Upad u Kursk nada za Ukrajinu, ali bi Donbas mogao biti ‘noćna mora’

Olena Dovženko se više ne osjeća depresivno nakon čitanja ratnih vijesti.

Mjesecima je 27-godišnja menadžerka fitnes kluba bila obeshrabrena izvještajima o krvavim borbama i stalnim gubicima gradova i sela na istoku Ukrajine.

Ovih dana se smiješi kad god čita ili gleda video zapise o iznenadnom upadu Ukrajine u zapadnorusku regiju Kursk.

“Napredujemo. Za nekoliko dana zauzeli smo više zemlje nego što su [Rusi] okupirali ove godine”, rekla je Dovženko za Al Jazeeru sa smiješkom, pokazujući na svom telefonu online mapu područja Kurska osvojenog od 6. augusta.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je u ponedjeljak da Kijev kontroliše 1.250 kvadratnih kilometara u Kursku.

Ukrajinske snage udarile su i na tri mosta na rijeci Sejm koji su bili ključni za snabdijevanje ruskih vojnika stacioniranih duž granice.

Ove godine Rusija je dobila slično područje u Ukrajini, uglavnom u regiji Donbasa, nakon što je izgubila desetine hiljada vojnika koji su poslani na utvrđene ukrajinske položaje.

U Ukrajini još nisu objavljena istraživanja javnog mnjenja o upadu na Kursk, ali jedan posmatrač tvrdi da je raspoloženje među vojnicima “neočekivano” visoko.

„Na prvoj liniji fronta, podizanje morala je jednostavno epohalno“, rekao je za Al Jazeeru Mihail Žirohov, vojni analitičar sa sjedištem u sjevernom gradu Černihivu, dodajući: „Što je za mene neočekivano jer se ljudi još uvijek bore u Donbasu i teoretski, život im nije postao lakši.”

Uspjeh Kijeva u Kursku, međutim, ne poništava napredak Moskve u Donbasu.

Ruske snage su samo kilometrima udaljene od grada Pokrovsk koji se nalazi na strateškom autoputu i služi kao ključno vojno čvorište.

Oni umaraju branioce neprestanim napadima i granatiranjima grada koje je imalo 67.000 stanovništva prije rata.

U međuvremenu, regionalna administracija je pozvala civile da napuste Pokrovsk.

“Očekujemo noćnu moru”, rekao je policajac u Pokrovsku za Al Jazeeru.

‘Rusija pokazala svoju slabost’

Političari su ofanzivu Kursk označili kao „preokret“.

“Operacija Kursk uradila je na mirovnom sporazumu više nego 100 mirovnih samita zajedno”, izjavio je zastupnik Oleksij Hončarenko u nedjelju, pozivajući se na samit održan u Švicarskoj u junu.

Operacija Kursk, međutim, nije rezultirala značajnim povlačenjem ruskih snaga sa linije fronta koja je u obliku polumjeseca a proteže se skoro 1.000 km.

“Očigledno je donesena politička odluka da se nastavi boriti za ono što je Putinu zaista važno – Donbas”, rekao je za Al Jazeeru Nikolay Mitrokhin, istraživač sa njemačkog Univerziteta u Bremenu.

Samo ograničene ruske rezerve su poslane u Kursk sa istoka i juga Ukrajine, a pritisak Moskve na Harkov i jugoistočnu regiju Zaporožja se smanjuje, rekao je.

“Ali to ni na koji način nije pomoglo ukrajinskim snagama da se tamo vrate jer ni one nemaju rezerve”, rekao je Mitrohin.

Rekao je da bi Ukrajina mogla završiti okupacijom tri okruga u zapadnom Kursku koji su ograničeni rijekama Seym, Sudzha i Psel i koje je lako braniti ograničenim snagama.

Ukrajinci, međutim, manevrišu u područjima na sjeveru kako bi “vjerovatno” držali Ruse podalje od utvrđenja koje grade ili kako bi zauzeli strateške visine, rekao je Mitrokhin.

Ukrajinski političari i mediji već nazivaju okupirana područja “razmjenskim fondom”.

Ali oni su više od toga što će se u budućnosti zamijeniti za ukrajinska područja pod ruskom kontrolom, rekao je analitičar sa sjedištem u Kijevu.

“Rusija je pokazala svoju slabost”, rekao je Igar Tiškevič za Al Jazeeru.

„Na Bliskom istoku, u Africi, Rusija se pozicionira kao supersila. Ali kako može biti predvidljiv partner ako ne može kontrolirati svoju teritoriju”, retorički je upitao.

Saveznici Moskve u državama bivšeg Sovjetskog Saveza zatvorili su oči pred invaziju na Kursk, dok je predsjednik Aleksander Lukašenko prošle sedmice obećao da će prikupiti bjeloruske trupe kod sjeverne ukrajinske regije Sumi.

Ali šanse da Minsk zaista uđe u rat su ravne “nuli”, rekao je Tiškevič, koji je rođen u Bjelorusiji.

“To nije raspoređivanje, već demonstracija raspoređivanja”, rekao je.

Kurska ofanziva je već imala višestruku ulogu u ratu.

To je spriječilo planove Moskve da napadne Sumi i omogućilo Kijevu da stvori “tampon zonu” koja slabi potencijalnu ofanzivu Rusije tamo i u susjednom Harkivu, rekao je general-pukovnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika ukrajinskog Generalštaba oružanih snaga.

To je primoralo Kremlj da skupi neiskusne vojnike iz cijele Rusije, uključujući arktičke i pacifičke regije, i izazvalo strah “duboko unutar ruske nacije”, rekao je.

To je također osnažilo napore Zapada da pomogne Kijevu – ali samo u ograničenoj mjeri, rekao je Romanenko.

“Imamo vrlo pozitivnu međunarodnu reakciju, ali ne odlučujuću, jer nam još uvijek ne daju da koristimo svoje [napredno] oružje” za napade u Rusiji, rekao je za Al Jazeeru.

Čini se da je ofanziva u Kursku također razotkrila sve dublje nepovjerenje ruskog predsjednika Vladimira Putina u vojni vrh.

On je odbio generale koji su provjereni i sposobni za borbe da bi svog bivšeg tjelohranitelja Alekseja Djumina, koji nikada nije komandovao vojnim jedinicama, osobno zadužio za kontraofanzivu operacije Kursk.

Rusi su ‘zaprepašteni’

I dok mediji pod kontrolom Kremlja tvrde da sve veći broj dobrovoljaca želi da se bori u Kursku, neki Rusi su djelovali zbunjeno i ravnodušno.

“Ljudi su… zaprepašteni, šef je gost u inostranstvu”, rekao je za Al Jazeeru stanovnik Moskve koji je zatražio anonimnost, misleći na Putinovu posjetu Azerbejdžanu. “Sve ide po planu, ali ko je vidio ovaj plan?”

“Nikoga nije briga”, rekao je za Al Jazeeru stanovnik sela izvan grada Tule na zapadu Rusije, koji je također tražio da ostane anoniman.

Rekao je da je tokom nedjeljne molitve seoski sveštenik pozvao parohijane da prikupe novac, odjeću i konzerviranu hranu za raseljene stanovnike Kurska.