Kako je Hezbollah razvio dronove koji su postali prijetnja Izraelu

Ujutro 25. avgusta, libanski Hezbollah je objavio da je pokrenuo zračni napad s velikim brojem dronova i projektila na unutrašnjost Izraela. Napadi su bili usmjereni na 11 vojnih baza i kasarni koje su ciljane i pogođene u tom području, kao i na okupiranom sirijskom Golanu. Nekoliko sati kasnije, generalni sekretar libanskog Hezbollaha, Hassan Nasralah, rekao je da je ta grupa gađala bazu izraelske vojne obavještajne službe Glilot, poznatu i kao “Aman odjel”, ali i druge lokacije, kao odgovor na izraelsko ubistvo jednog od vođa stranke, Fouada Shukra.

Kratka historija Hezbollahovih dronova

Ovaj udar nije prvi, niti će biti posljednji, a analize njegovog obima i sposobnosti da probije izraelske odbrambene sisteme su još uvijek u toku. No, da bismo razumjeli dubinu utjecaja Hezbollaha moramo se vratiti u historiju otprilike 20 godina, konkretno u vrijeme prvog leta Hezbollahovih dronova unutar izraelskog zračnog prostora radi izviđačkih operacija u novembru 2004., što je tada iznenadilo izraelske obavještajne službe.

“Mirsad-1” je tokom dana letio iznad Zapadne Galileje oko 20 minuta, a zatim se vratio u Liban, a da ga izraelsko zrakoplovstvo nije uspjelo presresti. U to vrijeme, Hezbollah je objavio da “Mirsad” može dosegnuti bilo koji dio unutar Izraela sa 40-50 kilograma eksploziva.

Drugi let je bio kratki upad oko 25 kilometara u dubinu Izraela u aprilu 2005. sa istim zadatkom, koji je, takođe, izbjegao izraelski radar i vratio se u Liban, bez da su ga izraelski borbeni avioni uspjeli presresti. Nakon toga je uslijedila i treća misija u avgustu 2006. tokom Libanskog rata, ali ovaj puta let nije bio samo izviđački, već napadački i to dronovima “Ababil” koji su pojedinačno u napadima na izraelski teritorij nosili 40-50 kilograma eksploziva.

Tokom tog perioda, dronovi koji su dolazili iz Libana bili su male veličine, kretali su se relativno sporo i na maloj visini, te ih je stoga bilo teško otkriti radarom, jer što je njegov let niži, to je pometnja radarskih sistema veća.

Sljedeće pojavljivanje dronova Hezbollaha u oktobru 2012. bilo je zapanjujuće iznenađenje, jer su Hezbollahove bespilotne letjelice putovale južno od Libana preko Mediterana, krećući se 50 kilometara u unutrašnjosti Negeva (ukupno više od 200 kilometara), prešavši tačku u blizini grada Dimona – mjesta izraelskog kompleksa nuklearnog oružja, gdje ga je oborio izraelski avion, ali je nakon pregleda olupine bilo jasno da postoji mogućnost da je dron prenio snimke centra za nuklearna istraživanja.

Ubrzanje koje je zabrinulo Izraelce

U dokumentu Federacije američkih naučnika iz 2014., istraživači kažu da će Hezbollahovi dronovi i u budućnosti obavljati izviđačke misije kako bi prikupljali informacije o kretanju trupa i objektima, u pripremi za buduću infiltraciju ili raketne napade, te da bi mjerili preciznost slanja projektila u realnom vremenu.

Ono što je studija predvidjela zapravo se i dogodilo, jer će svaki čitalac historije razvoja dronova u rukama Hezbollaha odmah zaključiti da problem nije u poređenju sposobnosti Hezbollahovog bespilotnog oružja sa izraelskim, već u jasnom ubrzanju Hezbollahovog oslanjanja na dronove i njihovom razvijanju na još viši nivo od onog kojeg očekuju Izraelci.

Hezbollah se fokusirao na razvoj dronova u etapama, na primjer, uvoz i razvoj preciznijih kamera i senzora tokom vremena, budući da Hezbollah trenutno posjeduje precizne optičke kamere i infracrvene kamere, što mu omogućuje preciznije praćenje i prikupljanje visoko preciznih obavještajnih informacija, što je veoma važno za praćenje kretanja neprijatelja i identifikovanje ciljeva.

Godine 2006. možda niko nije mogao zamisliti da će u junu i julu 2024. Hezbollah uspjeti prodrijeti u unutrašnjost Izraela, a zatim objaviti relativno dugačke video snimke koji uključuju precizno snimanje vojnih područja u sjevernom Izraelu (prvi video) i zračne scene izviđanja obavještajnih baza, štabova rukovodstva i vojnih logora na okupiranom sirijskom Golanu (drugi snimak). Grupa je saopćila da su video snimke snimili njeni dronovi koji su bili u stanju da “prođu pored protuzračne odbrane i vrate se bez da budu otkriveni”. Scene sadržane u spomenutom prvom i drugom snimku uključivale su osjetljive izraelske lokacije.

Dron Hodhod koji je izveo ove dvije operacije ima 8 motora, a svako krilo ima 3 propelera, dok je njegova maksimalna brzina 70 kilometara na sat, a ima mogućnost i vertikalnog polijetanja i slijetanja, bez potrebe za pistom. To je, zapravo, električna letjelica dužine oko 150 centimetara, čiji je raspon krila 190 centimetara, što umanjuje sposobnost radara da ga detektuje, pogotovo jer se jako malo čuje, te je teško primjetljiv. Hodhod može da leti između jednog sata i 90 minuta, na udaljenosti od 30 kilometara.

Osim toga, Hezbollah u svojim komunikacijskim sistemima posjeduje i visokokvalitetne bespilotne letjelice, koje mu omogućavaju prijenos podataka u njegove komandne centre u realnom vremenu, tako da pogađanje drona nakon njegovog otkrivanja ne sprječava prijenos informacija. Ova sposobnost je od vitalnog značaja za donošenje odluka u realnom vremenu, posebno u slučaju koordiniranih udara, o čemu ćemo, također, govoriti.

Hezbollah je također napravio nekoliko modifikacija kako bi povećao svoj operativni domet, što mu je omogućilo da prodre u dubinu okupirane teritorije. To uključuje poboljšanja u dostatnosti pogona i aerodinamičnosti dronova na duži vremenski period, obavljajući dugotrajne misije nadzora ili čekajući pravi trenutak za napad.

Osim toga, neki od novijih dronova Hezbollaha dizajnirani su tako da imaju manji radarski presjek, što ih čini teškim za otkrivanje izraelskim radarskim sistemima, a to povećava i njihovu sposobnost da ostanu u izraelskom zračnom prostoru znatno duži period, što se pokazalo u slučaju Hodhoda.

Ofanzivne sposobnosti

Pored mogućnosti snimanja, Hezbollah se fokusira i na naoružavanje svojih dronova eksplozivom i njihovo pretvaranje u samoubilačke dronove koji se mogu usmjeriti prema meti i detonirati pri sudaru s njom, uzrokujući ozbiljnu štetu, pogotovo što noviji dronovi imaju poboljšane sisteme navođenja, omogućavajući tako preciznije udare na određene ciljeve, što je posebno korisno u asimetričnom ratu u kojem Hezbollah ima za cilj nanijeti najveće moguće gubitke Izraelu uz najniže moguće troškove.

Hezbollah trenutno posjeduje razne dronove, uključujući “Mirsad-1” (domet od 200 km), i “Ayoub” (derivat od iranskog “Shahed-129” sa dometom većim od 1.600 km). Hezbollah također posjeduje i samoubilačke dronove koje je koristio u svojim kontinuiranim napadima na Izrael. Moguće je da lansiranje velikog broja njih onemogući djelovanje i smanji sposobnosti Željezne kupole.

Čini se da je Hezbollah dobro uznapredovao, jer izraelski istraživački centar Alma je 2021. procijenio da Hezbollah posjeduje više od 2.000 dronova različitih namjena. Prema izvještaju, Hezbollah je 2013. imao 200 dronova; Uz pomoć Irana, Hezbollah je značajno povećao svoju flotu, bilo korištenjem direktnih iranskih dronova, ili proizvodnjom novih verzija inspiriranih njima ili internim razvojem novih tehnologija za dronove.

Izrael, s druge strane, očigledno nije bio adekvatno pripremljen za ovakav ubrzan razvoj Hezbollahovog arsenala. Na primjer, u maju 2024. Hezbollah je pokrenuo jedan od najdubljih udara na unutrašnjost Izraela i izveo direktan udar na jedan od najvažnijih sistema nadzora izraelskih zračnih snaga. Komentirajući ovo, Fabian Haynes, istraživač na Međunarodnom institutu za strateške studije, rekao je da je sposobnost Hezbollaha da koristi dronove prijetnja koja se mora ozbiljno shvatiti. Dok je Izrael gradio sisteme protuzračne odbrane, uključujući i Željeznu kupolu, kako bi se zaštitio od Hezbollahovih raketa i projektila, zanemarivao je prijetnju koju mu mogu predstavljati bespilotne letjelice.

U izvještaju Instituta za studije nacionalne sigurnosti, nezavisnog istraživačkog centra povezanog s Univerzitetom u Tel Avivu, navodi se da je ovaj napad pokazao poboljšanje preciznosti dronova i njihove sposobnosti u izbjegavanju izraelske protuzračne odbrane. Od početka borbi u oktobru 2023. Hezbollah se posebno fokusirao na korištenje dronova kako bi zaobišao izraelske sisteme protuzračne odbrane i pogađao njegove vojne lokacije duž granice, kao i u dubini Izraela.

Izraelski institut za sigurnosna istraživanja potvrdio je prije nekoliko sedmica da je Hezbollah počeo koristiti bespilotne letjelice koje mogu lansirati projektile i prikupljati informacije, usred straha Izraela od sve veće upotrebe dronova s ​​kojima se sistem protuzračne odbrane u Izraelu ne može nositi. U tom kontekstu, u Izraelu raste strah od iznenadnog lansiranja velikog broja ovih dronova, koji bi olakšali probijanje odbrambenih kapaciteta Izraela.

Hezbollahova zračna taktika

Ali Hezbollah u svojim velikim udarima ne koristi samo dronove, već ih i kombinuje s projektilima. Raznolikost zračnih ofanzivnih proizvoda je primarni cilj Hezbollaha i predstavlja posebnu karakteristiku njegovog vojnog programa, a to je fokus na operacije u kojima se koriste različiti tipovi projektila i bespilotnih letjelica. Postojanje ove taktike je primijećeno u više operacija, uključujući i operacije koje su uslijedile nakon Poplave Al-Aksa 7. oktobra prošle godine.

Kombinovane operacije su borbena metoda koja nastoji integrirati različita borbena oružja kako bi se postigli uzajamni komplementarni efekti. Kombinirano oružje istovremeno pogađa protivnika iz nekoliko pravaca. Na primjer, bespilotne letjelice mogu se koristiti za napad na radare protuzračne odbrane u ranim fazama velikog napada. Ovdje će se druge sposobnosti protuzračne odbrane transformirati kako bi odbile napad dronovima, ali nakon napada dronovima slijede udari balističkim projektilima i krstarećim raketama (a Hezbollah već ima kopije i jednih i drugih), tako da ih izraelska protuzračna odbrana ne može sve odbiti, posebno uz različite taktike djelovanja svake od njih.

Sami dronovi obično dolaze u velikom broju (rojevima), koji na takav način mogu smanjiti sposobnosti sistema protuzračne odbrane, zaobići njene sposobnosti odbijanja i poremetiti komunikacije i logistiku. Na primjer, u ratnom scenariju, roj dronova bi uništio sisteme protuzračne odbrane i otvorio put nizu drugih dronova za prodor unutar neprijateljske teritorije, dok bi treći skup dronova vršio izviđanje i proučavao udar.

U studiji objavljenoj 2022. godine, James Rogers, profesor ratnih studija na Univerzitetu Južne Danske, objašnjava da ovi kombinovani napadi imaju za cilj savladavanje protivničke odbrane na taktički i tehnološki napredan način. Rogers ističe da ako se ovi napadi u trenutnoj fazi mogu zaustaviti i osujetiti, to će u budućnosti biti jako teško, ako ne i nemoguće učiniti sa naprednijim dronovima koji budu u posjedu grupa kao što su Husi, kada razviju svoje sposobnosti u njihovom reproduciranju ili proizvodnji novih.

Prilika za razvoj

Upravo je to jedan od najvažnijih razloga koji je Hezbollah od samog početka potaknuo da se fokusira na ratovanje dronovima, jer je prilika za njihov razvoj potpuno otvorena sa sve većom dostupnošću komercijalne tehnologije dronova, geolokacijskih sistema, aplikacija za kontrolu raspoređivanja dronova i podesivih frekvencija, predajnika i prijemnika. Time se otvaraju vrata uvozu i razvoju tehnologije, koja je relativno jeftina i lako dostupna, što iz dana u dan predstavlja izazov nadmoći borbenih aviona u zraku (u asimetričnom ratu protiv brojnije i opremljenije vojske).

Za grupe poput Hezbollaha, cilj ulaganja u dronove je drugačiji od mogućnosti tradicionalnih vojski. Ove druge ulažu u dronove kao dio svojih zračnih snaga, od kojih su avioni vrhunac i vrh piramide ratnog zrakoplovstva, i stoga rade na tome da ga razviju svim mogućim sredstvima i da ga koriste na najefikasniji način. Što se tiče Husa, dronovi su vrhunac njihovog ratnog zrakoplovstva i stoga rade na tome da ga razviju na sve moguće načine i koriste na najefikasniji način.

Rogers u svojoj studiji objašnjava da je ovo samo početak, jer će se fleksibilnost sistema bespilotnih letjelica i njihova sposobnost automatizacije sve više povećavati, odnosno oni će postajati sve neovisniji i moći će djelovati potpuno ili gotovo potpuno neovisno od čovjeka. Rogers vjeruje da će do 2040. godine grupe, poput Hezbollaha, Husa ili drugih, moći automatizirati svoje dronove, s obzirom na potencijalni razvoj umjetne inteligencije i algoritama za strojno učenje, što zauzvrat otvara vrata “širokom spektru prijetnji dronovima”, što znači da takvi u vlasništvu grupa poput ovih neće biti samo korišteni u zraku, već i na kopnu i na moru.

Stratezi su toga potpuno svjesni, pa i ovi u Hezbollahu, te će nastojati iskoristiti dostupnu tehnologiju i alate, bilo kroz lokalne inovacije ili uvezene od prijatelja, kako bi ostvarili maksimalnu moguću korist od dronova, znajući da je njihov put razvoja potpuno dostupan. Stoga je djelimični uspjeh postignut najnovijim napadom samo prvi korak u dugom nizu sličnih u budućnosti.