FP: Američka mornarica ne može graditi brodove

Decenije industrijalizacije i smanjenja ostavile su Ameriku bez brodogradilišta za gradnju i održavanje flote, piše Foreign Policy.

Ponovna izgradnja arsenala demokratije koji je usidrio američku pobjedu na moru prije 80 godina neće se desiti preko noći niti za male novce – to je generacijski projekat, piše FP (Getty Images via AFP)

Nakon decenija strateškog besciljnog lutanja i skupih neuspjeha, američka mornarica plovi pravo u oluju koju ne može izbjeći. Iako Ministarstvo odbrane govori o tome da je Kina sila i „izazov prema kojem se ravnamo“, zbog decenija deindustrijalizacije i neuspjeha kreatora politika da odrede prioritete među uslugama i prijetnjama, mornarica je loše opremljena da izdrži sukob visokog intenziteta na Pacifiku. Sjedinjene Američke Države nisu u stanju održati korak sa kineskom brodogradnjom i zaostajat će čak i više u narednim godinama, pišu Gil Barndollar i Mathew C. Mai iz fondacije Defense Priorities u analizi za Foreign Policy.

Postavljaju pitanje – gdje to dovodi američku mornaricu i najvažniji američki vanjskopolitički imperativ: odvratiti rat na Pacifiku?

Kao što se vidi iz posljednjeg proračunskog zahtjeva Bidenove administracije, fiskalna ograničenja prisiljavaju mornaricu da smanji zahtjeve za nabavkom, odgodi programe modernizacije i ranije povuče brodove iz upotrebe. Budžet mornarice za 2025. fiskalnu godinu predviđa da će biti ukinuto 19 brodova, uključujući tri nuklearne podmornice i četiri krstarice s navođenim raketama, dok će se nabaviti samo šest novih brodova. Puni obim onoga što su vojni analitičari odavno upozoravali da će biti „užasne 20-te“ sada je očigledan. Skupa nadogradnja američke nuklearne trijade, istovremeni napori modernizacije u svim službama i ograničenje rastućeg državnog duga prisiljavaju Pentagon da donese teške odluke o tome što može i ne može platiti.

Nedostatak varilaca, a ne uređaja za varenje

Nedostatak radne snage i problemi u lancu opskrbe također ograničavaju brodograditeljske kapacitete. Odbrambena industrijska baza još se bori da se oporavi od posthladnoratovskih proračunskih rezova koji su dramatično smanjili američku odbrambenu proizvodnju. Mornarica treba veći brodogradilišni kapacitet, ali pronalaženje dovoljno kvalificikovanih radnika za brodogradilišta ostaje najveća prepreka za proširenje proizvodnje. Brodarska industrija se bori da privuče talente, ali je pretiču restorani brze hrane koji nude bolje plate i povlastice početnicima. U osnovi, nedostatak varilaca, a ne uređaja za varenje, američka mornarica mora prevazići ako želi povećati svoju flotu, piše u tekstu FP-a.

Umjesto toga, izgledi za brodogradnju progresivno se pogoršavaju. Unutrašnja revizija koju je u januaru naredio ministar mornarice Carlos Del Toro otkrila je da su glavni programi, uključujući podmornice i nosače aviona, u znatnom zakašnjenju. Čak i fregate klase Constellation, koje se navode kao brza adaptacija dokazanog evropskog dizajna, kasne tri godine.

Kako je istakao odbrambeni analitičar David Alman u nagrađenom članku za časopis Proceedings američkog Pomorskog instituta, SAD jednostavno ne može pobijediti u utrci s Kinom kada je riječ o ratnim brodovima. SAD se praktički odrekao komercijalne brodogradnje za vrijeme Reaganove administracije zarad slobodne trgovine. U decenijama koje su uslijedile, velikodušne državne subvencije pomogle su Kini da dominira u oblasti komercijalne brodogranje, a zahtjev Pekinga da ovaj sektor bude dvostruke namjene rezultirao je industrijom koja se može prebaciti na proizvodnju i popravak brodova za vojsku tokom sukoba, slično kao što su to radila američka brodogradilišta za vrijeme Drugog svjetskog rata. Američki Ured za mornaričku obavještajnu službu procjenjuje da Kina sada ima 232 puta veći brodograditeljski kapacitet od SAD-a. Kina je izgradila gotovo polovicu novih svjetskih brodova 2022, dok su američka brodogradilišta proizvela samo 0,13 posto, pišu autori.

Ponovna izgradnja arsenala demokratije koji je usidrio američku pobjedu na moru prije 80 godina neće se desiti preko noći niti za male novce – to je generacijski projekat. No, plan je namijenjen samo maksimiziranju postojećeg američkog industrijskog kapaciteta i neće učiniti mnogo za zatvaranje ogromnog jaza u brodogradnji s Kinom. To bi zahtijevalo program rekonstitucije na nivou niza pomorskih zakona donesenih nakon Prvog svjetskog rata, koji su podržavali širenje industrijske baze koja je na kraju bila sposobna proizvesti hiljade nosača, razarača, podmornica, fregata i teretnih brodova za atlantsku i pacifičku flotu.

Šta SAD može učiniti na Pacifiku?

Uvidjevši da su američka brodogradilišta preoterećena, kreatori politika okrenuli su se ka inozemstvu. Del Toro je podsticao južnokorejske kompanije da ulažu u brodarstvo SAD-a tokom posjete toj državi ove godine. Japan će vjerovatno početi rad na popravci i održavanju američkih ratnih brodova uskoro; Indija je pristala to učiniti prošle godine.

Ove će inicijative ublažiti sve veći zaostatak u održavanju u američkim postrojenjima, ali bio bi potreban veliki udio udruženih kapaciteta japanskog i južnokorejskog brodogradilišta da se iz temelja promijeni rastući nesrazmjer između veličine američke i kineske flote u zapadnom Pacifiku.

Naravno, ne mogu se svi brodovi porediti. Američki ratni brodovi teži su i sposobniji od kineskih, iako je nedostatak logističkih brodova i mogućnosti morskog prijevoza glavni problem. No, trenutna era raketnog ratovanja povećala je važnost veličine flote.

Bez dovoljno brodova koji bi mogli parirati mornarici Kineke narodnooslobodilačke vojske, šta SAD može učiniti da održi konvencionalni faktor odvraćanja na Pacifiku i spriječi rat? Dvije velike stvari najmanje: da kupi projektile i smanji misije, piše Foreign Policy.

Prije svega, da bi spriječile kratkoročni rizik, mornarica i ostale usluge trebaju brzo nabaviti još municije – fokusirajući se na oružje i kapacitete, a ne na platforme koje ih nose.

Ideja o ‘raketnim trgovačkim brodovima’

Rat između Rusije i Ukrajine navodi vojne planere da manje razmišljaju o kratkim, brzim sukobima, a više o dugim ratovima i njihovoj ogromnoj potrebi za zalihama. Ono što vrijedi za iscrpljene zalihe kopnene artiljerije vrijedi i za mnoga oružja koja su potrebna za rat na moru.

Veoma poznata ratna igra iz 2023. koju je proveo Centar za strateške i međunarodne studije otkrila je da će SAD ostati bez cijelog inventara ključnih raketa dugog dometa protiv brodova u prvih nekoliko dana rata u vezi Tajvana. Povećanje nabavke i proizvodnje ove municije, kao i zajedničkih napadačkih projektila, kopnenih napadačkih projektila Standoff i projektila Harpoon omogućit će američkoj avijaciji da pomogne čak i u Pacifiku.

Protubrodski sistemi kojim upravljaju vojska i marinci mogli bi dopuniti vatrenu snagu drugih službi. Međutim, raspoređivanje kopnenih raketa zahtijevat će pristanak saveznika. Do danas se nijedan azijski saveznik SAD-a nije javio da trajno smjesti američke raketne baterije, zbog političkih osjetljivosti i činjenice da ove države već i same imaju takvo oružje.

Inovacije i kreativnost bi mogli dodatno povećati američku pomorsku moć. Penzionisani pukovnik američkih marinaca T.X. Hammes, saradnik Univerziteta za nacionalnu odbranu, pozvao je mornaricu da pretvori komercijalne kontejnerske brodove u ratne brodove sposobne lansirati rakete, što bi dodalo ogromnu količinu vatrene moći po dobroj cijeni. Ovi „raketni trgovački brodovi“ također bi zahtijevali znatno manje radne snage od tradicionalnih ratnih brodova, što je velika prednost s obzirom na borbu mornarice za popunjavanje postojećih pozicija.

Osim toga, kreatori politika moraju donositi teške odluke i ograničiti raspoređivanja mornarice. Iako se mornarica smanjuje, to ne važi za njene misije. Visok operativni tempo, nedostatak radne snage i starenje flote podstiču krizu spremnosti koja iscrpljuje mornare i brodove.

Rješavanje krize spremnosti zahtijeva da se ozbiljno pogleda koje misije su ključne za sigurnost SAD-a, a koje ne. Kao što je bivši zamjenik ministra odbrane Robert Work napisao, od pada Sovjetskog saveza, mornarica je provela 30 godina dajući prioritet globalnoj prisutnosti nad ratnom spremnošću. Smrtonosne nesreće brodova u Pacifiku 2017. godine, koje su uključivale USS Fitzgerald i USS John McCain, mogle su se direktno pripisati ovoj neodrživoj maniji za globalnim prisustvom, prema analizi mornarice.

Problemi u regrutovanju marinaca

Dominacija misija prisutnosti ima i suptilnije posljedice. Nakon 20 godina uglavnom neosporavanih raspoređivanja na Bliskom istoku, mornarica sada ima protivnika koji uzvraća: jemenske Huse. Ali, sve veće iskustvo u raketnoj i bespilotnoj odbrani nadmašuje štetnu potrošnju precizne municije. U sukobu s Husima, mornarica je u jednom danu potrošila više kopnenih napadačkih projektila Tomahawk nego što ih je kupila u cijeloj 2023. U međuvremenu, Husi mogu zamijeniti svu opremu uništenu američkim napadima sa samo dvije pošiljke iz Irana, smatra general Michael Kurilla, šef američke Centralne vojne komande.

Troškovi održavanja globalnog prisustva uvećani su stanjem regrutacije u mornarici i zadržavanjem marinaca. Ne može se poreći da postoji problem s regrutacijom. Mornarica nije ispunila nijedan svoj cilj u oblasti regrutacije za 2023, neke je promašila za čak 35 posto. Predviđa se manjak od 6.700 regruta ove godine, prema riječima šefa mornaričke kadrovske službe.

Poput ostatka isključivo dobrovoljnih snaga, problemi u regrutovanju znače da će nedostatak osoblja ostati trajni izazov za mornaricu. Bez ikakve promjene u operativnom tempu, mornari će raditi više, biti raspoređivani češće i napuštati službu u većem broju – osiguravajući silaznu spiralu i za posadu i za spremnost.

SAD se ne može mjeriti s veličinom kineske flote u kratkom ili srednjem roku. Do tog su doveli deindustrijalizacija, loši izbori kada je riječ o nabavci i kratkovidna fiksacija na američko prisustvo na Bliskom istoku. Iako je sve to istina, činjenica je da američka mornarica i dalje zadržava nekoliko značajnih prednosti u potencijanom sukobu s Kinom: dominaciju podmornica, ukupnu tonažu, iskustvo dugotrajne plovidbe i podršku sposobnih saveznika.

Značajno povećanje zajedničkih nabavki municije i ukidanje spremnosti raspoređivanja na sekundarna ratišta poboljšat će prednost mornarice tokom potencijalnog vrhunca za kinesko djelovanje prema Tajvanu u narednoj deceniji. Alternativa je sumorna. Ako konvencionalni faktor odvraćanja bude bezuspješan, postoji rizik od vojnog poraza SAD-a ili nečega još goreg: nuklearne konfrontacije između ove dvije svjetske supersile, zaključuju autori teksta.

Izvor: Agencije