Haaretz: Jerusalem je bez vode i postat će druga Gaza

Izraelski list Haaretz piše da se oblast Kafr Aqab, najveća urbana zona na sjeveru Jerusalema, suočava s nedostatkom tekuće vode, a čini se da nikoga nije briga za to.

U novinarskoj istrazi Haaretz navodi da stanovnici grada imaju pristup vodi samo nekoliko sati sedmično, zbog čega ne mogu prati veš ili podove i primorani su odreći se tuširanja.

List dodaje da u naselju Kafr Aqab, prostranoj oblasti u sjevernom Istočnom Jerusalemu s populacijom većom od 100.000 stanovnika, i dalje nema tekuće vode. Građani koji u svom domu imaju vodu više od jednog dana u sedmici smatraju se sretnicima.

Prema istrazi koju je vodio ljevičarski izraelski novinar Nir Hasson, deseci hiljada drugih imaju pristup vodi samo četiri do devet sati sedmično.

Kontinuirano pogoršavanje

Hasson ističe da se situacija, koja traje već dva mjeseca, samo pogoršava. Dodaje da oni koji su vodu dobijali dva dana u sedmici sada je imaju samo jedan dan, a oni koji su je imali jedan dan sada je imaju svega nekoliko sati.

Porodilište Al-Quds u oblasti Kafr Aqab u Istočnom Jerusalemu se, također, suočava s problemom nedostatka tekuće vode. Haaretz je prenio riječi direktora bolnice Taqija Qaissija koji je rekao da su prisiljeni stalno provjeravati količinu preostale vode.

”Sada dobijamo vodu jedan ili dva dana u sedmici, ali čak ni tad nema dovoljno pritiska u cijevima i voda ne može stići do gornjih spratova.”

Bez redovnog vodosnabdijevanja bolnička uprava primorana je trošiti hiljade šekela sedmično na cisterne za vodu kako bi se novim majkama omogućilo tuširanje nakon poroda.

Qaissi kaže da su razne vladine agencije svjesne krize, uključujući Ministarstvo zdravstva i Općinu Jerusalem, ali da nijedna nije ponudila pomoć.

Sumorna slika

Istraga Haaretza otkrila je sumornu sliku o uslovima u oblasti Kafr Aqab, koja je zvanično dio Jerusalema, a većina njenih stanovnika su Arapi koji imaju izraelske lične karte. Međutim, vlasti gotovo potpuno zanemaruju to područje.

Mnoge ulice ostaju neasfaltirane, a odvodni sistemi propadaju svake zime, plaveći kuće i ulice. Prema pisanju lista, u ovom naselju nema policijske stanice, tehničara ili pružatelja usluga. Nema nijednog igrališta ili zelene površine za desetke hiljada djece koja tamo žive.

Ulice su pune otpadnih voda koje se skupljaju u lokvama. Prema riječima mještana, ekipa zadužena za čišćenje kanalizacije radi samo povremeno jer im, također, treba voda za rad opreme.

Kako bi se izborili s nestašicom, stanovnici su počeli kupovati vodu iz cisterni kojima upravljaju samostalni poduzetnici. Cijena punjenja dva velika kontejnera kapaciteta 3.000 litara kreće se između 300 i 350 šekela (85 i 95 dolara), u zavisnosti od visine zgrade.

Telefon, internet i psi lutalice

Qaissi kaže da je bolnica nedavno ostala i bez telefonskih i internetskih usluga na dvije sedmice, a osoblje je moglo raditi samo uz upotrebu mobilnih telefona.

Dodao je da psi lutalice hodaju tim područjem u čoporima, a stanovnici žive u naseljima u kojima se suočavaju s lošom infrastrukturom i teškim uslovima za život. Njihova egzistencija zavisi od kontrolnog punkta Qalandiya, preko kojeg prelaze da dođu na posao i do obrazovnih institucija u Jerusalemu. Put koji vodi do kontrolnog punkta zatrpan je spaljenim betonskim blokovima, smećem i prašinom.

Strašno pogoršanje situacije

Uprkos svemu tome, Kafr Aqab nije jadno mjesto. U njemu se uzdižu deseci nebodera, a mnogi stanovnici pripadaju srednjoj klasi i žele živjeti između dva velika grada, Jerusalema i Ramallaha. Međutim, uslovi života u njemu ozbiljno su se pogoršali od izbijanja rata u Pojasu Gaze 7. oktobra, kako je pokazalo istraživanje lista Haaretz.

Prema istrazi izraelskog lista, kriza je izazvala značajan poremećaj života u regiji. Škole su otkazale ljetne kampove, a pacijenti su prebačeni u bolnice unutar Jerusalema zbog straha od nestašice vode.

Kriza ozbiljno remeti svakodnevni život u ovoj oblasti, jer stanovnici izbjegavaju tuširanje, pranje podova, pokretanje mašina za pranje veša, pa čak i puštanje vode u toaletima.

U prvih nekoliko sedmica od izbijanja rata Izrael je zatvorio kontrolni punkt Qalandiya, tako da pacijenti, učenici, studenti i radnici nisu mogli doći do bolnica, obrazovnih institucija i radnih mjesta u drugim dijelovima Jerusalema.