Washington Post: Egzistencijalna prijetnja Amerikancima ne dolazi izvana

Washington Post je objavio članak u kojem je autor iznio najoštriju vrstu samokritike zbog inherentnih nedostataka američkog društva i negativnosti njegovih iskustava u odnosima s drugim narodima i zemljama.

U članku se navodi da je Amerikancima oduvijek bila potrebna egzistencijalna prijetnja, a to što im je potrebno pronašli su unutar svojih unutrašnjih sporova, koje je autor nazvao “sukobom kultura” između različitih segmenata američkog društva.

Autor članka Matt Bai kazao je da konkretno misli na slučajeve nasilja, zabrinjavajuću polarizaciju i oštre kritike koji su postali odlika američkog društva, što ukazuje na potrebu smanjenja stepena napetosti u politici države, kako je primjetio i sam predsjednik Joe Biden nakon nedavnog neuspjelog atentata na njegovog republikanskog protivnika Donalda Trumpa.

Kulturološki rat

Autor je rekao da Amerikancima nije potreban niko da im se obraća “prljavo i snishodljivo”, niti su im potrebne akademske studije koje će im kazivati da su na ivici svojevrsnog “kulturološkog rata”. A zašto? Pa vjeruje da bi odgovor na ovo pitanje mogao imati više veze s pogledom američkog naroda na svijet nego s pogledom svijeta na njih.

Međutim, Matt Bai smatra da su društveni mediji ti koji pojačavaju razlike među Amerikancima i podstiču ekstremizam, a da nepravda koja proizlazi iz nejednakosti i urbanizacije izaziva bijes i ogorčenost među njima, te da promjena koja se postepeno događa u društvu, u kojoj primat ima bijeli čovjek, prijeti podrivanju starog društvenog poretka.

Ovi razlozi su po njemu uvjerljivi, iako nisu na zadovoljstvo svih. “Vidjeli smo sve ove vrste problema u dvadesetom vijeku: transformacijske tehnologije, masovne migracije i gušenje plutokratije, ali nekako smo uspjeli proći kroz sve to, a da nismo uništili naš politički sistem”, rekao je on.

No, to, prema članku, ne znači da nije bilo trenutaka jezivog nasilja ili zastrašujućeg haosa, “jer je period šezdesetih još svjež u sjećanju”.

Autor članka je dodao da je egzistencijalni sukob karakteristika koja je oduvijek bila svojstvena Amerikancima, bez obzira na okolnosti. Od osnivanja nacije – koja nije bila zasnovana na nekoj zajedničkoj rasi ili vjeri, već na novoj ideji ljudske slobode i samouprave – ono što je povezivalo Amerikance bila je njihova zajednička spoznaja da zemlja nije samo mjesto gdje se živi, već “živa snaga za napredak čovječanstva”.

Genocid

Matt Bai je nastavio sa samokritikom, priznajući da su Amerikanci činili genocid širom američkog kontinenta, vodili rat da bi “porobili druga ljudska bića”, tlačili žene i uspostavili – u svim dijelovima zemlje – državu “aparthejda” do kasnih godina dvadesetog vijeka.

Bai kaže da je sve to istina, ali i vjeruje da su te prakse ostale prisutne u kolektivnom umu Amerikanaca, koje se zasnivaju na ideji koju je predsjednik Abraham Lincoln – koji je vladao Sjedinjenim Američkim Državama od 1861. do 1865. – nazvao “našom političkom religijom”, što je ideja da je američki narod nacija međusobno povezana vjerovanjem u zakone i slobode, koji se ne odnose samo na njih, već i na cijeli svijet.

Međutim, prema autoru članka, pošteno je reći da druge zemlje gledaju zbunjeno na ovaj koncept, jer većina njih koje su svjedočile hiljadama godina carstava i invazija, teže da žive u sigurnosti i prosperitetu i ponose se svojim zajedničkim naslijeđem.

Dvadeseto stoljeće obilježili su sukobi s autoritarizmom koji su utjecali na sve aspekte američkog života, počevši od fašizma, a potom i do komunizma. Dok većina svijeta na Ameriku gleda kao na najnoviju silu u dugom nizu imperijalističkih sila, dotle Amerikanci sebe vide “bedemom protiv sila tame i zla”, prema riječima autora članka.

Kraj historije?

Matt Bai je kritizirao tezu o “kraju historije” koju je iznio američki društveni teoretičar Francis Fukuyama, kojom misli da je apsolutna autoritarna vlast u svim oblicima – od monarhije, fašizma i komunizma – dala sve od sebe i da je potrošena, a da će je zauvijek zamijeniti liberalno-demokratski sistem formuliran američkim stilom.

Autor članka smatra da je Fukuyama pogriješio kada je rekao: “Sloboda nije postigla konačnu pobjedu nad tiranijom u svijetu, niti je prošla kroz svoj medeni mjesec”. Međutim, smatra da je američki mislilac u pravu u svom uvjerenju da je sukob civilizacija koji je dugo dominirao našim “političkim diskursom” iznenada nestao.

Prema članku, potreba Amerikanaca za nekom vrstom egzistencijalnog nadmetanja je ostala, a čini se da je to bilo evidentno u “sukobu kultura” između različitih segmenata njihovog društva.

Bai je dodao da su Amerikanci pronašli ono što su željeli u internet zajednicama koje karakteriše dvostruki sukob: “Ili će jedna od dvije strane pobijediti, ili će brzo nestati”.