Šta su rakete na čvrsta goriva i zašto ih Sjeverna Koreja razvija

Sjeverna Koreja je saopćila kako je u četvrtak lansirala interkontinentalni balistički projektil (ICBM), za što su južnokorejski zvaničnici rekli da bi moglo biti povezano s njenim razvojem novih raketnih motora na kruto gorivo, piše Reuters.

Ministar odbrane Južne Koreje rekao je da bi Sjever mogao tražiti novu ICBM tehnologiju od Rusije u zamjenu za raspoređivanje svojih trupa da pomognu u Ukrajini, ali drugi vojni zvaničnici u Seulu smatraju kako je raketni program Pjongjanga toliko napredovao da nije jasno kakva mu je pomoć potrebna.

Reuters donosi neke karakteristike tehnologije čvrstog goriva i kako ona može pomoći nuklearno naoružanom Sjeveru da poboljša svoje raketne sisteme.

Koje su prednosti čvrstog goriva?

Projektili na čvrsto gorivo ne moraju se puniti gorivom neposredno prije lansiranja, često su lakši i sigurniji za rukovanje i zahtijevaju manje logističke podrške, što ih čini težim za otkrivanje od oružja na tekuće gorivo.

“Ove mogućnosti mnogo su osjetljivije u vrijeme krize”, izjavio je Ankit Panda, viši saradnik u američkoj Fondaciji Carnegie za međunarodni mir.

Kakva je to tehnologija?

Čvrsta goriva su mješavina goriva i oksidansa. Metalni prah poput aluminija često služi kao gorivo, a amonijev perklorat, koji je sol perklorne kiseline i amonijaka, najčešći je oksidans.

Gorivo i oksidans povezani su čvrstim gumenim materijalom i upakirani u metalno kućište.

Kada čvrsto gorivo izgara, kisik iz amonijevog perklorata spaja se s aluminijem i stvara ogromne količine energije i temperature veće od 5.000 stepeni Fahrenheita (2.760 stepeni Celzijusa), stvarajući potisak i podižući projektil s lansirne rampe.

Ko ima ovu tehnologiju?

Čvrsto gorivo potječe iz vatrometa koji su razvili Kinezi prije nekoliko stoljeća, ali je dramatično napredovalo sredinom 20. stoljeća, kada su Sjedinjene Američke Države razvile snažnija pogonska goriva.

Sjeverna Koreja koristi čvrsto gorivo u nizu malih balističkih projektila kraćeg dometa, kao i u svojoj novoj interkontinentalnoj balističkoj raketi Hwasong-18.

Sovjetski Savez je ranih 1970-ih postavio svoj prvi ICBM na čvrsto gorivo, RT-2, nakon čega je Francuska razvila svoj S3, također poznat kao SSBS, balistički projektil srednjeg dometa.

Kina je počela s testiranjem ICBM-a na čvrsto gorivo u kasnim 1990-ima.

Južna Koreja je, također, rekla da je osigurala “efikasnu i naprednu” tehnologiju balističkih projektila na čvrsto gorivo, iako do sada u mnogo manjim raketama.

Čvrsto ili tekuće?

Tekuća pogonska goriva daju veći propulzivni potisak i snagu, ali zahtijevaju složeniju tehnologiju i dodatnu težinu.

Čvrsto gorivo je gusto i izgara prilično brzo, generirajući potisak u kratkom vremenu. Takvo gorivo može ostati u skladištu duže vremena bez degradacije ili kvara – što je čest problem s tekućim gorivom.

Sjeverna Koreja je objavila kako će razvoj njene rakete Hwasong-18 na čvrsto gorivo “radikalno promovirati” njenu sposobnost nuklearnog kontranapada.

Nakon prvog lansiranja prošle godine Južnokorejsko ministarstvo odbrane pokušalo je umanjiti značaj testiranja, rekavši da će Sjevernoj Koreji trebati “dodatno vrijeme i trud” da ovlada tehnologijom.