Ozbiljan problem u lancu komandovanja: Ko je odgovoran za izraelsku vojsku?

Magazin Foreign Policy navodi da je izraelska vojska – uprkos svojoj reputaciji kao profesionalne vojne institucije koja se hvali da je “najetičnija vojna institucija na svijetu” – kroz rat koji vodi u Gazi pokazala da ima ozbiljnih problema koji se tiču komande i kontrole.

Časopis je u članku historičara specijalizovanog za vanjsku i unutrašnju bezbjedonosnu politiku Sjedinjenih Američkih Država, Benjamina V. Allisona – istakao da je broj ljudskih žrtava operacija izraelske vojske u Gazi zapanjujući.

Objasnio je da je ovaj rat doveo do ubijanja oko 38.000 Palestinaca, od kojih su većina žene i djeca, a za devet mjeseci od početka rata, raseljeno je više od milion ljudi. Posmatrači su istakli da vojska nije učinila dovoljno da zaštiti nedužne Palestince u Gazi.

Magazin smatra da su pitanja komandovanja i kontrole u Izraelu prvenstveno odgovorna za navodne ratne zločine, napominjući da se izraelska kršenja međunarodnog humanitarnog prava i prava oružanog sukoba u ratu mogu široko kategorisati na sljedeći način: izgladnjivanje, mučenje, masovna pogubljenja i neselektivno korištenje bombi, dronova i projektila.

Tolerantno političko-vojno okruženje

Magazin je pregledao nekoliko slučajeva za koje je rekao da jasno ukazuju na probleme komandovanja i kontrole, spominjući kao primjer kada je izraelska vojska okrivila srednje rangirane oficire za ubistvo sedam volontera iz Svjetske centralne kuhinje u zračnom napadu.

Istakla je da je izraelska vojska priznala da je Globalna centralna kuhinja pravilno koordinirala svoje kretanje sa vojskom, što ukazuje da komandne i kontrolne strukture u izraelskoj vojsci nisu jake koliko bi trebale da budu.

Magazin je upozorio da je načelnik Generalštaba izraelske vojske Herzi Halevy javno pozvao svoje vojnike da ne snimaju činjenje ratnih zločina, što su izraelske snage ranije prakticirale.

Sami vojnici su dokumentirali ova kršenja na društvenim mrežama, što sugerira da se izraelska vojska suočava sa velikim problemima u održavanju discipline, pogotovo jer se takvo ponašanje nastavilo uprkos Halevyjevim upozorenjima.

Osim toga, prema magazinu, izraelsku vojsku su zatočenici, obavještajci i organizacije za ljudska prava pouzdano optuživali za mučenje palestinskih zatvorenika tokom cijelog rata.

Ovo mučenje vršeno je u tajnosti, kao u Sde Teimanu i drugim izraelskim zatvorima i pritvorskim jedinicama kojim upravlja izraelska vojska, i javno, kao u slučaju izlaganja stresu i ponižavanja civila skidanjem s njih donjeg rublja i njihovog izlaganja, što je jasno kršenje zakona.

Zaista, izraelska vojska je najavila formiranje komiteta za istraživanje navoda o mučenju, ističući da ti objekti za mučenje ne podliježu sankcijama najviših nivoa izraelske vojske i vlade, uprkos decenijama starih vjerodostojnih navoda o izraelskom mučenju Palestinaca.

Magazin je zaključio da su pripadnici izraelske vojske bili, i još uvijek su, angažirani na aktivnostima koje ukazuju na postojanje ozbiljnog problema u lancu komandovanja, a to pripisuje trima razlozima: prisustvo tolerantnog političko-vojnog okruženja, samoj doktrini izraelske vojske, pored činjenice da je ona vojska regruta.