Šta se dogodilo u Siriji, kako je pao al-Assad?

U ranim jutarnjim satima nedjelje, snage opozicije proglasile su Siriju oslobođenom od vladavine predsjednika Bashara al-Assada dok su opozicione snage ulazile u glavni grad Damask.

Spomenuti bivši predsjednik navodno je pobjegao iz Damaska, a još nema informacija koja će ga država primiti.

Zapanjujući kolaps više od 53 godine vladavine porodice al-Assad opisan je kao historijski trenutak – gotovo 14 godina nakon što su Sirijci ustali u mirnim protestima protiv Vlade koja je odgovorila nasiljem koje je brzo preraslo u krvavi građanski rat.

Prije samo sedmicu dana, režim je još uvijek držao kontrolu nad značajnim dijelovima Sirije. Kako se sve tako brzo izdešavalo?

Kada je počelo?

Dana 27. novembra, koalicija opozicionih boraca pokrenula je veliku ofanzivu protiv provladinih snaga.

Prvi napad dogodio se na prvoj liniji između opozicionog Idliba i susjednog guvernorata Halepa.

Tri dana kasnije, opozicioni borci zauzeli su Halep, drugi po veličini sirijski grad.

Ko je ovo uradio?

Nazvana Operacija odvraćanja od agresije, ovu ofanzivu vodilo je nekoliko naoružanih sirijskih opozicionih grupa predvođenih Hayat Tahrir al-Sham (HTS) i potpomognutih savezničkim frakcijama koje podržava Turska.

HTS – na čelu sa Abu Mohammedom al-Julanijem – najveći je i najorganiziraniji pokret i  vladao je guvernoratom Idlib godinama prije ove ofanzive.

Druge grupe koje su učestvovale u operaciji bile su Nacionalni front za oslobođenje, Ahrar al-Sham, Jaish al-Izza i Pokret Nour al-Din al-Zenki, kao i frakcije koje podržava Turska i koje potpadaju pod okriljke sirijske Narodne vojske.

Da li je cijela Sirija pala?

Vjerovatno, iako borci opozicije nisu ušli u Latakiju i Tartus, priobalne pokrajine koje se smatraju al-Assadovim uporištem.

Pobunjenici su brzo napredovali – u roku od nekoliko dana zauzeli su Hamu i Homs, grad koji je nekada prozvan “prijestolnicom revolucije” tokom prvih godina rata. U subotu je i Deraa – rodno mjesto pobune 2011. – izmakla kontroli režima.

Sirijska vojska objavila je kako se “preraspoređuje i repozicionira” u pokrajini i obližnjoj Sweidi, ali čini se da to nije urodilo plodom.

Sirijski opservatorij za ljudska prava (SOHR), sa sjedištem u Velikoj Britaniji, saopćio je da se sirijske trupe povlače sa položaja u Quneitri, u blizini Golanske visoravni koju je Izrael anektirao.

Zašto je al-Assad pao tako brzo?

Sirija se borila dok je njena ekonomija propadalo, navodno je to bilo potpomognuto uglavnom ilegalnom trgovinom psihoaktivnim lijekom Captagon.

Al-Assad je postao jako nepopularan jer je ljudima bilo sve teže i teže preživjeti, uključujući i njegove vojnike, od kojih se većina nije htjela boriti za njega. Vojnici i policajci navodno su napuštali svoje položaje, predavali oružje i bježali ispred opozicije.

I vojno, al-Assadov režim je godinama bio slab, oslanjajući se na rusku i iransku vojnu podršku da se održi.

No, analiričari navode kako Rusija, koja zapela u svojoj invaziji na Ukrajinu, te Iran i njihov libanski saveznik Hezbollah (oštećen izraelskim napadima) – nisu mogli priskočiti u pomoć posrnuloj sirijskoj vojsci.

Gdje je al-Assad?

Niko još ne zna gdje je al-Assad trenutno.

On i njegov ministar odbrane Ali Abbas nalaze se na nepoznatim lokacijama, kako je kazao sirijski premijer Mohammad Ghazi al-Jalali koji je za novinsku stranicu Al Arabiya rekao da su izgubili komunikaciju u subotu navečer.

Prema šefu SOHR-a Ramiju Abdelu Rahmanu, al-Assad je napustio Siriju preko međunarodne zračne luke u Damasku dok ju je osiguravala vojska. Vojnici su ga ubrzo napustili, a opozicioni borci preuzeli potom aerodrom.

Da li je cijela Vlada pobjegla?

Ne, premijer al-Jalali je ostao, koji je u razgovoru s novinarima rano u nedjelju rekao kako je ostao da bi osigurao da stvari nastave teći.

Jesu li Sirijci sretni?

Ulice Damaska, Homsa i drugih sirijskih gradova bile su pune ljudi koji su slavili nakon što je objavljen odlazak al-Assada.

Snimci iz Damaska pokazuju borce opozicije kako pucaju u zrak u zoru. Ljudi su se penjali na tenkove u slavlju, usred mnoštva koja je mahala zastavama revolucije.

Na nekim mjestima ljudi su srušili kipove al-Assadovog oca Hafeza.

Veliki broj ljudi se okupio kako bi zajedno molili u džamijama i slavili na javnim trgovima, uzvikujući slogane protiv Assada i trubeći u automobilima.

Šta se dogodilo u zatvoru Sednaya?

Borci opozicije su svojim napredovanjem otvorili režimske zatvore oslobađajući političke zatvorenike u njima.

Pokret HTS je objavio da su njegovi borci upali u zatvor na periferiji glavnog grada, proglasivši “kraj ere tiranije u zatvoru Sednaya”, objektu koji je sinonim za najozloglašenija zlostavljanja al-Assadova režima.

SOHR je potvrdio da su “vrata zloglasnog zatvora Sednaya … otvorena za hiljade zatvorenika koje je sigurnosni aparat držao u zatvoru tokom vladavine režima”.

Šta će se dalje događati?

To tek treba vidjeti.

Analitičari ističu da postoji mnogo potencijala za Siriju, kao što postoje i brojne moguće zamke ako različite strane ne budu sarađivale.

Al-Jalali je u video izjavi rekao da je njegov kabinet spreman “pružiti ruku” opoziciji i predati svoje funkcije prijelaznoj vladi.

“Ova država može biti normalna zemlja koja gradi dobre odnose sa svojim susjedima i svijetom… ali ovo je pitanje na bilo kojem vodstvu koje izabere sirijski narod”, rekao je al-Jalali u govoru emitiranom na njegovom Facebooku.

Čelnik HTS-a al-Julani rekao je u izjavi na društvenim mrežama da će “javne institucije ostati pod nadzorom premijera dok se službeno ne predaju”.