Kontrola plina i osiguranje ekonomskog koridora: Koja je svrha izgradnje američke luke u Gazi?

Američka vojska je objavila da se jedan broj njenih brodova kreće prema Gazi kako bi uspostavili ‘privremenu’ luku koja bi omogućila isporuku humanitarne pomoći u Pojas, koji je pod opsadom Izraela.

Ispuštanje pomoći u Pojas Gaze (AFP)

Nastavlja se dešifrovanje skrivenih američkih ciljeva koji su u pozadini njene odluke da uspostavi plutajuću morsku luku na obali Pojasa Gaze, uprkos tvrdnji Washingtona da će luka biti privremenog karaktera i da ima za cilj dostavu pomoći u Pojas, kojim hara glad kao posljedica neviđenog, razornog izraelskog rata. Međutim, ima i onih koji dovode u pitanje američke ciljeve i vjeruju da je njihova osnovna namjera ostvarivanje ekonomskih interesa, prije svega kontrola plina kod obale Gaze i zaštita ekonomskog koridora koji povezuje Evropu s bliskoistočnom regijom, a s kojim se Sjedinjene Američke Države suočavaju sa kineskim projektom Pojasa i puta.

Pojas Gaze ima više od osam prijelaza; jedan sa Egiptom, drugi izlazi na Sredozemno more (Luka Gaza), a ostali sa Izraelom. Svi oni, dovoljni su da se preko njih stanovništvu Pojasa Gaze isporuči potrebna pomoć čiji je broj veći od 2,3 miliona ljudi.

Zbog postojanja svih ovih prijelaza, potpuno je nelogična ideja o isporuci pomoći iz zraka, iz vojnih aviona. Uz prisustvo ovih kopnenih i morskih prijelaza, plutajuća luka postavlja više pitanja o drugim ciljevima koji su daleko od istinskom željom za isporuku pomoći.

U tom kontekstu, povjerenik Evropske unije za upravljanje krizama Janez Lenarčič rekao je da spuštanje pomoći iz zraka u Gazu ili uspostava morskog koridora ne mogu biti alternativa kopnenim rutama za isporuku potrebne pomoći Pojasu.

Privremena luka

U svom obraćanju o stanju nacije 8. marta, predsjednik Joe Biden rekao je da je dao instrukcije vojsci da uspostavi privremenu luku u blizini obale Gaze, naglašavajući da će na taj način kroz luku morskim putem u Pojas Gaze biti dostavljeno više humanitarne pomoći, bez slanja američkih vojnika na teritoriju Pojasa.

Istog dana predsjednik Kipra, Nikos Christodoulides, na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, najavio je skoro otvaranje pomorskog koridora za transport humanitarne pomoći u Gazu.

Kritike

Američka vojska jučer je objavila da se jedan broj njenih brodova kreće prema Gazi kako bi uspostavili “privremenu” luku koja bi omogućila isporuku humanitarne pomoći u Pojas, koji je pod opsadom Izraela.

Američki list The New York Times citirao je diplomate i službenike za pomoć koji su govorili o “ogromnim izazovima” s kojima se suočavaju napori da se humanitarna pomoć transportuje u Gazu morskim putem. List navodi da bi izgradnja plutajuće luke i troškovi transporta koštali desetine miliona dolara za svega nekoliko mjeseci, uz napomenu da nije jasno ko će njome upravljati i ko će je osiguravati.

Osim političkih ciljeva, postoje i ekonomske tačke za koje se vjeruje da su među ciljevima koji su naveli Washington da razmišlja o ideji uspostavljanja morskog koridora i pristaništa u Gazi, od kojih su najvažniji resursi prirodnog plina i međunarodne trgovinske rute u regionu.

Gasno polje Tamar nalazi se na oko 90 km od izraelske obale (ENR)

Je li to plin?

Od 2012. povećao se interes za regiju istočnog Mediterana, uz velika izraelska otkrića prirodnog plina, koji dostiže fazu dovoljnosti zbog prisustva plinskih polja u Mediteranu.

Izrael ima pet plinskih polja u Sredozemnom moru: polje Leviathan, koje je najveće i polja Tamar, Dalit, Karish i Nemim.

Dok Egipat ima nekoliko plinskih polja koja ga čine neovisnim do sredine 2023. godine, od kojih je najveće polje Zohr, iz koga se na dnevnom nivou crpi 2,4 milijarde kubnih stopa i više od 3.700 barela kondenzata.

Palestinci posjeduju plinsko polje Marine kod Gaze otkriveno krajem 1990-ih, a rezerve na tom polju procjenjuju se na 1,1 bilion kubnih stopa prirodnog plina, ili 32 milijarde kubnih metara.

U junu 2023. godine, izraelski premijer Benjamin Netanyahu se aktivirao na implementaciji projekta razvoja Gazinog plinskog polja Marine “u okviru tekućih aktivnosti Izraela, Egipta i Palestinske samouprave, s ciljem razvoja palestinske ekonomije”, kako je tada navedeno u saopćenju Netanyahuovog kabineta.

U svjetlu ovih ogromnih resursa, američko prisustvo u istočnom Mediteranu može biti opravdano iz njene perspektive, posebno i zbog uloge Libana u ovoj priči, nakon sporazuma o demarkaciji granice s Izraelom.

Danas su Sjedinjene Američke Države u rivalstvu sa Katarom i Australijom za titulu najvećeg izvoznika tečnog prirodnog plina u svijetu.

Prema podacima grupacije Londonske berze, američki izvoz tečnog plina dostigao je 88,9 miliona metričkih tona u 2023. godini.

Energetski dosije, a posebno prirodni plin, jedan je od najistaknutijih elemenata snage za razvijene ekonomije i one u razvoju, a njegova važnost je postala jasnija sa rusko-ukrajinskim ratom i krizom snabdijevanja plinom kojoj svjedoče zemlje Evropske unije.

Komercijalni koridor nasuprot Kini

Drugi ekonomski scenarij za američko prisustvo u istočnom Mediteranu je osiguranje jednog od najistaknutijih očekivanih trgovinskih koridora, što je najavljeno na samitu G20 u Indiji prošle godine.

Prošle godine, tačnije 10. septembra, Saudijska Arabija, Sjedinjene Američke Države, Indija, UAE, Francuska, Njemačka, Italija i Evropska unija najavile su potpisivanje memoranduma o razumijevanju u vezi sa projektom uspostavljanja novog ekonomskog koridora koji povezuje Indiju, Bliski istok, i Evropu.

Očekivani koridor, koji prolazi kroz Izrael, biće konkurent kineskom projektu Pojas i put. Američki cilj jeste da ovaj kineski projekat oslabi stvaranjem trgovačkih ruta između tržišta Istoka i Zapada.

Mediteranski region će biti tačka pomorskog transporta roba sa istoka na zapad, što znači da je američko prisustvo tu opravdano zbog njenog sukoba sa Kinom.

Izvor: Al Jazeera