The National Interest: Ciljanje na pomorske flote postalo je lako, a njihova odbrana je skupa

Pomorski ratovi svjedoci su konstantne revolucije čiji se tempo pretjerano ubrzava u vremenu smrtonosnih dronova i vođenih projektila, a sve je to jeftino oružje koje je dostupno u velikim količinama, navodi se u članku u američkom časopisu The National Interest.

Autor članka James Holmes – šef Katedre za pomorsku strategiju na Mornaričkom ratnom koledžu i vanredni profesor na Fakultetu za javne i međunarodne poslove Univerziteta Georgija – objasnio je da su troškovi naoružanja ključni faktor u ratovima. Sada su pomorski brodovi, kao i ono što im prijeti, postali jeftini, ali je njihova odbrana skupa, da ne kažem opasna.

Rekao je da su Husi prošle nedjelje lansirali protubrodsku raketu prema Crvenom moru, koja se približila američkom razaraču Gravely na udaljenosti od gotovo jedne milje prije nego što ju je oborio sistem brodskog naoružanja, dizajniran za otkrivanje i uništavaje projektila, poznat kao CIWS. To naoružanje sadrži radarski vođen top Gatling koji može ispaliti 4.500 metaka u minuti.

Holmes je dodao da redoslijed događaja na razaraču ostaje misterija, ne znamo šta se tačno dogodilo, a komandanti mornarice će držati detalje događaja u tajnosti iz straha da će skrenuti pažnju trenutnih ili potencijalnih neprijatelja na slabosti američke mornarice. Radari i sistemi proturaketne odbrane na razaraču bili su u stanju otkriti projektil Husa tek nakon što se približio CIWS-u.

Zabrinjavajuće

CNN je na svojoj web-stranici citirao Toma Karakowa, direktora Projekta proturaketne odbrane u Centru za strateške i međunarodne studije, koji je rekao da je „zabrinjavajuće“ to što se projektil Husa približio razaraču Gravely. Analitičar Karl Schuster, bivši kapetan američke mornarice, rekao je – kako navodi CNN – da je projektil Husa, koji se kretao brzinom od gotovo 965 km/h, uništen na udaljenosti od gotovo četiri sekunde od američkog ratnog broda.

Autor članka u The National Interestu je istakao da je, razvojem vojnog vazduhoplovstva, obalna straža postala sposobna da udari na flote koje su na velikoj udaljenosti od obale, a velika morska prostranstva su sada postala na dohvat njihovog oružja.

Dodao je da je municija za vatreno oružje u prošlosti bila jeftina, dok je sada skupa. Vojna industrija se bori s proizvodnjom precizno vođene municije u velikim količinama zbog njihove složenosti i zato što je u vrijeme mira povremeno potražuju pomorske snage.

U istom članku se navodi da je oružje koje se do sada preferiralo u Crvenom moru noviji model rakete SM-2, čije jedno ispaljivanje košta oko 2,4 miliona dolara, dok je cijena jedne rakete SM-6 zemlja-zemlja i zemlja-zrak 4,3 miliona dolara. Sistem presretača balističkih projektila SM-3 košta nevjerovatnih 36 miliona dolara.

U članku se dalje spominje da američka mornarica troši ograničenu količinu projektila brže od budžeta za odbranu koji finansira nove verzije, kao i od sposobnosti proizvođača oružja da proizvode alternative za njih.

Autor članka smatra da američke vojne operacije protiv Husa, iako su neophodne za osiguranje slobode plovidbe jer su neprocjenjiv javni interes, iscrpljuju ograničene zalihe oružja koje bi mogle biti potrebne u važnijim operacijama, poput zapadnog Pacifika, gdje Kina predstavlja „najveći izazov“ za Američko ministarstvo odbrane (Pentagon) ili voda Evrope, gdje Kina predstavlja „manji“ izazov, ali je i dalje izvor zabrinutosti za Washington.

Drugim riječima, što se više iscrpi ratni materijal na Bliskom Istoku, za koji Holmes u svom članku tvrdi da je od sekundarnog značaja za američke nacionalne interese, to će manje biti dostupan regionu istočne i zapadne Euroazije, koji je od najveće važnosti za Sjedinjene Američke Države.

Kako Pentagon i mornarica mogu izbjeći visoke troškove municije za vatreno oružje, ograničene industrijske kapacitete i posljedice pada zaliha pomorskog naoružanja?

Četiri ideje

Autor članka, stručnjak za oblast pomorske odbrane, spominje četiri glavne ideje za rješavanje tog pitanja, od kojih su prva i druga ljudske prirode i primjenjive su u kratkom roku, barem u teoriji.

Prva ideja leži u davanju prioriteta strateškoj misli unutar američkog aparata za nacionalnu sigurnost. Prema mišljenju autora, nijedna država ne može dati prioritet svakom mjestu na svjetskoj mapi, jer to od nje zahtijeva da potroši najveću moguću količinu svojih resursa na neodređeno vrijeme.

Druga ideja je da Sjedinjene Države potaknu svoje saveznike i partnere da preuzmu dio odgovornosti, jer je osiguravanje slobode plovidbe zajednička odgovornost svih zemalja koje imaju koristi od pomorskog saobraćaja.

Treća ideja je obnova američke odbrambene industrijske baze te ponavljanje iskustva proizvodnje potrebne vojne opreme u velikim količinama, kao što se radilo u dva svjetska rata i hladnom ratu.

Četvrta ideja je balansiranje investicija između jeftinijih oblika odbrane i skupljih odbrambenih sistema kako bi se postigla ravnoteža između troškova i sigurnosti.