Otišao po pomoć, vratio se ranjen: Priča preživjelog u masakru u redu za brašno

U masakru na kružnom toku Nabulsi, poznatom kao ‘masakr zbog brašna’, ubijeno je i ranjeno oko 109 Palestinaca u direktnoj vatri iz izraelskog oružja dok su pokušavali doći do brašna.

Porodica Saleha h. Hassana u sjevernom Pojasu Gaze se suočava s gorkom stvarnošću, budući da su raseljeni i utočište potražili u školi Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za palestinske izbjeglice (UNRWA) (Al Jazeera)

Glad kojom su iskušani stanovnici Pojasa Gaze natjerala je Saleha h. Hassana da krene u potragu za hranom kojom će nahraniti svoju porodicu. Nije bio svjestan da izraelska okupacija, preko nišana, vreba Palestince, zasipajući ih mecima, kako bi njihovo okupljanje radi pomoći pretvorila u masakr poznat kao “masakr zbog brašna”.

Porodica Saleha h. Hassana u sjevernom Pojasu Gaze se suočava s gorkom stvarnošću, budući da su raseljeni i utočište potražili u školi Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za palestinske izbjeglice (UNRWA). No, strah od raseljavanja nije jedino iskušenje sa kojim su suočeni, sablast gladi se nadvila nad njima i pogodila kompletan sjever Pojasa.

Saleh je u ranim jutarnjim satima prošlog četvrtka izašao na kružni tok Nabulsi, mjesto na kojem se dogodio masakr kada su stigli kamioni s pomoći, koje je dočekalo hiljade gladnih građana okupljenih u nadi da će doći do vreće brašna. Međutim, njihov očaj zbog nestašice hrane pretvorio se u tragediju kada su izraelski tenkovi otvorili vatru na njih i usmrtili i ranili više od 109 okupljenih.

Saleh je zaprepašteno svjedočio onome što se događa u blizini kružnog toka Nabulsi. Ni na kraj pameti mu nije bilo da će put potrage za hranom za njegovu djecu biti obojen prolivenom krvlju Palestinaca na koje je okupacija poslala lavinu bombi i metaka, okruživši ih, tražeći priliku da prolije još krvi onih koji su od njih ostali u životu.

Suočavanje sa smrću

Saleh, koji je povrijeđen u nogu dok je pokušavao doći do vreće brašna za djecu, svoju odlučnost opisao je riječima: “Kada vidite svoju djecu kako gladuju, ne strahujete ni da se suočite sa smrću kako bi im pribavili hranu; eto, to me je motivisalo da krenem ka kružnom toku Nabulsi.”

Saleh je ispričao pojedinosti stravičnog prizora kojem je svjedočio u svim njegovim detaljima: dolazak kamiona koji su vozili pomoć, ljudi koji su se okupljali oko njih, municija kojom ih je okupator zasuo parajući grudi pogođenih koji su mrtvi padali oko njega, uključujući i dječaka od 13 godina, kojeg je vidio kako leži mrtav nasred puta, dok mu se krv slijeva niz grudi izrešetane municijom okupatorske vojske.

Saleh se vratio kući, sa ranom od metka koji mu je pogodio nogu, ne znavši da li da bude sretan jer je izbjegao smrt ili tužan jer ga je metak spriječio da dobije vreću brašna za svoju djecu.

“Mojoj djeci treba neko ko će ih izdržavati, a taj neko do skora sam bio ja. Međutim, sada je i meni potrebna tuđa pomoć”, dodaje očajni Saleh.

Bez hrane za porodicu

Objašnjavajući situaciju u kojoj se porodica našla, Gazal, Salehova kćerka, kaže: “Često bismo zaspali gladni… Čak i da je hrana bila dostupna na pijaci, mi je nismo mogli sebi priuštiti zbog visokih cijena.”

Porodica ne preostaje ništa drugo osim da jede kisele limune, koji su im jedino dostupni u njihovim dnevnim obrocima.

Shereen h. Hassan, Salehova supruga, sa žalom, je priznala: “Nekada nemamo čime nahraniti svoju djecu do kiselim limunima. Mala djeca ne mogu razumjeti da je supa od krompira ili mrkve koju ponekad dobijemo od humanitarnih organizacija, jedina hrana koju im, pored kiselog limuna, možemo priuštiti.”

Što se Ahmeda tiče, Salehovog sina, on čezne za najjednostavnijim stvarima: “Volio bih da mogu jesti pecivo i bijeli hljeb… Nedostaju mi brašno, naš dom i amidže.”

U masakru na kružnom toku Nabulsi, poznatom kao “masakr zbog brašna”, ubijeno je i ranjeno oko 109 Palestinaca u direktnoj vatri iz izraelskog oružja dok su pokušavali doći do brašna iz humanitarne pomoći koja je stigla preko ulice Al-Rashid u grad Gazu 29. februara 2024. godine.

Izvor: Al Jazeera