NI: Sporazum za slobodno i otvoreno Crno more

Suočene s ruskom agresijom, crnomorske priobalne države trebale bi sarađivati, uz američku i evropsku pomoć, da osiguraju ovu ključnu vodenu površinu, piše National Interest.

Neslobodno Crno more, dodaju, prijeti istočnom frontu NATO-a i potkopava transatlantske i regionalne ekonomske i sigurnosne interese, piše National Interest (Yoruk Isik / Reuters)

Sadašnjost i budućnost Crnog mora usko je vezana za progresiju i ishod ruske agresije na Ukrajinu, pišu Kaush Arha, George Scutaru, Yordan Bozhilov i Mamuka Tsereteli u članku objavljenom u National Interestu.

“Svijet u cjelini ima suštinski ulog u slobodi Crnog mora. Njegova je sigurnost jednostavno isuviše važna da bi bila prepuštena hirovima sukoba u Ukrajini. Crnomorske nacije trebaju predvoditi napore da, u saradnji sa saveznicima i partnerima, izrade i provedu sporazum o slobodnom i otvorenom Crnom moru kako bi se sačuvala njegova nezavisnost. Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i NATO, u vlastitom interesu, trebali bi pružiti nepokolebljivu podršku i resurse za osiguranje uspjeha takvog sporazuma”, navode.

Dodaju da je slobodno i otvoreno Crno more ključno za mir i prosperitet jugoistočne Evrope, Kavkaza i centralne Azije.

“Nepristupačnost Crnog mora ima dalekosežne posljedice i izvan regije, što se vidi iz globalne nestašice hrane i gnojiva i skoka cijena od 2022. – posebno u Africi i na globalnom jugu. Crno more, osim što je ključno za globalnu poljoprivredu, služi i kao glavni kanal za euro-azijske naftne i plinske cjevovode, optičke kablove za podatke i telekomunikacije, predložene dalekovode za obnovljivu energiju i potencijalni je izlaz za srednjoazijske mineralne resurse. Crno more predstavlja jedini pomorski pristup za članice NATO-a i Evropske unije Bugarsku i Rumuniju, kao i za Gruziju i Ukrajinu”, pišu.

Neslobodno Crno more, dodaju, prijeti istočnom frontu NATO-a i potkopava transatlantske i regionalne ekonomske i sigurnosne interese. Shodno tome, SAD i Evropa dužne su djelovati u bliskoj saradnji s primorskim državama ove regije, kako bi osigurale dostupnost ovoj geostrateškoj vodenoj površini.

Strateško središte

Dalje podsjećaju da je Crno more, još od perioda klasične Grčke, bilo strateško središte za transkontinentalnu trgovinu i kulturnu razmjenu. Za kontrolu nad Crnim morem, stoljećima su se nadmetali Grci, Perzijanci, Rimljani, Huni, Bizantinci, Osmanlije, Rusi i drugi. Osmanlije i Rusi su vodili brojne ratove tokom četiri stoljeća za prevlast nad Crnim morem i Krimom.

Postsovjetska era utrla je put za integraciju crnomorskih nacija u slobodni svijet i olakšala je njihovu tranziciju na tržišne ekonomije. Imperijalistička Rusija radi na poništavanju tih postignuća. Zloćudna ruska namjera i nezakonito pripajanje gruzijskih regija Abhazije i Tskhinvalkija 2008, ukrajinskog Krima 2014. i Donjecka, Hersona, Luganska i Zaporižja 2022. usmjereni su ka uzurpaciji Crnog mora na štetu ovih priobalnih država, transatlatnskih interesa i globalne zajednice.

Napominju da će neodvraćena ruska agresija učiniti ovu regiju stalnim izvorom rata i sukoba.

“Potrebno je koordinirano i odlučno odvraćanje kako bi se zaustavio i preokrenuo sadašnji trend. Potreban je kolektivni sporazum da se zaštiti Crno more i potakne trgovina i povezanost između Azije i Evrope i između Crnog i Sredozemnog mora”, pišu.

Interes Rumunije, Bugarskea i Turske

Priobalne nacije koje najviše mogu dobiti i izgubiti trebale bi kolektivno predvoditi ove napore, ističu.

U januaru 2024, Rumunija, Bugarska i Turska dogovorile su da će koordinirati operaciju uklanjanja morskih mina iz njihovih zajedničkih EEZ-ova (isključivih ekonomskih zona). Uspostavili su radnu grupu od četiri broda sa po jednim brodom za uklanjanje mina iz svake države i jednim brodom koji će koordinirati i komandovati. Ove tri nacije isto tako dijele znatan interes u razvijanju svojih crnomorskih rezervi prirodnog plina. Razumljivo je da ove tri države dijele interes za nadogradnju svoje rastuće saradnje.

Rumunija, u kojoj se druga najveća evropska rijeka Dunav ulijeva u Crno more, stabilno je evropsko i NATO-ovo sidro u regiji. Predviđa se da će do 2027. postati najveći evropski proizvođač prirodnog plina. Turska se proteže preko moreuza Bosfor i Dardaneli, tjesnaca koji povezuju Crno sa Sredozemnim morem. Konvencija iz Montreuxa iz 1936. daje Turskoj neuobičajenu kontrolu nad veličinom i tipovima plovila koja prolaze kroz pomenute moreuze. Bugarska, koja je smještena između Rumunije i Turske, ovisi o Crnom moru kada je riječ o njenom ekonomskom razvoju, posebno u pogledu energije, minerala, prijevoza i turizma. Shodno tome, Sofija je više pažnje obratila na sigurnost u Crnom moru, uključujući investicije u infrastrukturu i zadovoljavanje NATO-ovog cilja od dva posto. Moldavija, bez izlaza na more, i najranjivija na rusku agresiju među regionalnim državama, ima pristup Crnom moru preko svoje luke na Dunavu – Giurgiulesti.

Turska, koju pritišću i historija i geografija, ima najveću obavezu da lobira za sporazum o otvorenom i slobodnom Crnom moru i od njega bi vjerovatno imala najviše koristi. Rusko nezakonito i nekontrolisano širenje EEZ-a kroz pripajanje gruzijske i ukrajinske obale štetno je za planove Turske da postane vodeća nacija koja će povezivati azijske, evropske i bliskoistočne ekonomije. Kao najveća članica NATO-a na Crnom moru, ona ima dodatnu odgovornost da unaprijedi kolektivne sigurnosne interese postojećih i budućih članica NATO-a, koje graniče s ovom vodenom površinom.

Rumunija i Bugarska, u bliskoj saradnji sa SAD-om, Evropskom unijom i NATO-om, počele su ambiciozne napore za modernizaciju odbrane. Investicija od 2,7 milijardi dolara trebala bi preobraziti rumunsku zračnu bazu Mihail Kogălniceanu u jednu od najvećih u Evropi. Ove dvije nacije isto tako sarađuju s Washingtonom na diverzifikaciji i modernizaciji njihove infrastrukture za nuklearnu energiju, uključujući i upotrebu malih modularnih reaktora.

Rumunija, Turska i Bugarska trebale bi unaprijediti svoju saradnju na polju uklanjanja mina kako bi razvile okvir za slobodno i otvoreno Crno more zasnovan na tri stuba. Prije svega, ove države trebaju izraziti zajedničku viziju, uključujući i priznavanje ruskog EEZ-a prije 2008. Zatim, trebaju uspostaviti modalitete i radne grupe za sigurnost 1) ključne infrastrukture povezane sa istraživanjem energije i razvojem; 2) digitalnih kablova izloženih riziku od cyber napada; 3) predloženih dalekovoda koji povezuju azerbejdžanske vjetroelektrane i gruzijske hidroelektrane s Evropom; 4) komercijalnih brodova trećih strana od napada i uznemiravanja. Naposljetku, trebaju optimizirati komercijalne tranzitne mogućnosti rijeka koje se ulijevaju u Crno more – posebno Dunava.

Očuvanje ravnoteže u Crnom moru

Pri izradi okvira za slobodno i otvoreno Crno more, ove tri nacije mogu razborito zatražiti perspektive i učešće susjeda s istima stavovima, uključujući Gruziju, Moldaviju i Ukrajinu, pišu autori članka objavljenog u National Interestu. Pragmatičnost ukazuje na učvršćivanje trostrane saradnje i koordinacije u zapadnom Crnom moru i približavanje susjedima koji slično razmišljaju. Kao članice NATO-a, Bugarska, Rumunija i Turska bi, također, trebale razviti modalitete za saradnju sa savezom kao cjelinom da podrži njihove napore u Crnom moru.

SAD, Evropska unija i NATO trebali bi se obvezati na napore koji bi ojačali sposobnosti priobalnih država da održe slobodno i otvoreno Crno more, smatraju.

Prvo, trebalo bi pomoći u izgradnji pomorskih kapaciteta priobalnih članica NATO-a i dati prioritet modernizaciji rumunske i bugarske mornarice, s naglaskom na razvoj Constante kao vodeće pomorske luke NATO-a u regiji. Osim toga, regiji je potrebna bolja cestovna, željeznička i riječna infrastruktura kako bi se integrisala u Evropu i pomogla mobilizaciji i spremnosti za odbranu, pišu.

Zatim bi, dodaju, sporazum o Crnom moru trebao biti uključen u dokumente o strateškom planiranju, uključujući i američku Strategiju Crnog mora, Strateški kompas EU-a i Strateški koncept NATO-a. Naime, SAD bi trebao dodijeliti Crnom moru glavnu ulogu u povezivanju slobodnih i otvorenih prostora širom svijeta od Indo-Pacifika do Sredozemnog mora i Atlantika.

Na kraju ističu da je glavni razlog za Konvenciju iz Montreuxa bio očuvanje ravnoteže u Crnom moru.

“Ruske nelegitimne imperijalističke aneksije ugrožavaju tu ravnotežu. Širom svijeta, preferira se regionalna multipolarnost i slobodan, otvoren i zajednički pristup umjesto dominacije jedne nacije. Ove dvije tendencije zahtijevaju savremeni pristup za unapređenje načela ravnoteže na kojima se temelji Konvencija iz Montreaxa kroz sporazum za slobodno i otvoreno Crno more”, pišu autori članka objavljenog u National Interestu.

Izvor: Agencije