Izraelski novinar: Eisenkot je prvo tražio invaziju na Rafah, a Netanjahu je odugovlačio da produži rat

Izraelski novinar Ben Caspit je u svom članku u novinama Maariv otkrio da je bivši ministar u izraelskom Ratnom kabinetu Gadi Eisenkot, koji se povukao iz Ratnog kabineta zajedno sa svojim kolegom iz stranke Nacionalnog jedinstva Bennyjem Gantzom, iznio nekoliko zahtjeva izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, od kojih je najvažniji bio da počne s napadom na grad Rafah na jugu Pojasa Gaze, ali ovaj to nije učinio jer je želio da produži rat.

Autor članka se osvrnuo na tajni dokument do kojeg je došao jedan novinar izraelskog Kanala 12 u februaru, a koji sadrži Eisenkotovu viziju toka rata nakon 7. oktobra prošle godine. Rekao je da nikada nisu otkrivene neke stavke iz ovog dokumenta, koji ukazuju na dubinu razmirica između njega i Netanyahua.

Objavljivanje dokumenta u to vrijeme izazvalo je uzbunu u Izraelu jer ga je izdao bivši načelnik štaba okupacijske vojske, prema kojem je iskazivana empatija jer mu je sin ubijen 7. decembra, kada su palestinski borci otpora detonirali tunel u koji su namamili izraelske snage na periferiji Jabalije u sjevernom Pojasu Gaze.

Počevši od Rafaha i centralnih kampova

Autor je rekao da je osnovni sadržaj dokumenta, jednog od osam dokumenata koje je predočio Eisenkot, bio da „Netanyahuova vlada i Ratni kabinet ne donose strateške odluke neophodne za upravljanje ratom i ostvarenjem postignuća“, napominjući da Eisenkot nije govorio o apsolutnoj pobjedi jer mu je bilo jasno da je to nemoguće postići za kratak period.

Casprit je rekao da je Eisenkot svjestan koliko je vremena potrebno za postizanje značajnog postignuća i od prvog trenutka smatra da je Netanyahu zacrtao imaginarni cilj, a to je „apsolutna pobjeda“, nakon čega je izmislio još jedan cilj, „još gluplji, koji se zove Rafah“, kako je rekao.

Istakao je da neobjavljeni dijelovi dokumenta potvrđuju da Eisenkot i Gantz smatraju da se „mora pojačati vojni pritisak i težiti sukobu u Rafahu i u centralnim kampovima. Ovaj dokument je napisan 15. februara, a Netanyahu je nastavio da odugovlači iz privatnih razloga, možda zato što je želio da produži rat na neodređeno vrijeme“.

U svakom slučaju, Eisenkot u dokumentu navodi da „odluke koje se moraju donijeti se ne donose, tako da izraelska vojska stagnira, postignuća se rasipaju, a država gubi stratešku municiju i historijske mogućnosti“.

Izraelski pisac je otkrio da dokument sadrži 5 odlučujućih zahtjeva Eisenkota od početka rata:

• 07. 10. objava rata
• 11. 10. primarni napor na jugu i sekundarni napor na sjeveru
• 28. 10. kretanje sa kopnenim ratom
• 24. 11. kretanje sa procesom vraćanja talaca (sveobuhvatan dogovor o razmjeni)
• 01. 12. nastavak kopnenog rata

Ben Caspit je potvrdio da je dokument Eisenkota, koji je prije više od četiri mjeseca predstavljen Ratnom kabinetu, uključivao niz koraka koji su trebali biti nastavak prethodnog plana, a to su:

• iscrpljivanje Khan Yunisa i intenziviranje bitke u Rafahu i kopneni rat u centralnim kampovima;
• vraćanje talaca do ramazana (sveobuhvatan dogovor);
• postizanje humanitarnog rješenja bez pokreta Hamas, u kojem učestvuju međunarodne i arapske strane uz pomoć civila u Gazi koji ne pripadaju Hamasu;
• napredak u pravcu naseljavanja Libana, uklanjanje Hezbollaha s granice, jačanje uloge snaga UNIFIL-a, uvođenje embarga na oružje Libanu i sprječavanje pogoršanja situacije na sjevernom frontu prije postizanja nagodbe;
• poduzimanje hitnih koraka za smirivanje situacije na Zapadnoj obali i Jerusalemu iz želje da se spriječi Hamas da tamo postigne svoje ciljeve.

Netanyahu vodi kopneni rat i ne uspijeva

Autor članka je rekao da Ratni kabinet četiri mjeseca nakon ovog dokumenta nije poduzeo većinu onoga što je u njemu navedeno, ističući da su izraelske vojne operacije u Rafahu i u centralnim kampovima dugo odlagane te da je njihova efikasnost preuveličana.

Autor smatra da Netanyahu nije pokazao spremnost da donese odluku o američkom prijedlogu, za koji autor smatra da je strateški korak koji bi doprinio poboljšanju sigurnosne situacije u Izraelu u narednim godinama.

Smatra i da Netanyahu nije spreman da govori o „danu nakon“ rata, niti priznaje važnost Palestinske vlasti, niti nastoji da poduzme korake da ublaži pritisak na njih.

Izrazio je očekivanje da će Netanyahu pokušati da ponudi ministarstvo rata Gideonu Sa'aru, napominjući da se povukao iz vanredne vlade i osnovao stranku nezavisnu od stranke kojoj je pripadao.

Također očekuje da će Sa'ar odbiti Netanyahuovu ponudu jer misli da se „neće vratiti u vladu koju je tek napustio bez stvarnih garancija“ i izrazio je uvjerenje da Netanyahu, u svojoj trenutnoj situaciji, više nije u stanju da Sa’ aru pruži nešto što će ga ubijediti da se vrati u vladu.

Ben Caspit je na kraju svog članka rekao da će se Netanyahu probuditi nakon što se slegne prašina od Gantzovog i Eisenkotovog povlačenja, kada će se naći okružen ekstremistima koje je okupio oko sebe u vladi, koji ne vide drugo rješenje osim destruktivne ratne opcije i koji vuku Izrael da postane izolovana država.