Analize: EU hitno treba milijarde eura za jačanje odbrane

Uz rat koji bjesni na istočnoj granici Evropske unije, Rusiju koja predstavlja prijetnju i novoizabranog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa koji vrši pritisak na saveznike da učine više, Uniji je hitno potreban održiv plan za osiguranje stotina milijardi eura za jačanje svoje odbrane, navodi Reuters u svojoj analizi.

No, iako postoji široki konsenzus da bi Evropa trebala trošiti više, sve potencijalne opcije – države koje povećavaju svoje nacionalne budžete, zajedničko zaduživanje EU-a ili stvaranje novog mehanizma finansiranja – dolaze sa svojim izazovima, kao što su fiskalni pritisci, politički otpor ili troškovi finansiranja.

Unija procjenjuje kako je potrebno 500 milijardi eura (524 milijarde dolara) ulaganja u nadolazećoj deceniji, iako njen novi šef odbrane Andrius Kubilius tvrdi kako bi to pokrilo samo program protuzračne odbrane (PZO). Kubilius je, također, rekao da Evropa mora djelovati brzo, upozorivši da bi članica EU-a mogla postati sljedeća meta Moskve nakon Ukrajine u narednoj deceniji.

Čelnik NATO-a Mark Rutte iznio je sličan stav, pozivajući Savez, u kojem su članice većina država EU-a, da usvoji “ratni način razmišljanja”, nagovještavajući povećanje potrošnje s ciljanih dva posto proizvodnje na 3 posto, slično onome što je Trump tražio.

Njemačka i Poljska ispred ostalih

Da bi se to postiglo, zahtijevalo bi godišnje trošenje gotovo 200 milijardi eura više za EU kao cjelinu.

Čak i niži cilj, između 2,5 posto i 3 posto bio bi “ogromno povećanje i u ovom trenutku to nisu planirali”, kaže Dick Zandee, saradnik u savjetodavnom tijelu Clingendael, koji je ranije vodio planiranje i politiku u Evropskoj obrambenoj agenciji.

S obzirom na hronično rastegnute budžete mnogih članica, samo je Njemačka među velikim ekonomijama imala prostora za značajno povećanje troškova za odbranu, kažu ekonomisti.

Francuska je na putu da ispuni cilj NATO-a od 2 posto, ali politička previranja dodatno su povećala budžetske pritiske, što je dovelo do pada rejtinga. Španija i Italija su daleko iza, s manje od 1,5 posto. Poljska u međuvremenu namjerava potrošiti dvostruko više od cilja Alijanse, što također povećava budžet.

Sve bi te države imale koristi od nekog oblika zajedničkog finansiranja.

“Imamo problem što su neke države članice fiskalno ograničenije, a neke su države članice dalje od vojnih prijetnji, pa imaju mnogo manje poticaja da ispune ovaj zadatak”, govori je Sander Tordoir, glavni ekonomist Centra za evropske reforme. “Rješavanje toga zajedničkim zaduživanjem omogućuje vam pružanje zajedničke sigurnosti za sve.”

Politički izazovi

Rani diplomatski razgovori sugeriraju dva moguća modela, oba sa svojim nedostacima. Jedan od njih je da EU prodaje više zajedničkih obveznica osiguranih vlastitim dugoročnim budžetom, na sličan način kao što je fond za oporavak od COVID-19 vrijedan 800 milijardi eura koji dijeli bespovratna sredstva i zajmove državama članicama.

Još jedna rana ideja je stvaranje novog instrumenta posebne namjene po uzoru na fond za spašavanje eurozone, Europski mehanizam stabilnosti, za davanje zajmova prodajom obveznica podržanih uplaćenim kapitalom i kapitalom na poziv iz država koje odluče biti dio plana.

Čak i zagovornici prve opcije smatraju da je to daleko jer bi zahtijevalo odobrenje svih 27 članica EU i s obzirom na ranija opiranja Njemačke planovima za paneuropsko zaduživanje. Berlin je samo kao jednokratni izuzetak prihvatio potrošnju zbog pandemije i nije jasno hoće li izbori u februaru promijeniti njegov stav.

Budžet bloka se, također, ne može koristiti za direktno finansiranje odbrane, postavljajući pitanje koji bi troškovi mogli finansirati dug EU-a podržan budžetom. Postoji i zabrinutost zbog većeg duga EU-a koji bi još više rastegao ionako ograničeni budžet bloka.

Novi mehanizam ulaganja mogao bi biti izvodljiviji jer ne bi zahtijevao jednoglasnu podršku. Također bi omogućio učešće državama koje nisu članice EU-a, poput Velike Britanije ili Norveške, a obveznice fonda ne bi se računale u nacionalne bilanse, iako bi zajmovi koje zemlje uzimaju i dalje bili potrebni.

Ali dva investitora te trgovac i bankar smatraju kako da bi takvo tijelo moralo plaćati više kamate od same EU barem u početku, jer bi se moralo uspostaviti kao novi zajmoprimac.

Prinos desetogodišnjih obveznica EU-a od približno 2,75 posto je nešto ispod 20 baznih bodova ispod Španije i 30 baznih bodova ispod Francuske. Veći troškovi finansiranja s kojima bi se novo tijelo suočilo ograničili bi podršku koju bi moglo ponuditi.

“Bio bi to samo još jedan izdavatelj na tržištu, a ne nešto što stvarno okuplja zajednicu”, rekao je upravitelj portfelja BlueBay Asset Managementa Kaspar Hense.

Neki bi se ulagači, također, mogli usprotiviti ulaganju u zajmoprimca posvećenog odbrani, odnosno finansiranju oružja, rekao je bankar koji vodi prodaju državnih obaveznica kod velikog europskog zajmodavca, piše Reuters.

Sad ili nikad?

Usprkos svim preprekama, tržišta izdatke za odbranu vide kao veliku priliku za učvršćivanje EU-a kao trajnog zajmoprimca, jačajući evropsku koheziju.

Prodaja obaveznica kojom se finansira fond za oporavak povećala je vlastiti dug EU-a više od deset puta od 2020. godine, ali je njegova privlačnost ograničena s obzirom na privremenu prirodu programa jer novo zaduživanje završava 2026.

“Ako bi koristili tu strukturu u budućnosti… očekivali biste da će se troškovi finansiranja vremenom smanjiti, samo zato što je to trajna struktura”, rekao je Simon Bell, upravitelj portfelja u Legal & General Investment Management.

A ako su fiskalni pritisci razlog za zajedničko finansiranje, oslanjanje samo na zajmove, kao što bi učinilo novo obrambeno tijelo, moglo bi ograničiti njegov učinak.

Zajedničko zaduživanje EU-a, bilo da se radi o davanju bespovratnih sredstava, “drugačije je jer postoji istinska redistribucija”, rekao je Tordoir iz Centra za europske reforme, opisujući odbranu kao zajedničko evropsko dobro.