Zašto uvijek govorimo o Zapadnoj obali?

Izraelski napad na izbjegličke kampove na okupiranoj Zapadnoj obali dominira naslovnicama danima.

Izrael je ubio najmanje 20 ljudi otkako je započeo svoje napade na gradove i izbjegličke kampove u Jeninu, Nablusu, Tubasu i Tulkaremu tokom noći na srijedu.

Evo što treba znati o ovom napadu i izbjegličkim kampovima na okupiranom području.

Šta je okupirana Zapadna obala? Ko su tamo izbjeglice?

Okupirana Zapadna obala dio je historijske Palestine na zapadnoj obali rijeke Jordan, prostire se na 5.650 kvadratnih kilometara teritorije bez izlaza na more i okružena je Izraelom, Jordanom i Mrtvim morem.

Otprilike tri miliona Palestinaca živi ondje, uz sve veći broj Izraelaca koji su izgradili ilegalna naselja i ispostave na zemlji koja je silom oduzeta palestinskim porodicama.

Zapadna obala ima približno 871.000 registriranih izbjeglica, od kojih četvrtina živi u 19 izbjegličkih kampova, a oni su potomci Palestinaca koji su, u etničkom čišćenju, protjerani iz svojih domova i zemlje kako bi se napravio mjesta za formiranje Izraela u Nakbi 1948.

Kakve to veze ima s Gazom?

Okupirana Zapadna obala i Gaza su dijelovi Palestine, ali su međusobno odvojeni državom Izrael.

I Gazu i Zapadnu obalu Izrael je okupirao 1967. i tako je ostalo desetljećima, sve dok se Izrael nije povukao iz Gaze 2005.

Izrael još uvijek napada Gazu, a ubio je više od 40.000 ljudi i ranio gotovo 100.000.

Taktike koje Izrael koristi u Gazi spomenuli su neki izraelski ministri koji su zahtijevali da se isto učini u napadima na okupiranu Zapadnu obalu, uključujući protjerivanje ljudi iz njihovih domova kako bi očistili određena područja.

Što znači da je Zapadna obala ‘okupirana’?

U ratu 1967. Izrael je preuzeo zemlju koju je UN odredio kao dio buduće palestinske države.

Čak i uz uspostavu Palestinske uprave nakon Sporazuma iz Osla, izraelska vojska djeluje nezakonito i u biti kontrolira teritoriju te još uvijek kontrolira nekoliko bitnih administrativnih i vladinih funkcija.

Na kraju krajeva, Palestinci ne kontroliraju ni svoju zemlju.

U teoriji, granice izraelske okupacije Zapadne obale trebale bi biti regulirane međunarodnim pravom. Prema Ženevskoj konvenciji iz 1949. godine, premještanje cijelog ili dijela okupiranog stanovništva sa teritorije koji je okupator zauzeo – poput Izraelaca koji grade naselja na palestinskoj zemlji – je nezakonito.

Godine 2004. odnosno 2016. Međunarodni sud pravde (ICJ) i Vijeće sigurnosti UN-a rekli su da je izgradnja izraelskih naselja na Zapadnoj obali nezakonita. U julu ove godine, ICJ je ponovo presudio da je izraelska prisutnost na Zapadnoj obali nezakonita i da bi je trebalo okončati “što je prije moguće”.

Da li je gradnja novih naselja gotova?

Ni najmanje.

Iako je izgradnja naselja bila prilično spora do 1980-ih, od tada je naglo porasla, sa stotinama novih naselja i utvrđenih ispostava.

Prije 7. oktobra, više od 700.000 Izraelaca živjelo je na Zapadnoj obali u više od 150 ilegalnih naselja i brojnim ispostavama. Brojevi su dramatično porasli nakon 7. oktobra.

Izrael tvrdi da sporazum iz Osla ne zabranjuje eksplicitno naseljavanje u svim područjima i da su neka dopuštena prema odredbama sporazuma.

Izraelski doseljenici također kažu da polažu pravo na biblijske jevrejske teritorije Samarije i Judeje, oba u modernoj Zapadnoj obali, koristeći vjerska opravdanja za preuzimanje palestinske zemlje.

Kako su Palestinci na Zapadnoj obali odgovorili na okupaciju?

Ukratko, otporom i ljutnjom.

Deseci hiljada Palestinaca ubijeni su tokom izraelske okupacije Zapadne obale.

Raseljavanje, oduzimanje imovine, nedostatak prava, ekonomske poteškoće i vojna kontrola nad svakodnevnim životom raspiruju palestinski bijes.

Ipak, najviše negodovanja izazvalo je kontinuirano sistematsko oduzimanje zemljišta za izgradnju izraelskih naselja.

Jesu li se Palestinci pobunili?

Bile su dvije Intifade (ustanci) protiv izraelske okupacije.

Prva Intifada, 1987.-1993, započela je protestima i demonstracijama, uključujući bacanje kamenja i građanski neposluh, prije nego što je eskalirala u široku pobunu.

Izraelska vojna reakcija – policijski sat, masovna hapšenja i upotreba bojeve municije i suzavca – pogoršala je situaciju i izazvala međunarodne kritike.

Izrael je ubio približno 1.000 Palestinaca, od kojih su oko 250 bila djeca. U borbama je ubijeno 160 Izraelaca.

Druga Intifada (od 2000. do 2005.) pokrenuta je provokativnom posjetom tadašnjeg izraelskog premijera Ariela Sharona kompleksu džamije Al-Aksa.

Demonstracije i bacanje kamenja brzo su prerasli u nasilje jer je Izrael odgovorio silom.

Ubijeno je približno 3.000 Palestinaca i više od 1.000 Izraelaca, kao i 64 strana državljana.

Odgovor Izraela – opsežne vojne operacije, ciljana ubistva i upadi velikih razmjera – žestoko su kritizirala međunarodna tijela i grupe za ljudska prava.

Kakav je danas život na Zapadnoj obali?

Jednom riječju “teško”. Ponekad se čini nemogućim.

Kontrolne tačke i druga ograničenja kretanja među svakodnevnim su izazovima koji pogađaju svakog Palestinca na Zapadnoj obali.

Ljudi žive u izbjegličkim, prenaseljenim kampovima sa lošom infrastrukturom.

Izraelska ograda koja okružuje veći dio Zapadne obale od 2002, ograničava Palestincima pristup resursima i poslu.

Tu ogradu, zid, je ICJ 2019. proglasio nezakonitim, a grupe za ljudska prava širom svijeta navode ga kao dokaz izraelske politike aparthejda.