NI: Kriza u Crvenom moru učvrstila je kontrolu Husa u Jemenu

Ponašanje Husa dovelo je do njihove veće ovisnosti o Iranu i umanjilo nade za okončanje višedecenijskog građanskog rata u Jemenu.

Privođenje radnika UN-a i nevladinih organizacija, intenziviranje napada na brodove koji prevoze robu i izazivanje gnjeva regionalnih i globalnih sila. Jesu li to ponašanja države koja djeluje iz očaja ili mehanizmi nedržavnih aktera koji učvršćuju vlast i pokazuju nekontrolisanu lokalnu vojnu moć? Upravo o ovom pitanju raspravljaju analitičari kada je riječ o postupcima pobunjeničkog pokreta Husi u Jemenu.

U proteklom mjesecu su milicije koje su povezane s pokretom Husi pojačale napade na brodove u Crvenom moru, pokrenule sve smrtonosnije napade dronovima prema Izraelu i pritvorile više od 50 Jemenaca koji sarađuju sa stranim organizacijama. To su neposredne reakcije na nedavnu finansijsku krizu izazvanu zatvaranjem Centralne banke u Sana'i, što je dodatno otežalo transfere valute i isplatu plata državnim službenicima na teritorijama pod kontrolom Husa na sjeveru Jemena.

Likvidnost rascjepkane Centralne branke, čija je druga podružnica u Adenu, održavana je saudijskim finansiranjem od početka sukoba 2015, što je Saudijskoj Arabiji pružilo dozu utjecaja nad Vladom Husa u Sana'i. Neredovne isplate plata u javnom sektoru u Sana'i, posljedica periodičnih ekonomskih sankcija i kontinuiranih restrikcija, odavno već doprinose padu kvaliteta zdravstva, sanitarnih uvjeta i drugih usluga širom države.

Izolacija od regije

Odluka o eskalaciji krize u Crvenom moru mogla bi biti osvetnički čin protiv Sjedinjenih Američkih Država i Saudijske Arabije zbog ciljanja vojnih i finansijskih kapaciteta Husa. Međutim, Husi mogu umjesto toga doživjeti zatvaranje Centralne banke u Sana'i kao pokazatelj da Saudijska Arabija odustaje od posljednjeg oblika utjecaja nad teritorijom Husa. Nakon početnog opreza, Husi su se gotovo sasvim preorijentisali na iranski kamp, pretpostavljajući da Iran i njegovi saveznici mogu garantovati buduće državne finansije. Umjesto da ide putem pomirenja s međunarodno priznatom vladom u Adenu, vodstvo Husa se dodatno izolovalo iz regije.

Moreuz Bab al-Mandeb, južna kapija ka Crvenom moru, historijski je izvor globalne trgovine i prosperiteta za države južne Arabije. Husi, ne samo da su zanemarili ovo teritorijalno blago nego su ga pretvorili u Bab al-Mawt ili kapije smrti za brodarske kompanije koje se usuđuju preći vode koje graniče s jemenskom teritorijom. Husi su 12. juna tvrdili da su izveli prvi uspješan napad dronom na grčki komercijalni brod na obali Jemena. To je samo potaklo znatni porast broja napada, dodatno ugrožavajući komercijalni brodski prijevoz u crnomorskoj regiji.

Poznata kapija zatvorena je i za međunarodne organizacije koje su ranije djelovale u Sana'i i okolnim područjima. Osoblje iz Jemena povezano sa Svjetskim programom za hranu, Nacionalnim demokratskim institutom i drugima neosnovano su optužili za špijunažu i uhapsili ih, čime je efektivno zatvoren jedan od posljednjih preostalih prozora svijeta u sve izolovanije društvo. Bezazleno prikupljanje statističkih podataka o stanovništvu i koordinaciju strane humanitarne pomoći mediji povezani s Husima su predstavili kao zlonamjerno prikupljanje obavještajnih podataka i pokušaje podrivanja kontrole vlade.

Ovakve političke smjernice tipične su za druge iranske posrednike širom regije, posebno za Hezbollah i Hamas, koji su prioritet dali kratkoročnom razaranju društva umjesto da se fokusiraju na dugoročni razvoj. U državi koju često nazivaju najvećom humanitarnom krizom izazvanom ljudskim djelovanjem, Husi su učvrstili svoju političku moć po cijenu pogoršanja patnje stanovništva u toj zemlji. To su učinili uvukavši Jemen u regionalni sukob s Izraelom i približivši ga Iranu, što otežava Saudijskoj Arabiji i jemenskim opozicijskim strankama da ponovno počnu pregovore za koje se činilo da su nadomak okončanja sukoba u septembru 2023.

Pojačan osjećaj važnosti Husa

Umjesto da oslabe Vladu Husa, američki i britanski avioni, koji su bombardovali njihove vojne mete, samo su pojačali njihov osjećaj važnosti kada je riječ o regionalnim pitanjima. Ono što je nekada bio prazan slogan „Smrt Americi! Smrt Izraelu!“, sada je postalo politika po kojoj se djeluje. Nadalje, savezničke snage ne mogu se nadati da će pobijediti u zračnom ratovanju, posebno jer je riječ o neprijateljskom terenu poznatom po planinskim pećinama koje presijecaju sjeverna gorja te države.

Isti taj teren izdržao je stoljeća osmanskih imperijalnih ratova, pet godina intenzivnih egipatskih bombaških napada tokom 1960-ih i, najnovije, saudijsku bombašku kampanju i blokadu 2015. Milicije Husa, koje su se borile protiv Saudijaca do zastoja, potomci su istih plemena koja su se sukobila s Osmanlijama i Egipćanima i dobro znaju koliko su uzaludne zračne kampanje. Shodno tome, spremni su čekati sukob beskonačno. Ako se Bidenova administracija nada da će pobijediti Huse u ratu iscrpljivanja, onda su već izgubili. Dok Husi imaju luksuz vremena, Bidenova administracija je pod pritiskom da „riješi“ krizu u Jemenu do novembra.

Nakon gotovo decenije građanskog rata, sukob koji su opustošili međunarodni interesi nije bliže rješenju nego što je to bio 2014. Ako ništa, sukobljene strane postale su još otuđenije s Husima koji su izolovali sebe i svoje stanovništvo od vanjskog svijeta. Rat u Jemenu neće riješiti neko izvana ko nameće izvjesni model toj državi, nego će to u konačnici biti jemenske grupe.

Nažalost za regiju i narod Jemena, izgleda kao da su Husi skupili dovoljno legitimiteta i interne podrške da proglase isključivu političku kontrolu nad sjevernim regijama države. Međutim, malo je vjerovatno da bi Husi mogli proširiti svoju vladavinu na južne regije koje okružuju Aden ili istočne regije Hadramawta. Potencijalni ishod za Jemen ostaje federalna država s najmanje tri regije, što bi na kraju Husima dalo određeni stepen autonomije na sjeveru dok bi se moć podijelila u ostatku zemlje. Međunarodna zajednica mora raditi na prekidu iranske podrške ovoj grupi i prisiliti vodstvo Husa da preuzme odgovornost za svoje građane i napusti ekstremističku ideologiju u zamjenu za neiransku međunarodnu podršku.