Od Herzla do Smotricha: San o ‘Velikom Izraelu’ progoni čelnike Tel Aviva

U videosnimku koji datira iz 2016. godine, izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich, član Knesseta (Parlamenta) u to vrijeme, izjavio je u intervjuu za jedan izraelski televizijski kanal da se “granice Jerusalema trebaju protezati sve do glavnog grada Sirije, Damaska, i da Izrael, također, mora zauzeti Jordan”.

Iako je riječ o starom snimku, ponavljanje ovih izjava u obraćanjima Smotricha i drugih izraelskih dužnosnika u mnogim prilikama kasnije skreće pažnju na iluzije krajnje desnice o širenju izraelskih granica kako bi obuhvatile velike dijelove Bliskog istoka. Ovakav prijedlog podržavaju i neki drugi glasovi koji ne pripadaju ekstremnoj desnici.

Pristalice ovih iluzija temelje svoje ideje na jednom od tekstova u Tori, što su pojedini glasovi u cionističkom pokretu podržali još od njegovog osnivanja, smatraju analitičari.

Ambicije u svakom ratu

Čini se da iznošenje ovakvih iluzija u javnost postaje sve učestalija pojava sa svakim ratom u koji Izrael ulazi, s obzirom na sve veći entuzijazam mnogih izraelskih dužnosnika da ostvare svoje zakopane snove.

To se zapravo i dogodilo u kontekstu rata koji je izraelska vojska pokrenula protiv Pojasa Gaze od 7. oktobra 2023. godine. Uporedo s tim, došlo je i do eskalacije izraelske agresije na Zapadnu obalu i početka sukoba s Hezbollahom u Libanu, koji je nedavno prerastao u potpuni rat.

Tako je 19. marta 2023. godine, tokom posjete Parizu, Smotrich stajao na podiju ispred karte takozvane “teritorije Velikog Izraela”, koja obuhvata cijelu povijesnu Palestinu i Jordan, što je tada izazvalo val bijesa.

Smotrich je tada negirao postojanje palestinskog naroda, tvrdeći da je taj narod “izum iz prošlog stoljeća kako bi se borio protiv cionističkog projekta u zemlji Izraelu”.

Reagirajući na Smotrichev video, kolumnista David Miller (ljevičar), objavio je na svom nalogu na platformi X mapu prema kojoj granice takozvanog “Velikog Izraela” obuhvataju dijelove Egipta, Iraka, Saudijske Arabije, Sirije, kao i cijelu historijsku Palestinu, Jordan i Liban.

Popratio je to komentarom: “Iznenađenje! Arapi su bili u pravu od samog početka za ‘Veliki Izrael’, to je uvijek bio plan”.

Historijski put

Posmatrano historijski, ove ekspanzionističke zablude krajnje desnice ukorijenjene su u vjerskim uvjerenjima da se Obećana zemlja proteže od rijeke Nil u Egiptu do rijeke Eufrat u Iraku.

Izraelski Institut za Toru i zemlju Izrael (Torah VeHa'aretz Institute) na svojoj web stranici navodi da se “teritorija Velikog Izraela proteže od rijeke Eufrat na istoku do rijeke Nil na jugu”.

Ovakva uvjerenja širili su i ukorijenili vođe cionističkog pokreta još od njegovih samih početka prije više od 120 godina.

Utemeljitelj cionističkog pokreta Theodor Herzl tvrdio je, kada je najavio svoj ekspanzionistički projekt 1904. godine, da se “granice Države Izrael protežu od rijeke Nil do rijeke Eufrat”.

Jednako tako, ekstremistička cionistička grupa Irgun, koja je djelovala u periodu britanskog mandata u Palestini (1922-1948) i koja je kasnije integrirana u izraelsku vojsku, zahtijevala je da historijska država Palestina i Jordan postanu jevrejska država pod nazivom “Etzel”.

Jedan od najopasnijih cionističkih planova u ovom kontekstu je plan ”Yinon” koji je sačinio Oded Yinon, novinar, diplomata i savjetnik bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona.

Ovaj plan se prvi put pojavio u časopisu Kivunim (Trendovi), koji izdaje Svjetska cionistička organizacija, u martu 1982. godine. Plan se oslanjao na viziju Herzla i utemeljitelja cionističke države krajem 1940-ih, među kojima je bio i rabin Fischmann.

Web stranica američkog Centra za istraživanje globalizacije (CRG) ponovno je objavila dokument nakon što je preveden na engleski 7. novembra 2015. godine.

Urednik stranice Michel Chossudovsky izjavio je da se dokument odnosi na uspostavu “Velikog Izraela” i predstavlja kamen temeljac politike cionističkih političkih snaga zastupljenih u vladi premijera Benjamina Netanyahua, kao i politike vojske i obavještajnih institucija u Izraelu.

Istaknuo je da se ovaj plan fokusira na slabljenje arapskih zemalja i njihovu kasniju podjelu u okviru cionističkog ekspanzionističkog projekta, te na naseljavanje Zapadne obale, protjerivanje Palestinaca iz Palestine i pripajanje Zapadne obale i Pojasa Gaze Izraelu.

Dodao je da će “Veliki Izrael” obuhvatati dijelove Libana, Sirije, Jordana, Iraka, Egipta i Saudijske Arabije, te da će uspostaviti niz proxy država kako bi osigurao svoju nadmoć u regiji. Također je naveo da je plan “Yinon” nastavak britanskog kolonijalnog plana na Bliskom istoku.

Objasnio je da uspostava “Velikog Izraela” zahtijeva rasparčavanje trenutno postojećih arapskih država u male države, a svaka od njih će postati ovisna o Izraelu kako bi opstala i imala legitimitet, jer Izrael ne može nastaviti postojati osim ako ne postane dominantna regionalna “imperijalna” sila.

Dokument poziva da se Irak podijeli na kurdsku državu i dvije arapske države, jednu za šiite, a drugu za sunite, kao i na podjelu Libana, Sirije, Irana, Somalije i Pakistana, uz podjelu zemalja Sjeverne Afrike, prije svega Egipta, Sudana, Libije, a zatim i ostatka regije.

Arapske i druge zemlje bit će podijeljene na osnovu etničkih ili sektaških kriterija, u zavisnosti od situacije u svakoj zemlji.

Netanyahuove karte

Smotrich nije bio jedini koji je predlagao takve iluzija, budući da je Netanyahu, čelnik desničarske stranke Likud, tokom obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 27. septembra, predstavio dvije karte koje prikazuju Zapadnu obalu i Pojas Gaze i to kao dio teritorija Izraela.

Na prvoj karti je pisalo “blagoslov”, a na drugoj “prokletstvo”, zbog čega je palestinsko Ministarstvo vanjskih poslova izjavilo da dvije karte “otkrivaju ekspanzionističke agende ekstremne desnice”.

Prije Netanyahua, ekstremistički rabin Eliezer Melamed predstavio je sličnu viziju te takozvane države na jevrejskoj ultradesničarskoj web stranici “Yashiva” 15. jula 2023. godine. U članku koji je objavio tvrdi da se granice “Velikog Izraela” protežu od rijeke Nil u Egiptu do rijeke Eufrat u Iraku.

Melamed je naglasio da je “cijela regija Sinajskog poluotoka (sjeveroistok Egipta) južni dio te zemlje”.

Ova vizija se podudara s onim što je desničarski kolumnista Hagi Hovermann predstavio u desničarskim novinama HaTzofe 24. novembra 2006. godine, da “radikalni islam” kako ga je opisao, “ne želi samo borbu protiv nas, već i izazivanje vjerskog rata”.

“Ono što moramo učiniti, u saradnji s cijelim svijetom, jeste da upozorimo na to kako ne bi bili opstruirani naši budući planovi za Veliki Bliski istok.”

Koncept “Velikog Bliskog istoka” je politički termin koji je američka administracija privi put predstavila početkom 21. stoljeća, tačnije 2004. godine za vrijeme mandata bivšeg predsjednika Georgea W. Busha.

Koncept je bio povezan s političkim i ekonomskim inicijativama usmjerenim na preoblikovanje regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike kako bi se uskladile s interesima Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika.

Bez obzira na vremensku distancu, primjećuje se ponavljanje istih tvrdnji tokom aktuelnog rata u Libanu 2024. godine, budući da je izraelski Channel 14 nedavno objavio na svojoj web stranici članak koji zagovara ideju o uništenju Islamskog pokreta otpora (Hamas) i libanskog Hezbollaha, a potom i Irana, čime će se otvoriti vrata za uspostavljanje “novog Bliskog istoka”.

U članku se dodaje da je ova vizija nastavak ideja koje je iznio bivši premijer Shimon Peres 1990-ih o spajanju jevrejskog uma s arapskim resursima i nametanju normalizacije odnosa svim arapskim narodima kako bi se postigla ekonomska kontrola nad regijom.