Zašto je Biden odlučio šutjeti o masakru u Rafahu?

Washington – Iako je prošlo više od jednog cijelog dana od posljednjeg masakra u Rafahu, izgleda da je Washington odabrao šutnju. Istu stvar je učinio i prošlog petka, nakon odluke Međunarodnog suda pravde da Izrael zaustavi svoje operacije u Rafahu.

Joe Biden je bio zauzet rutinama i ceremonijama tokom ”Dana sjećanja” u čast vojnika poginulih na ratištima, koji se svake godine obilježava na posljednji ponedjeljak u maju. Dok je u ponedjeljak držao govor na nacionalnom groblju Arlington u Virginiji, Biden nije spomenuo masakr u Rafahu.

U vrijeme masovnih međunarodnih osuda nakon izraelskog zračnog napada na Rafah u ponedjeljak, u kojem su stradali deseci raseljenih Palestinaca i koji je opisan kao masakr, Biden je izabrao šutnju. Bijela kuća se suzdržala od upućivanja kritika Izraelu, ukazujući samo na “užasne prizore” koji su se pojavili nakon napada, pozivajući Izrael da zaštiti civile tokom izvođenja svojih vojnih operacija.

Napad

Eduardo Maia Silva, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost, rekao je: “Izrael ima pravo progoniti Islamski pokret otpora (Hamas). Svjesni smo da su u ovim napadima ubijena dvojica glavnih terorista ovog pokreta koji su odgovorni za napade na izraelske civile”.

“Ali, kao što smo bili jasni, Izrael mora poduzeti sve moguće mjere predostrožnosti da zaštiti civile. Aktivno komuniciramo s izraelskom vojskom i njenim partnerima na terenu kako bismo procijenili šta se dogodilo. Svjesni smo toga da se provodi istraga”, nastavio je.

To je navelo stručnjakinju za međunarodne poslove Assalu Rad da napadne ovakav stav Bidena, navodeći u svom postu na platformi X: ”Biden je požurio iskazati svoj bijes zbog zahtjeva [tužioca] Međunarodnog krivičnog suda za hapšenje izraelskih lidera, ali je ostao nijem na klanje izbjeglica u šatorima”.

Dodala je: “Vidjeli smo ugljenisane leševe djece, a Biden to nije osudio. Vi kažete da je to manje od dva zla. Šta je veće zlo od genocida?”

Hussein Ibish, viši istraživač na Institutu za arapske države Zaljeva u Washingtonu, izjavio je za Al Jazeeru da američki predsjednik želi izbjeći potpunu konfrontaciju s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Ali ostaje pitanje, prema njegovom mišljenju, je li Izrael prešao Bidenovu crvenu liniju? Možda i nije, kaže on. Jedina osoba koja to može utvrditi je sam Biden, pa Ibish vjeruje da je odgovor – ne. Smatra da su se [Izraelci] u velikoj mjeri približili tome i da svakodnevno testiraju Bidenovo strpljenje.

S druge strane, Izrael ima ogromnu političku podršku među mnogim liberalnim demokratama, a još više među radikalnim evangelističkim fundamentalistima u Republikanskoj stranci. Dakle, njihova politička podrška je veoma jaka a ovo je izborna godina, kaže isti sagovornik.

Crvena linija

Istraživač Ibish smatra da posljednja stvar koju američki predsjednik želi je sukob s Izraelom, jer smatra da je tiho djelovanje protiv Netanyahua, ili na osobniji način, sasvim dobra alternativa.

Za razliku od međunarodnih osuda, Vijeće za nacionalnu sigurnost Bijele kuće kaže da je napad Izraela doveo do smrti dvojice visokih čelnika odgovornih za napade na Izrael 7. oktobra, dodajući da Tel Aviv “ima pravo progoniti Hamas” i “ima pravo na samoodbranu”.

U televizijskom intervjuu za MSNBC prije tri mjeseca, činilo se da se Biden odustaje od svoje apsolutne i nepokolebljive podrške Izraelu i njegovoj agresiji na Pojas Gaze, zbog hiljada civilnih žrtava i uništene infrastrukture Pojasa.

Biden je planove Izraela da napadne Rafah u to vrijeme opisao kao “crvenu liniju” koju ne bi trebao preći. “To je crvena linija, ali nikada neću napustiti Izrael. Odbrana Izraela je i dalje ključna. Prema tome, neću im uskratiti oružje ili Gvozdenu kupolu koja ih štiti”, rekao je. Samo je naglasio “da se ne smije dozvoliti još 30.000 mrtvih Palestinaca”.

Pošto je Izrael ignorirao Bidenovu crvenu liniju, njegova administracija je bila zbunjena kada je započela vojna operacija, a državni sekretar Antony Blinken ponovio je da “nema vjerodostojan plan”. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan je dodao: “Još uvijek vjerujemo da bi bila greška pokrenuti veliku vojnu operaciju na Rafah.”

Bijela kuća je promijenila svoj stav prošle sedmice kada je američki zvaničnik rekao novinarima: “Pošteno je reći da su Izraelci ažurirali svoje planove. Uzeli su u obzir mnoge zabrinutosti koje smo izrazili”, dodajući da “operacija u Rafahu može stvoriti prilike da se dogovor o taocima vrati na pravi put.”

Neugodna situacija

Osvrćući se na Bidenovu šutnju, istraživač Hussein Ibish smatra da američki predsjednik ne zna šta da kaže. On zna da je to bio masakr, koji je možda izvršen američkim oružjem, ali pošto je Izrael “priznao grešku i zapravo se izvinio za nju”, bilo bi mu neugodno da otvoreno osudi ovaj masakr kao ratni zločin, a ne samo kao tragičnu nesreću.

Dodao je da bi Biden, ako kaže da je to bila samo tragedija, greška ili nesreća, narušio svoj ugled među protivnicima Izraela, a ako kaže da je to ratni zločin, ukaljao bi svoj ugled među njegovim pristalicama. Posmatrano politički, ali i diplomatski, šutnja bi možda bila najbolji izbor, smatra Ibish.

Prema riječima samog istraživača, američki predsjednik je najvjerovatnije razumno procijenio da ne postoji ništa korisno što bi mogao reći i što bi pomoglo u političkom smislu njemu lično ili Sjedinjenim Američkim Državama. ”To je nepovoljna pozicija za samog predsjednika i za Washington, dakle, u ovoj situaciji je najbolje šutjeti, barem sa njegove tačke gledišta”.

Ambasador David Mack, stručnjak u Atlantskom vijeću i bivši pomoćnik državnog sekretara za Bliski istok, rekao je: “Izrael je već prešao Bidenovu crvenu liniju.”

Prema njegovom mišljenju, Biden mora poduzeti akciju, počevši od implementacije američkih zakona koji se odnose na vojnu pomoć i preći na konkretne korake za priznavanje palestinske države. Arapski partneri mogu pomoći kroz revitalizaciju Palestinske uprave kako bi ona bila kredibilnija i efikasnija.

Obrazac američkog reagiranja na ovaj masakr pokazuje Bidenovo odbijanje bilo kakvih koraka ili operacija koje Izrael unaprijed najavljuje da namjerava poduzeti, ali čim Tel Aviv krene s provođenjem, američki predsjednik mijenja svoj stav i podržava takve poteze.