvorima proveo je gotovo devet godina, a zatim su ga uhapsile palestinske sigurnosne službe. Nakon toga je deportiran u Marj al-Zuhur na pola godine, a onda se ponovo vratio u Tulkarem. Zabranu putovanja je dobio 1987.

Na parlamentarnim izborima 2006. godine osvojio je mjesto u Zakonodavnom vijeću. Fathi Qaraawi se smatra jednim od vođa pokreta Hamas u Tulkaremu.