Haaretz: Netanyahu sebe uspoređuje s Churchillom, a historija kaže da je kao Milošević

Izraelski kolumnista ismijao je premijera izraelske vlade Benjamina Netanyahua i njegove pristalice, koji ga uspoređuju s britanskim vojnim političarom Winstonom Churchillom, koji je tokom Drugog svjetskog rata svoju zemlju s ruba poraza doveo do pobjede.

U članku u novinama Haaretz Etan Nechin je rekao da pristalice Netanyahua i on sam vole da ga uspoređuju ​​s Churchillom kada je riječ o njegovim liderskim sposobnostima za vrijeme rata i njegovim govorničkim vještinama. Churchill je dva puta bio na funkciji premijera svoje zemlje, prvi put od 1940. do 1945. godine tokom Drugog svjetskog rata, a drugi put od 1951. do 1955. godine.

Međutim, Nechin smatra da je Netanjahuov put – protiv kojeg je Međunarodni krivični sud raspisao nalog za hapšenje – veoma sličan putu pokojnog srpskog lidera Slobodana Miloševića, koji je preuzeo funkciju predsjednika SFR Jugoslavije krajem 1990-ih pred njen raspad.

Dajte nam alat

Kolumnista je za govor izraelskog premijera pred američkim Kongresom u julu rekao da nije bio samo demonstracija njegove moći, već je postavljen u historijski kontekst kada su analitičari pohvalili njegov uspjeh da obori rekord koji je držao Churchill u broju poziva da se obrati pred najvećim zakonodavnim tijelom Sjedinjenih Američkih Država.

U tom govoru, četvrtom koji je održao na tom mjestu, Netanyahu je spomenuo poznatu Churchillovu izjavu upućenu Sjedinjenim Američkim Državama tokom Drugog svjetskog rata: „Dajte nam alat i brzo ćemo završiti posao“, aludirajući na rat koji vodi izraelska vojska protiv Pojasa Gaze.

Kolumnista smatra da to nije bilo slučajno jer je Netanyahu, koji je sin historičara, oduvijek bio opsjednut svojim naslijeđem i slikom o sebi. Često je pravio poređenja između sebe i Churchilla jer je i ovaj, kao i on, bio premijer za vrijeme rata, vješt govornik i neprobojna barijera fašizmu.

Nakon što je završio svoj govor u Kongresu, Netanyahu se čak zaustavio kod Churchillove skulpture kako bi napravio fotografiju za uspomenu želeći osigurati da poređenje nikome ne promakne.

Nema sličnosti

Izraelski kolumnista kaže da medijski radnici koji simpatiziraju Netanyahua rade na utkivanju ove usporedbe u svijest ljudi. Prošle sedmice je Nave Dromi, voditeljica jedne emisije na radiju, četiri minute uspoređivala Netanyahua i Churchilla, tvrdeći da je bivši vojni političar „pobijedio naciste uz podršku Sjedinjenih Američkih Država, dok je Netanyahu eliminirao iransku osovinu, protiv volje Sjedinjenih Američkih Država“.

Međutim, kolumnista smatra da – nakon godinu dana rata, ubijanja i raseljavanja u Gazi te nakon što je Međunarodni krivični sud u Hagu za njim raspisao nalog za hapšenje pod optužbom da je počinio ratne zločine i zločine protiv čovječnosti – pristup koji je usvojio Netanyahu nije sličan Churchillovom koliko je sličan pristupu srpskog lidera Miloševića.

Kao i Netanjahu, Milošević u njegovim ranim godinama nije smatran ekstremistom, ali je osnaživao ekstremističke nacionalističke pokrete u Srbiji iskorištavajući njihov ekstremizam za lične interese. Sporazum koji je sklopio s tim pokretima je propao kada su izmakli van njegove kontrole, što je na kraju dovelo do raspada njegove države, navodi se u članku Haaretza.

Oportunizam

U članku u Haaretzu se objašnjava da se Milošević u početku distancirao od srpskih ekstremista, čak je javno osudio njihove postupke, kao što je Netanyahu jednom prilikom obećao da se nikada neće prikloniti ekstremno desničarskom Itamaru Ben Gviru ili ekstremno desničarskom pokretu doseljenika, odbacujući i osuđujući njihove ekstremističke stavove. Također je rekao da Ben Gvir neće postati ministar u njegovoj vladi te je odbio dijeliti govornicu s njim na jednom skupu tokom svoje predizborne kampanje.

Međutim, kada su se njihovi politički izgledi preokrenuli, promijenio se i njihov stav, pa je formiranje saveza s „nasilnim nacionalistima“ postao jedini način za zadržavanje vlasti.

Netanyahu je svoju odluku o imenovanju Ben Gvira za ministra unutrašnje sigurnosti opravdao riječima koje je izjavio za jedan javni radio: „Promijenio je mnoge svoje stavove.“ Kako bi umanjio važnost ovog koraka rekao je: „Oni su se meni pridružili, a ne ja njima.“

Kolumnista se ne slaže s tim stanovištem jer, kako kaže, čim su Netanyahuovi pravni problemi postali očigledni, pribjegao je ekstremnoj desnici i posredovao za njen ulazak u dominantnu političku struju kroz savez s vladajućom koalicijom te je na kraju bio viđen kako se smješka na jednoj izbornoj fotografiji s Ben Gvirom.

Antiislamizam

Bilo da je nacionalizam Netanyahua, kao i Miloševića, iskren ili oportunistički, njegov istinski prezir prema Palestincima i Arapima je jasan, po mišljenju kolumniste. Poput srpskog lidera, on sebe smatra vođom u borbi protiv islama i postavlja se kao branilac Zapada. To su ista opravdanja koja je imao Milošević, koji je svoje akcije smatrao odbranom Evrope od onoga što je nazivao „hordama muslimana“.

Poput Miloševića, koji je gubitak Kosova pretvorio u pobjedu nad Zapadom, Netanyahu je usavršio vještinu manipulacije stvarnošću pred svojim pristalicama, smatra kolumnista, pretvarajući poraze u imaginarne pobjede. Uprkos tome što je izgubio mnoge ratove, uspio je sačuvati svoju političku poziciju preoblikujući neuspjehe u pobjede.

Koliko god su obojica lidera promovirala agresivni nacionalizam, njihovi režimi su obilježeni nepotizmom i korupcijom. Mira Marković (Miloševićeva supruga) smatra se pokretačkom snagom njegovih radikalnih politika i otpora ustupcima, baš kao danas Sara Netanyahu.