Izvještaj The New York Timesa otkriva ‘prodor’ špijuna Mossada u libanski Hezbollah

Istraga koju je proveo The New York Times otkriva u kojoj mjeri su špijuni Mossada prodrli u redove libanskog Hezbollaha te detalje o njihovoj ulozi u najvažnijim izraelskim operacijama protiv te organizacije.

Prema izvještaju, Mossad je angažirao špijune da postave uređaje za prisluškivanje u skrovišta Hezbollaha, pratio je tajne sastanke organizacije i imao gotovo stalni uvid u kretanje svih vođa, uključujući generalnog sekretara Hassana Nasrallaha, kojeg je Izrael ubio u septembru 2024. godine.

U izvještaju se navodi da je izraelska kampanja protiv Hezbollaha, koja je uključivala detoniranje dojavljivača (pejdžera) i ubistvo visokopozicioniranih stranačkih čelnika poput komandanta vojnog vijeća Fouada Shukra, a zatim i komandanta Ibrahima Aqeela, te ubijanje hiljada Libanaca i raseljavanje više od milion ljudi, dovela do slabljenja jednog od najvažnijih “protivnika” Izraela i zadala udarac iranskoj regionalnoj strategiji.

Mark Mazzetti, kolumnista i istraživački dopisnik specijaliziran za pitanja obavještajnih službi i vanjske poslove, Sheera Frenkel, dopisnica specijalizirana za tehnologiju, te dopisnik lista iz Izraela Ronen Bergman oslanjali su se na intervjue obavljene s više od 20 sadašnjih i bivših izraelskih, američkih i evropskih dužnosnika, koji su govorili pod uvjetom anonimnosti.

Atentat na Nasrallaha

Izvještaj otkriva da Nasrallah nije vjerovao da će ga Izrael ubiti. Iako su ga njegovi pomoćnici nagovarali da ode na sigurniju lokaciju, on ih je ignorirao i ”ostao u svojoj tvrđavi 40 stopa pod zemljom gdje je i ubijen”.

Prema obavještajnim podacima koje je prikupio Izrael i kasnije podijelio sa svojim zapadnim saveznicima, čelnik stranke očito nije shvatao da su izraelske špijunske agencije godinama pratile svaki njegov korak.

Izraelsko vodstvo je odlučilo da neće obavijesti Sjedinjene Američke Države prije napada, stoji u izvještaju, kako bi izbjeglo bilo kakav mogući prigovor, ali je bilo uvjereno u američku podršku u slučaju iranskog odgovora.

Rat 2006. kao prekretnica

Izvještaj je potvrdio da je rat u Libanu 2006. bio “ponižavajući” za Izrael, što je dovelo do pokretanja istražnog odbora, ostavki viših generala i preispitivanja pristupa obavještajnih službi prema Hezbollahu, s fokusom na poboljšanje prikupljanja podataka i preciznost operacija.

Prema 10 američkih i izraelskih dužnosnika, Mossad je regrutirao pojedince koji su obavljali ključne uloge u naporima da se obnovi struktura Hezbollaha nakon rata. Ti doušnici su pružili važne informacije o Hezbollahovim tajnim objektima, skladištima oružja i aktivnostima rukovodstva.

Izvještaj navodi da je Izrael dijelio i još uvijek dijeli te informacije sa Sjedinjenim Američkim Državama i svojim evropskim saveznicima.

Prema dobro upućenim dužnosnicima u izraelskom Ministarstvu odbrane, Izrael je imao manje od 200 “obavještajnih dosjea” o čelnicima stranke i skladištima municije kada je rat 2006. završio. Međutim, do napada pejdžerima u septembru 2024. godine, broj dosjea se povećao na desetke hiljada.

Jedinica 8200

Značajan trenutak dogodio se 2012. godine, kada je obavještajna jedinica 8200 dobila mnoštvo informacija o tome gdje se tačno nalaze vođe Hezbollaha i njihova skrovišta, pored lokacija oružja i projektila, prema onome što je izjavilo 5 sadašnjih i bivših izraelskih dužnosnika iz Ministarstva odbrane i evropskih izvora.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjetio je sjedište ove jedinice u Tel Avivu ubrzo nakon ove operacije. Tokom posjete, komandant jedinice 8200 ponosno je predstavio podatke, odštampao ih, poredao i stao pored hrpe papira, rekavši Natanyahuu: “Sada možete napasti Iran”, prema riječima izraelskih dužnosnika koji su upoznati s tim pitanjem. Međutim, Izrael je odlučio da sačeka, pročisti podatke i potvrdi informacije, kako bi bio spreman u slučaju rata s Hezbollahom.

Detalji o napadu pejdžerima i toki-vokijima

Izvještaj je potvrdio da je Mossad, u saradnji s jedinicom 8200, proveo operaciju koja je trajala više od 10 godina kako bi prodro u komunikacijsku mrežu Hezbollaha. Zagovarali su plan da preko lažnih izraelskih kompanija opskrbe Hezbollah uređajima za komunikaciju koji će biti napunjeni eksplozivom.

Godine 2014. Izrael je počeo proizvoditi imitacije toki-vokija IC-V82, koje je Hezbollah koristio prije nego što ih je japanska kompanija Icom prestala proizvoditi.

Dužnosnici su izjavili za novine da su izraelske replike uređaja napunjene eksplozivom prokrijumčarene u Liban, a Hezbolllah je primio više od 15.000 komada do 2015.

Godine 2018. Mossadova oficirka predstavila je plan koji bi koristio sličnu tehniku za ugradnju eksplozivnog materijala u bateriju dojavljivača, ali je plan odbijen nakon što je utvrđeno da upotreba dojavljivača nije bila dovoljno raširena u Hezbollahu, navodi se u izvještaju.

Sumnje stručnjaka

Međutim, nakon što je Hezbollah počeo sumnjati u korištenje mobilnih telefona i povećao upotrebu dojavljivača, Mossad je počeo ciljati na tajvansku kompaniju “Gold Apollo”, koja je poznata po proizvodnji pejdžera. Dobio je licence za lažne međunarodne izraelske kompanije, preko kojih je proizveo prilagođene verzije pejdžera, koji su zatim prodavani Hezbollahu na temelju njihovih vojnih karakteristika.

Ova operacija se suočila s rizicima kada su tehnički stručnjaci unutar stranke počeli sumnjati da su dojavljivači možda kompromitirani. Izvještaj navodi da se Izrael “brzo pozabavio tim pitanjem ove godine, ubivši jednog od tih stručnjaka u zračnom napadu”.

U izvještaju se nastavlja da je u avgustu 2023. godine šef Mossada David Barnea napisao tajno pismo Netanyahuu u kojem ga poziva na pokretanje kampanje za onesposobljavanje Hezbollahovih raketnih kapaciteta i objekata na granici. Nekoliko sedmica kasnije, nakon što su obavještajni podaci ukazivali da Hezbollah šalje dojavljivače u Iran na analizu, Netanyahu je odobrio njihovu detonaciju.

Prema mišljenju autora, intenzivna obavještajna pažnja usmjerena na Hezbollah pokazuje da su izraelski čelnici smatrali da ova organizacija predstavlja neposrednu prijetnju Izraelu, ali je iznenadni napad došao od Islamskog pokreta otpora (Hamas), za koji su izraelski obavještajci vjerovali da “nema ni interesa ni sposobnosti” za napad na Izrael.