Rezolucija Vijeća sigurnosti pokazuje promjenu američkog stava prema Izraelu

Stručnjaci kažu kako dopuštanje Sjedinjenih Američkih Država da se u Vijeću sigurnosti UN-a donese rezolucija kojom se poziva na prekid vatre u Pojasu Gaze predstavlja važan korak ka promjeni stava Washingtona spram izraelskog rata, ali ona neće biti provedena i, općenito, ne znači kraj američke podrške Izraelu.

Suzdržanost Sjedinjenih Američkih Država u glasanju o rezoluciji koju je odobrilo Vijeće sigurnosti u ponedjeljak i neiskorištavanje prava veta, predstavlja presedan u američkom stavu o ratu, iako su američki zvaničnici potvrdili da to „ne znači promjenu u njihovoj politici“.

Mali i važan korak

Neovisno o tvrdnji Washingtona da nema promjene u njegovoj politici, viši istraživač u Al Jazeerinom Centru za studije Liqaa Makki smatra da dozvola Washingtona da Vijeće sigurnosti donese rezoluciju „predstavlja važan i mali korak, ali je u isto vrijeme stabilan za dalji napredak, uprkos preprekama koje se mogu pojaviti.“

Makki je rekao da Sjedinjene Američke Države žele umanjiti vrijednost rezolucije jer u njoj nisu učestvovale, iako nastoje iskoristiti dio koji se odnosi na zatvorenike.

Istog je mišljenja i bivši američki diplomata Charles Dunn, koji je rekao da ovo što se dogodilo predstavlja veliku američku političku promjenu te da je poruka objema stranama u ratu da moraju postići dogovor.

Iako priznaje da ovaj korak ne predstavlja neku veliku pobjedu za palestinsku stranu, Dunn vjeruje da „predstavlja malu pobjedu i važan je pokazatelj ponestajanja strpljenja Amerike kada je riječ o Izraelu“.

Ne samo to, nego će odluka imati velike reperkusije na američku unutrašnjost, koja je podijeljena jer su mnogi počeli podržavati humanitarne potrebe Palestinaca, kao i na izraelsku unutrašnjost, koju uveliko interesuje politički stav Washingtona, kako kaže Dunn.

Prema tome, izraelski premijer Benjamin Netanyahu mora biti oprezan spram ove male promjene jer ona može biti uvod u veću promjenu, koja može dovesti do njegove smjene s funkcije, jer Washington ima duboke i jake veze s izraelskim političarima, prema Makkiju. On kaže da Sjedinjene Američke Države „žele prenijeti poruku Netanyahuu da se mora pokoriti onome što one žele tokom rata i poslije, u skladu s američkim interesima, inače će doći neko drugi da izvrši misiju“.

Dvosmislena odluka

Uprkos Netanyahuovom snažnom odgovoru na američki stav – koji se ogleda u otkazivanju zakazane posjete izraelske delegacije Washingtonu zbog razgovora o vojnoj operaciji koju Izrael želi pokrenuti u Rafahu – to, možda, ne odražava stav Izraela spram rezolucije Vijeća sigurnosti, koja je općenito u korist Izraela, po Makkijevom mišljenju.

Sa Makkijeve tačke gledišta, Netanyahu je samo pokušao prenijeti poruku Washingtonu da nije trebao krenuti s ovim korakom bez konsultacija s njim, s jedne strane, i nastojao je udovoljiti ekstremističkoj strani u svojoj vladi, s druge strane.

Ako zanemarimo taj postupak, rezolucija, prema Makkijevom mišljenju, ide u korist Izraela jer poziva na bezuvjetno oslobađanje svih zatvorenika, a ne uključuje povlačenje izraelskih snaga iz Pojasa Gaze ili povratak raseljenih u njihova mjesta. Drugim riječima, predstavlja potpunu pobjedu Izraela u praktičnom smislu, kako je rekao Makki.

Zbog toga, dodaje Makki, Netanyahu bi mogao postići sporazum s Washingtonom kojim se obavezuje na zaustavljanje borbi tokom preostale dvije sedmice ramazana, kako je i predviđeno u rezoluciji, nakon što se Hamas obaveže na bezuvjetno puštanje zatvorenika.

Rezolucija sadrži i opasnosti „jer Izraelu omogućava da postigne sve što želi, a otporu ne omogućava da postigne išta od onoga što on želi“, prema mišljenju Makkija, koji vjeruje da Hamas „nikada neće prihvatiti implementaciju rezolucije, jer ona podriva sve pregovore koji su se vodili u proteklom periodu“.

Bivši američki diplomata Dunn smatra da je najnoviji američki stav tokom ovog rata neuobičajen i „znači postojanje novih uslova u američko-izraelskim odnosima“.

Istina je da se situacija na terenu neće promijeniti, kako kaže Dunn, ali trenutna situacija „ukazuje na postojanje novog uvjerenja među Amerikancima u vezi s onim što se dešava u Gazi – uvjerenja koje dovodi do toga da Izrael mora preispitati način vođenja rata, posebno u gradu Rafahu na jugu Pojasa Gaze – kao i u vezi s prodajom oružja i njegovom upotrebom u Gazi“.

Uvjeren da Washington nije u velikoj mjeri napustio Izrael, Dunn kaže da su Sjedinjene Američke Države „donekle ljute na odbijanje koje dobijaju od Netanyahua i to je ono što ih je navelo da zauzmu ovaj stav, a posebno značajan pad Bidenove popularnosti čak i unutar redova demokrata“.

Komentirajući Netanyahuov odgovor na američku odluku, Dunn je rekao da se izraelski premijer nastavlja sukobljavati s Washingtonom zbog ličnih interesa te je izrazio uvjerenje da će Bidenova administracija „zauzeti neki stav u vezi s tim ponašanjem“.

Na kraju, Makki je rekao da ova rezolucija „predstavlja mali početak od kojeg je moguće dalje napredovati, jer moć Izraela potječe iz Amerike, a to od Netanyahua zahtijeva da uzme u obzir bijes Washingtona jer je u ratu i treba njegovu vojnu i političku podršku“.