Gideon Levy: Kada dođe do katastrofe, sjetite se kako ste slavili atentat na Haniyeha

Pomalo je nepravedno porediti sport u kojem Izrael časno i legitimno postiže uspjeh sa ubistvima u kojima postiže nepoštene i nelegitimne uspjehe. Ali, poređenje postaje moguće kada znate da mnogi Izraelci, a možda i apsolutna većina njih, tretiraju ova dva polja na sličan način. Medalje se osvajaju samo u sportu, ali Izraelci sebi dodjeljuju medalje i za atentate.

Ovim riječima je izraelski kolumnista Gideon Levy započeo svoju kolumnu u listu Haaretz, govoreći o kraju radosne sedmice za Izraelce i veselju kakvom nisu svjedočili već deset mjeseci. U srijedu je u Teheranu ubijen vođa pokreta Hamas Ismail Haniyeh, a u petak je turska džudistkinja Kayra Ozdemir savladana ipponom za 15 sekundi na Olimpijskim igrama u Parizu.

Levy je uvidio sličnosti između ova dva slučaja, a to je da su oba izazvala ogroman val nacionalnog ponosa i radosti. Izraelcima je bilo lijepo i utješno znati da su srušili osobu iz Hamasa i tursku sportistkinju.

”Hvala, Mossad”

Ministar finansija Bezalel Smotrich povezao je te dvije stvari, rekavši: “Ova pobjeda je ono što je džudista Peter Paltchik uradio večeras protiv svog švicarskog protivnika, i ono što je džudistkinja Inbar Lanir učinila svojim protivnicima u tri meča. Pobijedili smo ih i pokorili ih.”

Međutim, novinar Shai Golden je još preciznije izrazio duh vremena, rekavši: “Imamo najbolje borce u ringu i na bojnom polju. Naprijed, naprijed, Izraele! Narod Izraela živ! Živi u ringu i na bojnom polju.”

Ben Caspit je rekao, i to sramotno djetinjasto, kako je naveo autor, da je ”Izrael u dva zapanjujuća atentata na šest sati vratio ono što je nekada bio: zemlja koja je sposobna nadmašiti holivudske filmove”. Prokomentirao je ovo, objašnjavajući: ”Ovo su naši najbolji sati, sati u kojima ubijamo ljude poput mafije i mračnih režima. Naši sati su najljepši kada nas većina svijeta mrzi do srži”.

“Hvala ti, Mossade, za tih šest prekrasnih sati koje smo poznavali, poput sati džudoa na Olimpijskim igrama. Hvala vam, mediji, za prikrivanje činjenica o ovim ubistvima i njihovim zločinima, pretvarajući ih u pjesme slave”, nastavio je autor.

U šest sati koliko je Ben Caspit uživao u svojoj proslavi, Izrael je ubio dva svoja neprijatelja, jedan od njih je vojno lice iz Hezbollaha, a drugi državnik iz Hamasa, nastavio je Levy.

Dodaje da izraz “Hamasov državnik” para uši Izraelaca, jer nečeg poput toga nema na stranicama propagande, ali Haniyeh je bio šef Političkog biroa Hamasa i osoba odgovorna za pregovore.

Kaže kako ovo nije ni hvalospjev za Haniyeha, niti oplakivanje njegove smrti, ali da je zemlja koja ubija čovjeka s kojim pregovara o prekidu vatre i oslobađanju talaca prešla granicu svog legitimiteta.

Zemlja koja to čini na iranskom tlu, dan nakon inauguracije njihovog novog predsjednika, želi rat sa Iranom. Zemlja koja navija za to je glupa zemlja koja navija za katastrofe koje bi joj se mogle obiti o glavu.