Thomas Friedman: Američko-iranski rat u sjeni najopasniji je na planeti

Kolumnista Thomas Friedman kaže da je nedavno posjetio američku bazu Al-Tanf u Siriji, gdje je prošle sedmice proveo dva dana. Tu je doživio iskustvo vojne konfrontacije između Sjedinjenih Američkih Država i iranskih posrednika u regiji, prije svega libanskog Hezbollaha i grupe Ansarallah (Husi) u Jemenu.

Friedman u svom članku u američkim novinama The New York Times kaže da je, tokom posjete tom području, putovao helikopterom Chinook (CH-47) između sedam američkih vojnih baza u zapadnom Jordanu i istočnoj Siriji zajedno sa generalom Michaelom Kurillom, komandantom Centralne komande SAD-a na Bliskom istoku (CENTCOM).

Prema njegovim riječima, u toj regiji se vodi još jedan rat, koji je izbio nedugo nakon što je Islamski pokret otpora (Hamas) 7. oktobra napao naselja u okolini Pojasa Gaze.

Friedman je tamošnji sukob opisao kao “skriveni rat u sjeni” koji vode Iran i njegovi agenti iz grupe Husi, Hezbollaha i šiitskih milicija u Iraku, protiv “male” mreže američkih baza u Siriji, Jordanu i Iraku, koje su uspostavljene nakon 2014. godine s ciljem da se uništi organizacija Islamska država Irak i Levant (ISIL), te protiv prisustva američke vojne mornarice u Crvenom moru i Adenskom zaljevu.

Smrtonosna opasnost

Autor skreće pažnju na to da ove šiitske milicije u Iraku i Jemenu, koje su opremljene oružjem iz Irana, na prvi pogled možda ne izgledaju kao smrtonosna prijetnja, ali da se ne treba dati zavarati. Smatra da su njihovi borci naučili kako da koriste, proizvode, prilagođavaju i raspoređuju neka od najsofisticiranijih i najpreciznijih oružja na svijetu, kako je rekao.

Kaže da su se mladi američki vojnici, koji su raspoređeni da im se suprotstave, kalili na videoigricama, ali sada igraju pravu ratnu igru.

Ukratko rečeno, američki vojnici u regiji možda ne znaju da su u ratu s Iranom, ali Iranska revolucionarna garda definitivno zna da vodi “skriveni rat” s Amerikom preko svojih posrednika, kazao je Friedman.

Stvari bi mogle prerasti u žestok rat

Ako se jednom od ovih iranskih posrednika “posreći” i uspije izazvati masovne žrtve napadom na američki ratni brod ili kasarnu u jednoj od američkih baza u Jordanu ili Siriji ₋ nešto slično bombardiranju kasarne marinaca u Bejrutu 1983. godine ₋ onda bi zasigurno sukob između SAD-a i Irana “izašao iz sjene” i postao direktan i žestok rat između vojski dvije zemlje u regiji o kojoj svijet najviše ovisi zbog nafte, smatra Friedman.

Autor nastavlja da je intenzitet ovog drugog rata koji bjesni u regiji počeo da se pojačava i da ubrzava svoj tempo od 17. oktobra ₋ odnosno deset dana nakon Hamasovog napada na Izrael ₋ kada je Iran donio jasnu odluku da aktivira sve svoje posrednike.

Iran testira svoju sposobnost

Pod izgovorom izraelskog rata u Pojasu Gaze i iskorištavajući antiameričko raspoloženje koje je zavladalo zbog toga, Iran je pokušao testirati svoju sposobnost da oslabi mrežu američkih objekata u Iraku, istočnoj Siriji i sjevernom Jordanu, ili da možda upotpunosti izbaci američke snage.

Autor smatra da Teheran ima još jedan cilj, a to je “zastrašivanje” američkih arapskih saveznika pokazujući im količinu štete koju Iran može nanijeti “njihovom američkom zaštitniku”.

Najopasniji sukob na svijetu

Friedman je siguran u to, kako je rekao, da je ovaj sukob najopasnija igra koja se danas odvija bilo gdje na ovoj planeti između dvije strane u kojoj nijedna od njih ne želi biti gubitnik. Postoje tri razloga za to:

• Prvi razlog je ogromna količina projektila, dronova i raketa koje su rasporedili iranski posrednici ₋ posebno Husi u Jemenu i šiitske milicije u Iraku ₋ od bojevih glava koje nose rakete zemlja-more, krstarećih raketa, balističkih raketa, samoubilačkih glisera i podvodnih vozila bez posade. Nastavili su pucati svim tim oružjem na baze, ratne brodove, američke brodove i komercijalne brodove u Crvenom moru.

Autor tvrdi da su ove američke baze uspostavljene kako bi spriječile ISIL da ponovo uspostavi svoje linije snabdijevanja, te da prvobitno nisu bile namijenjene odvraćanju ili napadu na ogromne moderne raketne arsenale Irana i njegovih posrednika.

• Drugi razlog je da su Iranci natjerali svoje opunomoćenike da budu tako agresivni i odvažni. To je primoralo CENTCOM da održi razgovor s Iranom kako bi ga odvratio i upozorio da se ne igra s vatrom, nakon napada na Toranj 22, američki objekat u sjeveroistočnom Jordanu. Koalicija šiitskih milicija, pod nazivom Islamski otpor u Iraku, izvela je ovaj napad ratnim avionom sa bojevom glavom teškom gotovo deset kilograma 28. januara.

SAD je 2. februara pokrenuo zračne napade na cijelu mrežu iranskih posrednika u Iraku i Siriji, a sljedećeg dana i na položaje Husa u Jemenu, gađajući više od 100 ciljeva ukupno.

• Treći razlog je trenutni rat u sjeni. U svakoj bazi koju je Friedman posjetio postoji strogo povjerljiva prostorija u koju novinari ne smiju ući, a zove se Centar za integraciju borbenih operacija. Unutar ove sobe, američki vojnici (i mornari na brodovima američke mornarice) bulje u ekrane kako bi identificirali ”bezbroj” objekata koji se kreću prema njima. Operateri često imaju manje od 90 sekundi da donesu odluku, koristeći radare i vizualnu identifikaciju, hoće li se sukobiti s letjelicom koja dolazi te upotrijebiti dronove presretače ”Coyote”.

Friedman je spomenuo da mu je oficir iz CENTOM-a rekao da je u ovom slučaju važna disciplina, jer je potrebno donijeti odluku o lansiraju presretača vrijednih 200.000 dolara na iranske bespilotne letjelice od 20.000 dolara.