Od Halepa do Golana: Posljedice uspjeha sirijske opozicije na Izrael
Izraelski istraživač je izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da se uspjesi opozicije prošire na južnu Siriju, blizu granice s Izraelom.

U fokusu izraelskih novina su vijesti o napadu sirijske opozicije, njenom uspjehu da preuzme kontrolu nad Halepom i cijelom pokrajinom Idlib te njenom napredovanju prema Hami.
Novine Maariv objavile su analizu izraelskog stručnjaka, istraživača i predavača na Odsjeku za bliskoistočne i islamske studije na Univerzitetu u Haifi dr. Yarona Friedmana, u kojoj govori o tome kakav utjecaj na Izrael mogu imati buduće promjene u sirijskoj političkoj situaciji u korist opozicije.
Nastavite čitati
list of 4 itemsFajon u Damasku: Narod Sirije zaslužuje bolju budućnost nakon 14 godina pakla
Izvori: Američka vojska planira povlačenje snaga iz Sirije
Privremeni sirijski predsjednik: Izbori za četiri do pet godina
Faktori uspjeha opozicije
Istraživač je iznio faktore koji su doveli do slabljenja vojnog stanja sirijskog režima i uspješnih napada sirijske opozicije te brzog preuzimanja kontrole nad Halepom i Idlibom.
Smatra da je jedan od odlučujućih faktora povlačenje Hezbollaha iz Sirije. Ukazao je na to da je „razvoj rata s Izraelom, koji je eskalirao posljednjih mjeseci, primorao Hezbollah da povuče svoje snage iz Sirije i fokusira se na libanski front“.
Izraelski istraživač je potvrdio da je to povlačenje ostavilo veliku prazninu na sirijskom frontu, gdje je Hezbollah mijenjao sirijske vojnike sunite koji su napustili vojsku, čija je odsutnost doprinijela slabljenju sirijskog režima.
Ukazao je i na značajan pad ruske vojne podrške zbog preokupacije Rusije ratom u Ukrajini, što je doprinijelo smanjenju njenog vojnog angažmana u Siriji.
Friedman je istakao da dvije ruske vojne baze u Tartusu i Latakiji, koje su bile suštinski dio podrške sirijskom režimu, nisu imale značajnu ulogu u borbi protiv opozicije na sjeverozapadu Sirije, posebno u Halepu i Idlibu, što je sirijski režim učinilo lakšom metom napada.
Kada je riječ o sirijskoj vojsci, Friedman je istakao kako je sirijski režim bio u zabludi da je rat završen njegovom pobjedom. Zbog te zablude, režim je počeo preobrazbu svoje vojske u vojsku koja se temelji na dobrovoljcima tako što je ukinuo obaveznu vojnu službu. Osim toga, plate su bile veoma niske, što je dovelo do pada morala među vojnicima i slabljenja njihovih sposobnosti da se suoče s napadima opozicije.
Sirijska vojska je iznenađena napadom opozicije na Halep, što je utjecalo na sposobnost režima da brani grad. Friedman je, također, istakao da je među razlozima neuspjeha sirijske vojske da se suprotstavi napadima opozicije pogrešno uvjerenje da pokrajina Idlib više ne predstavlja ozbiljnu prijetnju.
U ovom kontekstu, autor je skrenuo pažnju na odlučujuću ulogu Turske u ovom sukobu jer je Turska „radila iza kulisa na jačanju napada opozicije na sirijski režim, snabdijevajući je oružjem, što ukazuje na povećanu ulogu Ankare u kontekstu sirijskog sukoba“.
Assad je manje od dva zla
Izraelski istraživač se osvrnuo na jedno od pitanja koja izazivaju zabrinutost u Izraelu, a to je ideološki identitet pobunjenika koji se bore protiv sirijskog režima jer su „u posljednjem napadu na Halep, među pobunjenicima koji su se okupili u zajedničkom komandnom centru bile i snage Hay'at Tahrir al-Shama (HTS)“.
Friedman tvrdi da „ti pobunjenici predstavljaju prijetnju ne samo sirijskom režimu već i manjinama u regiji, kao što su aleviti, kršćani i šiiti“ te dodaje da će „prve žrtve ovog razvoja događaja biti aleviti, zatim kršćani, šiiti i ismailiti“.
Očekivane promjene
Zatim je prešao na najvažniju tačku u svojoj analizi, a to je utjecaj mogućih promjena u Siriji na Izrael. Naveo je: „Sigurno je da će Izrael imati koristi od slabljenja iranskog prisustva u Siriji jer će to negativno utjecati na iranske isporuke oružja Hezbollahu u Libanu. Sjedinjene Američke Države će, također, imati koristi ako Rusi budu prisiljeni da napuste Siriju.“
Ali Friedman, s druge strane, postavlja pitanje o alternativama, rekavši da „ako Assad padne, sirijska opozicija predvođena selefističkim grupama mogla bi biti veća prijetnja na izraelskim granicama te postoji opasnost od pojave novog ISIS-a ili stvaranja radikalne sunitske vjerske države, koja bi predstavljala veću prijetnju za Izrael nego sirijski režim koji je, uprkos neprijateljstvu, održavao mir na Golanskoj visoravni 50 godina“.
On potkrepljuje svoju analizu napomenom da „Assad nije poduzeo nikakve korake da podrži Hamas u Gazi ili Hezbollah u Libanu, dok je sirijska opozicija podržala Hamas“.
Izraelski istraživač je izrazio dodatnu zabrinutost zbog mogućnosti da se uspjesi opozicije prošire na južnu Siriju, blizu granice s Izraelom. „U južnoj Siriji raste zabrinutost jer su se neke lokalne frakcije u regijama Daraa i Suwayda počele buniti protiv sirijskog režima“, rekao je.
U regiji Suwayda – gdje su Druzi ranije bili lojalni režimu – počeli su protestirati protiv Assada zbog loše ekonomske i političke situacije.
U regiji Daraa – koja je na početku građanskog rata bila jedno od najvažnijih uporišta opozicije – neke lokalne grupe počele su tražiti veću autonomiju od sirijskog režima, što dodatno slabi režim u ovom dijelu Sirije.
Također, skreće pažnju na zabrinutost u Izraelu zbog sve većeg nepovjerenja u sposobnost režima da nametne svoju vlast u područjima koja su ranije bila pod njegovom kontrolom.
Analizirajući političku kartu Sirije, istraživač je rekao da se Sirija „sada čini podijeljenom na tri glavne oblasti kontrole: kurdske autonomne oblasti na sjeveroistoku koje su pod okriljem Sjedinjenih Američkih Država, oblasti na sjeverozapadu koje podržava Turska (Idlib, Halep, uskoro možda i Hama) te oblasti na jugu i u središnjem dijelu koja su pod kontrolom Sirijske vlade (Latakia, Homs, Damask).
Istovremeno, upozorava da bi „nastavak vojnih operacija na sjeveru Sirije mogao dovesti do pokušaja šiitskih milicija da popune prazninu nastalu odsustvom Hezbollaha, što bi moglo izazvati dodatnu eskalaciju sukoba“. Dodao je da bi to mogao biti početak „druge runde“ onoga što on naziva sirijskim građanskim ratom.
Na kraju upozorava da bi „zbacivanje Assada moglo značiti početak nove ere haosa i nestabilnosti jačanjem snaga koje prijete budućnosti Sirije, Izraela i cijele regije“.