Američki historičar: Izraelci ne razumiju sukob i žive u lažnoj svijesti

Izraelske novine Haaretz objavile su intervju koji je novinar Itay Mashiach obavio s američkim historičarom palestinskog porijekla Rashidom Khalidijem. U intervjuu su obrađene brojne teme koje predstavljaju prekretnicu u prirodi palestinsko-izraelskog sukoba i njegovi mogući ishodi.

Khalidi, koji je prošlog mjeseca otišao u penziju, nakon što je 22 godine radio kao profesor na Univerzitetu Columbia, uvjeren je da Izraelci jednostavno ne razumiju ovaj sukob jer, kako kaže, žive u “mjehuru lažne svijesti”.

Khalidi je u intervjuu opisan kao eminentni palestinski intelektualac svoje generacije i najistaknutiji živi historičar Palestine, a često se opisuje i kao nasljednik pokojnog palestinsko-američkog mislioca i književnog kritičara Edwarda Saida.

U svojoj knjizi Stogodišnji rat protiv Palestine: Historija doseljeničkog kolonijalizma i otpora, koja je objavljena 2020. godine, dok je izdanje na arapskom jeziku objavila izdavačka kuća Al-dar al-arabiyah lil-ulum (Arab Scientific Publishers) 2021. godine, Khalidi se usredotočio na neke događaje koje vidi kao ključne prekretnice u palestinskom sukobu.

Novine Haaretz ističu da je njegova knjiga, nakon operacije Potop Al-Aqsa 7. oktobra 2023. godine, dospjela na listu bestselera The New York Timesa te kako se zadržala na toj listi gotovo 39 sedmica zaredom.

Šezdesetsedmogodišnji Khalidi tvrdi da rat koji izraelska okupatorska vojska vodi u Pojasu Gaze nije “izraelski 11. septembar”, aludirajući na napade Al-Kaide na tornjeve Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 2001. godine, niti je to nova Nakba.

Jedini način da se razumije rat koji bjesni u Pojasu Gaze, dodaje Khalidi, jeste da se sagleda kroz kontekst sukoba koji traje u Palestini već stoljeće.

‘Veći Izraelci od Izraelaca’

Khalidi je bio savjetnik palestinske delegacije na mirovnim pregovorima u Madridu i Washingtonu u periodu od 1991. do 1993. godine. Prema intervjuu, oštro je kritizirao ulogu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u pregovorima u svojoj ranije objavljenoj knjizi pod naslovom Posrednici obmane (Brokers of Deceit), iz 2013. godine, tvrdeći da su američki diplomatski napori na Bliskom istoku još više udaljili mogućnost postizanja mira.

Khalidi je napao SAD, rekavši da su Amerikanci “bili (tokom pregovora) veći Izraelci od samih Izraelaca. Ako su Izraelci govorili o ‘sigurnosti’, Amerikanci su se saginjali i lupali glavom o zemlju.”

Posebno je bio oštar u svom napadu na američkog predsjednika Joea Bidena, opisavši ga kao ”predvodnika izraelske propagande (hasbara), tvrdeći da je njegov stav bio najekstremniji jer “govori kao da je glasnogovornik Izraelske vojske Daniel Hagri”, rekao je Khalidi.

Iako se kritike na račun SAD-a i okupatorske države mogu činiti uznemirujućim za izraelsku publiku, smatra Mashiach, Khalidi je razljutio mlađu i “ekstremniju” generaciju propalestinskih aktivista u Sjevernoj Americi svojim suptilnim odgovorima na događaje od 7. oktobra 2023. Međutim, historičar dodaje da ga ”nije briga za to”.

Iako je prošlogodišnji napad Hamasa na Izrael opisao kao ratni zločin, danas osjeća bijes i kaže kako su ga pogodili događaji na svim nivoima.

Novinar je rekao da je tokom intervjua, koji je vođen online krajem oktobra i sredinom novembra, bilo očito da Khalidijev pristanak na razgovor proizlazi iz njegove želje da kanali komunikacije s Izraelcima ostanu otvoreni i jasni, smatrajući to ključnim elementom na putu do pobjede.

Prema Khalidijevom mišljenju, Izraelci žive u “malom mjehuru lažne svijesti” koji su za njih stvorili njihovi mediji i političari te potcjenjuju koliko je ostatak svijeta svjestan onoga što se zapravo događa.

‘Ekspres lonac’

Kada je riječ o Potopu Al-Aksa, Khalidi je rekao kako nije očekivao da Hamas može organizirati tako veliki napad. Napad je pripisao kontinuiranom pritisku koji Palestinci trpe već decenijama. Uporedio je to s “ekspres loncem”, dodajući da bi do eksplozije došlo prije ili kasnije.

Khalidi tvrdi kako je sasvim jasno da u cijelom izraelskom političkom spektru, s kraja na kraj, nije postojala spremnost za prihvatanje ideje o potpuno suverenoj i potpuno nezavisnoj palestinskoj državi koja predstavlja pravo na samoodređenje.

Na pitanje o pregovorima koji su vođeni u egipatskom gradu Taba 2001. godine i Annapolisu u američkoj saveznoj državi Maryland 2007. godine, a koji su se dotakli pitanja suvereniteta, palestinski historičar je rekao da je nemoguće da jedna suverena država nema popis stanovnika, svoj zračni prostor i vodene resurse jer su pod kontrolom strane sile, te kako to “nije suverenitet”.

Iznio je kritike i na račun Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), za koju tvrdi da je odstupila od svog proklamovanog cilja oslobađanja cijele Palestine. Istaknuo je da su se protivnici unutar PLO-a na kraju pridružili pokretu Hamas, Narodnom frontu za oslobođenje Palestine i drugima.

O pokretu BDS, koji poziva na bojkot izraelske robe, povlačenje stranih investicija i uvođenje sankcija Izraelu, Khalidi je rekao da studentski pokreti u SAD-u prije 20 godina nisu mogli donositi takve odluke na univerzitetskim kampusima, te kako je danas situacija dosta drugačija.

Dodaje da Izraelci optužuju svakog ko se usudi govoriti o ovom genocidu u Pojasu Gaze za antisemitizam, “jer nemaju drugih argumenata”.

Ljudima je dosta Fataha

Ali šta je s ulogom religije i islamističkim aspiracijama Palestinaca? Historičar odgovara da su, kada je PLO bio na vrhuncu slave, islamisti bili najslabiji, a njihov politički angažman gotovo nepostojeći. Kako se situacija mijenjala, rekao je da zna da su neki kršćani iz Betlehema glasali za Hamas na izborima 2006. godine “jer im je bilo dosta pokreta Fatah”.

Govoreći o ulozi palestinske dijaspore, Khalidi je izrazio uvjerenje da su se oni u potpunosti integrirali i prilagodili te razumjeli političku kulturu zemalja u kojima se nalaze i da će imati važnu ulogu u budućnosti.

Što se tiče njegovog mišljenja o oružanoj borbi s etičkog stajališta, Khalidi naglašava da nasilje rađa nasilje, opisujući nasilje “kolonizatora” kao daleko teže od nasilja koloniziranih, koje je tri do 20, pa čak i 100 puta jače.

S pravnog stajališta, dodaje Khalidi, narodi pod kolonijalnom okupacijom imaju pravo koristiti sva raspoloživa sredstva da se oslobode, u granicama međunarodnog humanitarnog prava.

Na pitanje o uspostavi palestinske vlade u egzilu, Khalidi je rekao da postoji potreba za vodstvom u inozemstvu, ali da bi u budućnosti jedan dio te strukture trebao biti smješten vani, a drugi unutar Palestine.

Kritizirao je odluku pokojnog palestinskog vođe Yassera Arafata da kompletno palestinsko vodstvo prebaci u inozemstvo, smatrajući to jednom od brojnih grešaka koje je Arafat napravio. Također je napomenuo da su ti čelnici bili u krajnjoj potrebi da napuste Tunis i druga mjesta u kojima su živjeli, zbog “pogreške” koju su počinili podržavajući iračkog predsjednika Saddama Husseina 1990-1991.