Pogrešna izraelska procjena snaga Al-Qassam pretvara kopnenu operaciju u noćnu moru

Izvještaji pokazuju da vojne formacije Brigada Al-Qassam, vojnog krila Hamasa, smještene u sjevernom Pojasu Gaze, nisu zatražile podršku drugih brigada u Pojasu, uprkos tome što je prošlo 14 sedmica od početka izraelske kopnene operacije u regiji.

S druge strane, Izrael je proširio svoju operaciju, dodijelivši komandu na jugu 98. diviziji, koju čine 35. i 55. padobranska brigada, osim brigade Oz koja uključuje jedinice Duvdevan, Magellan i Egoz.

Prema izvještaju koji je pripremio Salam Khader, okupacijska vojna komanda rasporedila je 7. i 5. oklopnu brigadu Givati, Kfir i Kiryati zajedno sa 5. bataljonom.

Suprotstavljanje svim ovim snagama zadatak je brigade Khan Younis, jedne od najistaknutijih elitnih brigada u Al-Qassamu, a priroda strukture njenog rukovođenja i hijerarhija donošenja odluka u njoj nisu poznati.

Složena operacija

Operacija Khan Younis smatra se jednom od najsloženijih tokom rata, jer sadrži gotovo sve faktore kojih se plaše regularne vojske, jer se u ovom slučaju radi o malom području s gustom naseljenošću.

Izrael usvaja tradicionalne metode ratovanja, posebno oslanjajući se na bacanje bombi iz zraka, koje probijaju utvrđenja, s ciljem da dosegnu duboko u tunele kako bi došle do komandnih i kontrolnih čvorova otpora.

Vojna akademija američke vojske je u izvještaju prije početka izraelske kopnene operacije u Pojasu Gaze upozorila na posljedice kopnenog upada.

U izvještaju se navodi da zračne operacije nisu postigle željene ciljeve u sličnim operacijama koje su se dešavale u prošlosti.

Hibridno ustrojstvo Al-Qassama

S druge strane, u svojim borbama, Al-Qassam se oslanja na “hibridno ustrojstvo” koje integrira elitu, a koja od regularnih armija preuzima visok nivo discipline, učinka i neke vojne tradicije.

Jedna od njih je da vojnik leži na određenoj lokaciji sedmicama, a da ni pod kojim okolnostima ne ulazi u sukob, čekajući da izvrši određenu misiju, što se dogodilo u zasjedi kampa Al-Maghazi, u kojoj je ubijeno više od 20 okupacijskih oficira i vojnika.

Postoje i terenske jedinice odgovorne za direktni angažman, manevrisanje i posvećenost brzoj realizaciji vojnog zadatka i povlačenje, a sastavljene su od malih grupa, od jednog do četiri borca.

Al-Qassam je, također, razvio svoje borbene sposobnosti i počeo se boriti iznad i ispod zemlje nakon što je obučio svoje borce da se prilagode nedostatku kisika i izvora prirodnog svjetla, s visokim rizicima ulaska u nekonvencionalne sukobe, uključujući otrovni plin koji je Izrael koristio u jednom od tunela.

Izrael je pokrenuo svoje snage u dva glavna pravca, krećući iz Kissufima, kako bi u potpunosti izolirao Khan Younis od centralne regije. Presjekao je ulicu Salah al-Din i ušao u poljoprivredna zemljišta, dostigavši ​​obalnu liniju u ulici Al-Rashid.

Paralelno s ovim napadom, druge snage su ušle s jugoistoka kako bi iskoristile ulicu Salah al-Din, da bi odvojile istok pokrajine Khan Younis od zapada kako bi rastegnule liniju otpora.

Sedmicu nakon ovog napada, grad se iz bojnog polja transformisao u ratno sredstvo između dvije strane.

Izrael se, također, suočio s dilemom uništavanja tunela koja se smatra noćnom morom za vojnike, jer je sporo, smrtonosno i uveliko smanjuje oslanjanje na moderne tehnologije, na koje se izraelska vojska oslanja u onome što je poznato kao “Maalot doktrina”, što znači superiornost.

Izrael je pogrešno procijenio snagu svoga protivnika i najvećim dijelom se oslonio na tehnologiju. To su dvije fatalne greške u urbanim ratovima, jer je misija pješadije – prema mišljenju  Amerikanaca – da identificira neprijateljske položaje i uništi ih, a ako je neprijatelj u stanju da neutralizira tu jednačinu, njegova eliminacija će biti nemoguća.