Djeca Gaze vrište od gladi: ‘Gluhi su oni koje dozivate’

“Od jučer sam pojeo samo jednu hurmu, a djeca vrište od ekstremne gladi. Sam ne znam šta mi je činiti.”

Raseljena palestinska djeca okupljaju se da bi dobila hranu u vladinoj školi u Pojasu Gaze (Mohammed Abed/AFP)

U svitanje zore, probudio se Palestinac Abu Qusay Abu Nasser (44 godine) i svoj pogled usmjerio ka djeci koja su vrištala od ekstremne gladi zbog nedostatka hrane u njihovoj kući, u sjevernom Pojasu Gaze.

Osjetio je veliku tugu u srcu, gledajući kako mu djeca gladuju, ne pronalazeći ništa čime bi ih nahranio, u svjetlu tekuće izraelske agresije i opsade Pojasa Gaze, te nastavka rata koji usložnjava patnju ovog naroda. Ova nevolja, natjerala je Abu Nassera da se uputi na pijacu sa veoma oskudnom ponudom u kampu Jabalia, u sjevernom Pojasu Gaze, u potrazi za hranom za svoju porodicu.

Abu Nasser pažljivo hoda pijačnim ulicama, gledajući desno i lijevo, ne bi li našao nešto čime će nahraniti svoju gladnu djecu.

Prolazi između prodavača koji izlažu povrće, od kojeg je neko i pljesnivo. Otac, čije lice pokazuje znakove slabosti i umora, traži sušeni kukuruz i ječam, koji su se ranije koristili kao stočna hrana u Pojasu Gaze.

Potajno se nadajući i unaprijed radujući da će pronaći ono za čime traga, nakon što su zalihe brašna potrošene na ovom području, Abu Nasser već zamišlja pripremu hljeba od ovih sastojaka za svoju izgladnjelu djecu.

Ova pijaca nema alternative za Abu Nassera, jer valja preživjeti izraelsku opsadu sjevernog Pojasa Gaze, te nastavak rata, koji sve više usložnjava humanitarnu situaciju. Sa druge strane pijace, jedan od prodavača, iznenada otvara vreću krompira koji je već počeo buđaviti.

Abu Nasser i mnogi drugi, došli su na pijacu, tražeći da sebi i svojim porodicama priušte hrane kojom će neutralisati glad koju osjećaju, uprkos činjenici da se hrana već počela kvariti. Sve ovo, dešava se u svjetlu tragičnih uslova u kojima žive stanovnici sjevernog Pojasa Gaze, a zbog rata koji traje od 7. oktobra prošle godine.

Dolazak do hrane u Gazi postao je težak zadatak koji zahtijeva sate potrage i čekanja (Mohammed Abed/AFP)

Abu Nasser kaže: “Od ranog jutra, ja tragam za hranom, za sušenim kukuruzom i ječmom kako bih nahranio svoju izgladnjelu djecu. Od jučer sam pojeo samo jednu hurmu, a djeca vrište od ekstremne gladi. Sam ne znam šta mi je činiti.”

“Išao sam na pijacu Jabalia, ali nisam mogao pronaći sušeni stočni kukuruz da napravim hljeb i nahranim svoju djecu”, kaže on.

Istakao je da od jednosedmičnog primirja u Gazi, od hrane nije ništa stiglo na sjever Pojasa, a ono što stigne, jedva zadovoljava potrebe grada Gaze, pa kako da zadovolji potrebe cijelog sjevernog Pojasa?

Privremeno primirje između Islamskog pokreta otpora Hamas i Izraela, zaključeno uz katarsko-egipatsko-američko posredovanje, okončano je 1. decembra, i trajalo je sedam dana, tokom kojih su razmijenjeni zarobljenici i dovezena ograničena humanitarna pomoć u Pojas, u kojem živi oko 2,2 miliona Palestinaca.

Abu Nasser priča da je jeo Malvu pusillu (niski sljez) – samoniklu biljku tamnozelene boje, ali je zbog priliva stanovništva na poljoprivredna zemljišta i ona postala nedostupna.

Navodi da je dugo i daleko pješačio u potrazi za pšenicom i brašnom, ali ih nije uspio pronaći.

“Da li nas izraelska okupacija kažnjava tako što nas onemogućava da sebi priuštimo hranu i piće? Je li to kolektivno kažnjavanje onih koji su odbili imigrirati u južni Pojas Gaze?”, upitao je Abu Nasser.

Poziv na milosrđe

Rawiya Rizq, žena koja je smještena u školu u kampu Jabalia u sjevernom pojasu Gaze, rekla je: “Nemamo hrane i podvrgnuti smo gladovanju.”

Rizq je pozvala Arape i muslimane da sa milosrđem gledaju na ljude u Pojasu Gaze, koji umiru od gladi kao rezultat izraelske opsade.

“Jedemo stočnu hranu, a i same je sve manje i manje. Bolesti se šire, djeca pate od malih boginja i hepatitisa, a odrasli od dijabetesa i visokog krvnog pritiska”, dodala je.

“Ako hrana postane dostupna, naša situacija će se popraviti”, kazala je.

Objasnila je da je hrana za životinje rijetka i veoma skupa, jer se cijena tri kilograma kreće između 60 i 80 šekela (jedan dolar je 3,65 šekela).

Radost djevojčice nakon što je dobila obrok u kampu za raseljene (Mohammed Abed/AFP)

Prema rezultatima nedavnih ispitivanja pothranjenosti koje su provele partnerske organizacije u Nutrition Clusteru (pri Ujedinjenim narodima), značajan je porast stope opće akutne pothranjenosti u Gazi među djecom u dobi od šest do 59 mjeseci. Opća akutna pothranjenost dostigla je 16,2 posto, što premašuje kritični prag koji je Svjetska zdravstvena organizacija ograničila na 15 posto.

Agencija Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za palestinske izbjeglice (UNRWA), objavila je 17. novembra da je stanovništvo u sjevernom Pojasu Gaze “na rubu gladi i da nema kuda otići” u svjetlu rata koji je u toku. Izrael već 143 dana vodi razorni rat u Pojasu Gaze, koji je do nedjelje rezultirao smrću 29.692 i 69.737 ranjenih, većinom djece i žena, uz hiljade nestalih pod ruševinama i humanitarnom katastrofom bez presedana.

Po prvi put od svog osnivanja 1948. godine, Izraelu se trenutno sudi pred Međunarodnim sudom pravde, najvišim pravosudnim tijelom Ujedinjenih naroda, pod optužbom da je počinio zločine “genocida” nad Palestincima u Gazi.

Izvor: Al Jazeera