Netanyahu i Gallant – sukob na koji utječe ritam rata u Gazi

Okupirani Jerusalem – Izjave izraelskog ministra odbrane Yoava Galanta, kojim se odbacuje uspostavljanje izraelske vojne vlasti u Pojasu Gaze i njegovo insistiranje na dovršenju plana za “dan poslije” rata, dovele su do izražaja razlike i različite stavove unutar vlade na čelu s Benjaminom Netanyahuom, što se jasno vidjelo u martu 2023. godine kroz Gallantovo odbijanje amandmana na izraelski pravosudni sistem.

Tada je Netanyahu požurio da smijeni Gallanta koji je zauzvrat podržao demonstracije i proteste, odbijajući amandmane na pravosuđe. Međutim, odustao je od tog koraka, jer je on prijetio pobunom i raskolom unutar stranke Likud koju vodi Netanyahu. Odlučio je da prevaziđe razlike s Gallantom nakon što ih je rat produbio, prijeteći raspadom Ratnog kabineta i potkopavanjem vladine koalicije.

Procjene političkih i vojnih analitičara jednoglasne su da je Gallant, svojim suprotstavljenim pozicijama premijeru i krajnje desničarskom krilu u vladi, postao najmoćnija figura unutar vanredne vlade, a sada prijeti Netanyahuovoj poziciji predsjednika stranke Likud.

Analitičari smatraju da je Netanyahuu vrlo teško smijeniti Gallanta s funkcije, u svjetlu tekućeg rata u Gazi, što od njega traže koalicijski partneri Bezalel Smotrich i Itamar Ben-Gvir. Ne smije to učiniti iz straha od širenja izraelskih protesta protiv vlade.

Nagomilane nesuglasice

Analitičari se slažu da sve veće nesuglasice između Netanyahua i Gallanta jačaju podjele unutar Vlade i Ratnog kabineta, produbljuju podjele i rascjep u izraelskom društvu te razotkrivaju političku, stranačku i vjersku polarizaciju i intenziviranje sukoba između sekularnog i vjerskog cionističkog koncepta.

Analitičari su ocijenili da ove razlike odražavaju karakteristike promjena na političkoj mapi unutar tradicionalnog desničarskog bloka, te sukob sa strankama krajnje desnice koje ucjenjuju Netanyahua, kojem se sudi po optužbama za korupciju i pronevjeru, jer su ga ove stranke pretvorile u taoca svog ideološkog projekta kojem je intencija uspostaviti jevrejsku državu na cijelom teritoriju historijske Palestine.

Politički analitičar Akiva Eldar smatra da nesuglasice u redovima Izraelske vlade i konfuzija o vođenju rata i oslobađanja zatočenika koje Hamas drži u Gazi odražavaju vojni neuspjeh u postizanju deklariranih ratnih ciljeva.

Objasnio je da Netanyahu želi beskonačni rat, kako bi osigurao da ostane što duže u premijerskoj fotelji, kako ne bi bio uklonjen s čela Likuda, kako mu se ne bi sudilo i na posljetku završio iza rešetaka kada se rat okonča.

Eldar se za Al Jazeeru osvrnuo na prirodu razlika unutar vladajuće strukture, te razlike u stavovima unutar opozicijskog bloka o pitanju rata u Gazi i dana nakon rata, rekavši da su “političke snage složne o ratu, ali se razlikuju u redanju prioriteta”.

Smatra da je Gallant vjerovatno najmoćnija figura u vladi. Zalaže se za provedbu vojnih planova, određuje faze borbe s načelnikom Generalštaba Herzijem Halevyjem i suprostavlja se, sa svojim prijedlozima i zahtjevima, bloku ministra Bennya Gantza unutar vanredne vlade.

Politički analitičar kaže da se ministar sigurnosti slaže s prijedlogom opozicijskog bloka na čelu s Yairom Lapidom, koji se zalaže za povratak izraelskih zatočenika iz Gaze, te je spreman dati Gallantu i sigurnosnim službama sigurnosnu mrežu za mogući dogovor o razmjeni i privremeni prekid vatre.

Nasuprot tog prijedloga, s kojim se slažu opozicijske stranke, pojedinci i blokovi unutar vanredne vlade, Eldar kaže da postoji stav ekstremno desnih i vjerskih stranaka koji u nastavku rata vide priliku da implementiraju svoj projekat na terenu, iskorištavaju Netanyahua i prijete mu raspuštanjem vlade ukoliko krene bilo kojim putem koji bi okončao rat.

Kontrast i konflikti

Istog je mišljenja i glasnogovornik organizacije Peace Now Adam Clare, koji smatra da razlike između različitih frakcija i stanje konfuzije na izraelskoj političkoj sceni ne utječu negativno samo na vladinu koaliciju kojom upravljaju interesi između Netanyahua, Ben-Gvira, Smotricha i ministara u stranci Likud, koji se zalažu za obnovu vojne vladavine i civilne uprave u Pojasu Gaze, nego i odražavaju političku i vjersku polarizaciju kojoj izraelsko društvo trenutno svjedoči.

Clare je za Al Jazeeru objasnio da ova polarizacija pokazuje jačanje uvjerenja u izraelskom društvu o nastavku borbe i bitke za egzistenciju, te odbacivanju bilo kakvog dogovora s palestinskim narodom, pri čemu se mnogi ministri u vladi identificiraju s pozivima ekstremne desnice na povratak naseljavanja i nametanja vojne i civilne kontrole nad Pojasom Gaze.

Glasnogovornik organizacije Peace Now istakao je da, sa izuzetkom snaga mirovnih pokreta i pokreta cionističke ljevice, koji insistiraju na sporazumu o razmjeni, oslobađanju zatvorenika i prekidu rata, ogromna većina izraelskih frakcija podržava nastavak borbi, a međusobno se razilaze samo o prioritetima, rekavši da “nikakvi vanjski pritisci ne mogu narušiti taj izraelski konsenzus”.

Clare je istakao da je u svjetlu različitih pozicija i unutrašnjih sukoba na nivou vladine koalicije, struja, blokova i stranaka vidljivo da ne postoji vizija unutar političkih snaga u Izraelu, ne samo o pitanju dana nakon rata, nego i o pitanju bilo kakvog političkog dogovora s Palestincima u skladu s međunarodnim rezolucijama i rješenjem o dvije države.

Vojna vlast u Gazi

Kada je riječ o nesuglasicama unutar blokova vlade o vođenju rata i dana nakon rata, te budućnosti Gaze, Ron Ben-Yishai, vojni analitičar na web-stranici Ynet, smatra da Netanyahu, za razliku od Gallanta, ne isključuje mogućnost uspostavljanja izraelske vojne administracije koja će upravljati životima Palestinaca u Pojasu Gaze sve dok Hamas ne bude poražen, što se smatra nerealnim, smatra analitičar.

Vojni analitičar je istakao da Netanyahu iza kulisa forsira opciju vojne vladavine u Pojasu Gaze, čak i ako je cijena toga iscrpljenje snage i učinkovitosti izraelske vojske, dok ministri Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich zagovaraju ponovno naseljavanje Gaze, rekavši da će “posljedice ovoga “biti teške po sigurnosni i vojni establišment”.

Objasnio je da javna polemika između Gallanta, sigurnosnog establišmenta i premijera Netanyahua proizlazi iz razlika u ideološkim i vojnim gledištima.

“Netanyahu, iz ideoloških razloga, a također i prema svojoj strateškoj viziji, ne želi da Palestinska samouprava upravlja Gazom kao alternativa Hamasovoj vlasti”.

Istakao je da se Netanyahu unutar vlade suočava sa pritiskom krajnje desnih stranaka koje podržavaju vojnu vlast u Gazi, s ciljem da ona bude poluga za povratak jevrejskih naselja u Gazu.

“Netanyahu se suzdržava od zauzimanja jasnog stava o novim naseljima u Pojasu Gaze, kako bi izbjegao sukob sa strankama i nacionalnim vjerskim blokom u koaliciji koji bi dezintegrisao njegovu vladu”, dodao je.