Tomografija Miona: Novi pokušaj Izraela da otkrije tunele u Gazi

Od prvog trenutka kada su snage izraelske okupacione države ušle u Pojas Gaze, jedan od njihovih glavnih ciljeva bio je da otkriju i unište tunele koji se smatraju efikasnim i nužnim oružjem palestinskog otpora. Ovi tuneli omogućavaju vojnicima otpora da se kreću između lokacija bitaka daleko od nadzora dronova koji su poplavili nebo nad Gazom, a pružaju im i priliku za iznenadne napade na vojnike i vozila okupatorske države.

Nakon velikog neuspjeha u pokušajima okupacije da otkrije i uništi mreže tunela, novinski izvještaji ukazuju na to da su okupacione snage pribjegle tehnici koja se u naučnim istraživanjima koristi od 1950-ih, a koja se zove mionska tomografija, u kojoj se koriste mioni koji dolaze do zemlje za stvaranje trodimenzionalnih slika kamenih, betonskih, zemljanih konstrukcija ili od drugih materijala.

Šta je mionska tomografija?

Mioni su subatomske čestice slične elektronima, ali su oko 200 puta veće. Ove čestice se kreću brzinom svjetlosti i neprestano udaraju u Zemlju. Mioni nastaju interakcijom kosmičkih zraka koje dolaze iz svemira sa gornjom atmosferom, a kada mioni prolaze kroz materiju, raspršuju se na način koji se može pratiti zbog njihove interakcije sa jezgrama atoma.

Ako se mioni brzo raspršuju, to ukazuje na to da nailaze na materijale visoke gustine (kao što su čvrste stijene koje ne sadrže praznine), ali ako prođu kroz prazan prostor kao što je tunel ili pećina, ne raspršuju se i veći broj ovih čestica dublje prodire u materijal. Naučnici mogu pratiti mione koristeći specijalizirane uređaje kako bi odredili lokacije praznina.

Ova tehnologija je već korištena u više navrata. Između 2016. i 2017. godine, istraživački tim je bio u mogućnosti da otkrije brojne šupljine unutar piramida u Gizi kako bi se smanjio pritisak i održao ih strukturalno zdravim.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, istraživači su proveli eksperimente koristeći istu tehnologiju za snimanje željezničkog tunela. Kratkotrajna skeniranja, oko 30 minuta, omogućila su im da identificiraju ranije nepoznatu prazninu koja je predstavljala veliko opterećenje na strukturi tunela, koju su kasnije popravili.

Svaka tehnologija ima ograničenja

Općenito, ova tehnologija se koristi za istraživanje civilne infrastrukture kao što su mostovi i tuneli, za otkrivanje integriteta betonskih konstrukcija i ispitivanje šupljina u njima, te se smatra jednom od najpreciznijih tehnologija u ovom obimu. Ali uprkos uspješnosti u mnogim eksperimentima, ova tehnologija se suočava s mnogim nedostacima.

To je posebno slučaj sa tunelima u Gazi, jer je istu neophodno postaviti ispod područja koje se ispituje kako bi primila kosmičke zrake koje dolaze iz svemira, a zatim prolaze kroz tlo. To zahtijeva i preliminarno poznavanje tunela, te bi vojnici okupacione vojske trebali da se spuste u dubinu tunela koji već postoji, proučavajući sve ono što se nalazi iznad njega.

Osim toga, u ovakvom nesigurnom okruženju, ne samo da vojnici otpora takvu operaciju mogu pretvoriti u katastrofu za okupatora, već je tu i problem da su mionski detektori osjetljivi na toplinu i vlagu, te da na prijenos podataka utiče i faktor prekida interneta, kao i to da su snimci manje precizni u različitim kontekstima, zavisno od gustine tla, dubine i prirode samih praznina.

S druge strane, s obzirom na to da je fluks miona relativno nizak, dobijanje dovoljnog broja miona za stvaranje jasne i detaljne slike može potrajati, a to se posebno odnosi na guste i debele strukture.

Do sada, otkrivanje tunela ostaje težak zadatak za izraelsku okupacionu državu i pored činjenice da je ista počela koristiti mionsku tomografiju prije nekoliko godina, čak i nakon osam mjeseci od ulaska u Pojas Gaze.