Rat protiv svih: Najnasilnija izraelska agresija na Zapadnu obalu u četvrt stoljeća

Izrael nije želio isključiti Zapadnu obalu iz intenzivnih vojnih operacija, pa se više brigada izraelske vojske uputilo u nekoliko gradova Zapadne obale, u operaciji pod nazivom “Ljetni kampovi”, unutar najžešće i najbrutalnije vojne agresije u skoro četvrt vijeka nakon Odbrambenog štita 2002.

Široka vojna operacija fokusirana je na kampove na sjevernoj Zapadnoj obali, posebno na Jenin, Tulkarm i Tubas, ali se time nije zadovoljila, već je počela sijati smrt i u drugim područjima Hebrona, Nablusa i Jerusalema.

Broj smrtnih slučajeva brzo je počeo da raste; palo je 11 Palestinaca, a izraelske snage su obavijestile o hapšenju određenog broja onih koje su nazvali traženim, uz devastiranje puteva buldožerima, uništavanje infrastrukture i širenje terora u gradovima i kampovima.

‘Ljetni kampovi’ ili novi okupacioni rat?

Zapadna obala je primila veliki udio višestrukih izraelskih upada, hapšenja i napada. Tokom jedanaest mjeseci operacije Poplava al-Aksa, izraelske snage su uhapsile više od 10.000 ljudi sa Zapadne obale, kao dio svojih neprekidnih noćnih racija od početka ove operacije.

Ako su ova hapšenja bila prolazna i iznenadna, nova operacija budi strahove da se Izrael kreće ka većoj operaciji koja će uključivati raseljavanje i široko rasprostranjena hapšenja poput operacije u Pojasu Gaze koja već traje skoro godinu dana.

Ove zabrinutosti se zasnovaju na nekoliko faktora, uključujući:

Stotine, ako ne i hiljade, izraelskih vojnika koji učestvuju u ovoj operaciji, uključujući Kfir brigadu – najveću pješadijsku brigadu u okupacionoj vojsci, pored četiri bataljona granične policije, Musta'rab jedinica, elitnih snaga i vojnih inženjerijskih jedinica, što otvara mogućnost i postavljanja mina, miniranja puteva i zgrada i drugih teških djela nasilja. Ekstremna tajnost u pravcu i kontekstu ove operacije, što znači mogućnost iznenađenja u tajmingu i akcijama, te pokušaj sužavanja manevra za frakcije otpora na Zapadnoj obali.

Lakoća izraelskog proboja u odbranu otpora na Zapadnoj obali, jer se ovaj proces razlikuje od Odbrambenog štita zbog obima pojasa naselja, koji dostiže 800.000 ljudi u odnosu na 70.000 u 2002. godini, što bi značilo dublji prodor na Zapadnu obalu.

Specifični palestinski kontekst u kojem dolazi nova vojna operacija, te stanje globalne tišine na svakodnevne masakre koje čine izraelske snage širom Palestine, u Gazi i na Zapadnoj obali.

Ciljevi i konteksti

Ova operacija jedna je od mnogih koje Izrael prakticira skoro godinu dana kako bi postigao ciljeve koji svakim danom postaju sve udaljeniji, teži i neostvariviji, od kojih su možda najistaknutiji:

• Potraga za, makar, prividnom pobjedom, koja se nije mogla postići u Gazi nakon 11 mjeseci rata, pogotovo jer su razmjere nasilja i razaranja na kojima insistira Netanyahu istome potrebni kako bi podigao svoju popularnost koja je u fazi opadanja, što jedino može spasiti njegovu vladu od pada i slanja u hodnike suđenja, a potom i zatvor.
• Pokušaj zadovoljavanja ekstremne desnice, od koje zavisi vladajuća koalicija, s ciljem stvaranja nove sigurnosne realnosti u pripremi za nametanje potpune izraelske kontrole nad Zapadnom obalom.
• Uspostavljanje više frontova onemogućava snage otpora da međusobno koordiniraju ili integriraju napore, posebno u svjetlu odlaganja iranskog odgovora i smirivanja strahova u vezi s libanskim frontom, nakon odgovora Hezbolaha, za koji Izrael drži da je osujećen, zbog čega je (Izrael) odahnuo.
• Gušenje sve više rastućeg otpora na Zapadnoj obali, koji predstavlja sve veću prijetnju za izraelski entitet i njegove gradove u blizini Zapadne obale, zbog geografske blizine, što povećava opasnost koju predstavlja Zapadna obala, koja bi se mogla izazvati poplavu kad god se talasi njegovog otpora pokrenu.
• Izraelsko priznanje uzaludnosti munjevitih operacija i racija, što može značiti prelazak u proizvoljniju, opasniju i svirepiju operaciju.
• Ova kampanja također dolazi nakon stanja ludila koje je zahvatilo ekstremnu desnicu i prijetnji u vezi sa Al-Aksom, od kojih je posljednja bila jučer kada je ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir obavijestio o naporima da se uspostavi jevrejska sinagoga u džamiji Al-Aksa.

Irački vojni stručnjak dr. Muhannad Al-Azzawi smatra da Izrael nastoji iskoristiti pad straha od eskalacije s Hezbolahom, ili barem smanjenje nivoa prethodne prijetnje od grupe, kako bi se posvetio prijetnjama za koje vjeruje da se protežu od Gaze do Zapadne obale.

Nije nemoguće da dođe do nove izraelske odluke o redefiniranju sigurnosne situacije na Zapadnoj obali, s ciljem raspoređivanja velikog broja snaga i pokretanja velike vojne operacije u nizu gradova i kampova na Zapadnoj obali.

Hoće li početi raseljavanje stanovnika Zapadne obale?

Rekao je da će, ako se ovaj proces nastavi i eskalira, to dovesti do katastrofalnih posljedica, raseljavanja i izbjegličkih kriza sličnih onima koje svakodnevno viđamo u Pojasu Gaze.

Al-Azzawi ističe da priroda okruženja u kojem se operacija odvija ukazuje na velike rizike kako se operacija nastavlja, budući da su doseljenici naoružani, a na terenu su izraelske snage, uz odsustvo bilo kakve reakcije Palestinske samouprave, i u svjetlu huškanja i motiviranja ministara i lidera ekstremne desnice u Izraelu.

Sve mogućnosti su veoma otvorene, a unutar izraelske vlade i javnog mnijenja sve su glasnija mišljenja o neophodnosti obračuna sa Zapadnom obalom, na isti način na koji se obračunava sa Gazom, kako se navodi u izjavi ministra vanjskih poslova Israela Katza.

Saopćenje koje je Katz jutros dao nakon početka vojne operacije na Zapadnoj obali uključivalo je poziv na raseljavanje stanovnika Zapadne obale, u kojem se navodi da se mora izvršiti privremena evakuacija tamošnjeg stanovništva, kao i poduzimanje svih drugih potrebnih koraka, opravdavajući to tvrdnjom da je “ovo rat na sve i da ga moramo dobiti”.

Izraelski mediji potvrđuju ovu hipotezu, viješću koju je objavio Yedioth Ahronoth o mogućnosti “izvođenja organizirane evakuacije palestinskog civilnog stanovništva, shodno vojnim izvorima, a tokom vojne operacije.

Opasnija od Odbrambenog štita

Iako još niko ne zna u kom pravcu će krenuti nova izraelska kampanja, prvi pokazatelji ukazuju da se ona razlikuje od kampanja koje su joj prethodile. Neki su čak mišljenja da će ista biti teža od operacije Odbrambeni štit, u kojoj je bivši izraelski premijer Sharon izvršio invaziju na Zapadnu obalu.

Guverner Jenina Kamal Abu Al-Rub rekao je za mrežu Quds da je ovo 12. invazija po redu, ali ono što je drugačije ovog puta jeste to da je da su sada prvi put svi izlazi i ulazi u grad i njegove kampove zatvoreni, a ulasci i izlasci iz njih zabranjeni.

Dodao je da je okupaciona vojska u blizini bolnica i na putevima koji vode do njih postavila zemljane barijere i vojna vozila, zbog čega su sve bolnice i Crveni polumjesec van funkcije.

Zauzvrat, analitičar Azzam Abu Al-Adas u svom postu na Telegramu smatra da je ova vojna operacija opasnija od Odbrambenog štita 2002. godine, po njemu, zbog nekoliko razloga:

• Kada je operacija Odbrambeni štit izvođena, palestinske frakcije su bile prisutne na Zapadnoj obali u svakom smislu: infrastrukturalno, finansijski, u vojnom smislu i imale su mogućnost da rekonstruišu svoje snage i nadoknade gubitke, ali sada su frakcije razbijene finansijski, vojno i u društvenom pogledu.
• Operacija Odbrambeni štit odvijala se u periodu kada je broj doseljenika jedva dosezao 70 hiljada doseljenika, a sada je njihov broj 800 hiljada doseljenika. To znači da će eliminiranje otpora povećati dominaciju vojske i doseljenika.
• Netanyahuu je prijeko potrebna pobjeda, a budući da je nije uspio ostvariti u Gazi, tražit će je na Zapadnoj obali kako bi povećao svoju popularnost, posebno među doseljenicima. Stoga, u svjetlu povratka Netanyahuove popularnosti koja bi bila u porastu, ovaj proces bi povećao njegove šanse na predstojećim izborima na kojima se namjerava kandidirati.
• Godine 2002. okupacija je bila u šoku zbog Sharonovog ulaska u džamiju Al-Aksa, a Al-Aksa tada nije bila na stolu, ali sada, ako Izrael uspije eliminirati posljednji čin otpora, to će značiti izgradnju sinagoge o kojoj je govorio Ben-Gvir, a zatim i raseljavanje naroda Jerusalema.

Među raznim mogućnostima i kontekstima, pokazatelji ipak potvrđuju da se otpor pripremio koliko je više mogao, te da Zapadna obala neće biti turizam za vojsku Izraela čiji je turizam propao, nakon što joj je odbrana urušena, a njene nade u pobjedu potonule u jeku otvorenog rata. Izraelska pobjeda je, sa svakom granatom koja rastrga malo tijelo, uništi kuću ili sruši munaru sve dalja i dalja.