Incident koji podsjeća na atentat na Soleimanija: Hoće li Iran odgovoriti na ubistvo Al-Arourija i kako?

Teheran – Suprotno od onoga što je Iran želio, a to je da 2024. godina bude drugačija od prethodnih, nova godina je podsjetila Irance na 3. januar 2020. godine, datum kada se dogodio atentat na bivšeg komandanta snaga Quds, generala Qassema Soleimanija, koji je ubijen u američkom napadu u blizini aerodroma u Bagdadu.

Svega sedmicu dana nakon što je Izrael ubio glavnog iranskog vojnog savjetnika u Siriji, generala Radhija Mousavija, Iranci, u vrijeme dok obilježavaju četvrtu godišnjicu od atentata na Soleimanija, dobijaju vijest da su izraelski okupatori ubili Saliha al-Arourija, zamjenika šefa političkog biroa Islamskog pokreta otpora Hamas. Al-Arouri je bio poznat po svojoj bliskosti s iranskim rukovodstvom jer je predstavljao vezu između krugova otpora u Libanu.

Iranske vlasti su ubrzo oštro osudile ”izraelski zločin koji ukazuje na neuspjeh Tel Aviva da ostvari bilo koji od svojih ciljeva u agresiji na Gazu”. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Nasser Kanaani je upozorio da će ”krv mučenika zapaliti plamen otpora i potaknuti borbu protiv cionističkih okupatora u cijeloj regiji”. Dodao je da će ”cionistički entitet i njegove pristalice snositi odgovornost za posljedice nove avanture”.

”Strateška greška”

Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir Abdollahian osudio je “kukavičku terorističku operaciju”, a iranski ministar odbrane, brigadni general Mohammad Reza Ashtiani nazvao je ubistvo Al-Arourija “strateškom greškom koja će izazvati napetost u regiji, a njene posljedice će se odraziti i na Amerikance”.

Ali Akbar Velayati, savjetnik Ureda iranskog vrhovnog vođe za međunarodne poslove, rekao je: ”Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici su glavni počinioci ovih zločina u regiji”, zaprijetivši da će ”frakcije otpora i hrabri palestinski narod koji poziva na slobodu odgovoriti na zločine atentata”.

Politički analitičar i istraživač Alireza Taghavinia smatra da je Izrael izvršio atentat na Al-Arourija kako bi ublažio sve veći pritisak na vladu premijera Benjamina Netanyahua zbog neuspjeha da ostvari bilo koji od ciljeva kopnene operacije u Pojasu Gaze, te kako bi se ublažile posljedice odluke izraelskog Vrhovnog suda o poništavanju jedne od ključnih stavki u zakonu ekstremne desne vlade o kontroverznim pravosudnim reformama.

Iranski istraživač smatra da Netanyahu nastoji produžiti trenutni rat sve do predstojećih američkih izbora, jer misli da će bivši predsjednik Donald Trump pobijediti na tim izborima, te kako će raditi na tome da ga iščupa iz močvare u Gazi i zadržati ga na vlasti.

Taghavinia je dodao da Tel Aviv strahuje da će sadašnja američka administracija odustati od njega, posebno nakon odluke Washingtona da povuče grupu nosača aviona ”USS Gerald Ford” iz istočnog Mediterana u američku luku Virginia, što je opravdanje za njegovu posljednju avanturu kako bi zadržao svoje zapadne saveznike uz sebe na Bliskom istoku.

Značajna ličnost u pokretu Hamas

Mučenik Al-Arouri je bio “najznačajnija figura u pokretu Hamas do koje je podmukla izraelska ruka mogla doprijeti u inostranstvu”, smatra iranski istraživač. Ciljevi koje je Izrael nastojao postići atentatom sažeo je na sljedeće:

• Zabilježiti pobjedu u borbi protiv Hamasa i potkopati njegove sposobnosti, pogotovo jer je poznato da je Al-Arouri arhitekta operacije Potop al-Aksa.
• Eliminirati Al-Arourija kao glavnog koordinatora između Hamasa, Irana i Hezbollaha.
• Uništiti pokušaje organiziranja narodnog otpora na Zapadnoj obali.

Sa svoje strane, Salahddin Khadiw, profesor i istraživač u oblasti strateških pitanja, atentat na Al-Arourija tumači u kontekstu eskalacije napetosti proizašle iz izraelske agresije na Gazu i sve veće mogućnosti da dođe do širenja njenog obima i prerastanja u regionalni rat. Ovaj zločin je opisao kao “povratak Izraela politici atentata na visoke Hamasove vođe, koja je bila zamrznuta već dvije decenije”.

U razgovoru za Al Jazeeru, Khadiw je objasnio da je nivo napetosti u regiji dosegao opasne razine, posebno na frontovima južnog Libana i Crvenog mora. Dodaje da se Tel Aviv tokom proteklih godina navikao izvoziti svoje unutrašnje krize na libansku scenu kroz bombardiranje, eksplozije i destabiliziranje tog područja.

Khadiw smatra da ”izraelska tvorevina svojim stavom da je posljednja operacija usmjerena samo protiv Hamasa, a ne Hezbollaha i libanske države”, nastoji izbjeći provociranje libanskog otpora. Ističe da izraelska eskalacija u južnim predgrađima, uporištu Hezbollaha, ne može proći nezapaženo od ove stranke, čije su vođe već ranije prijetile snažnim odgovorom na bilo koji atentat na libanskom tlu.

Vrsta odgovora

Isti sagovornik smatra da ovaj atentat stavlja Hezbollah na raskrsnicu: ili će se odlučiti za žestok odgovor duboko unutar teritorije Izraela i prihvatiti reperkusije tog odgovora, što podrazumijeva i mogućnost proširenja rata i njegovog dopiranja do libanske teritorije, ili će odgoditi osvetu, slično atentatima na vođe Imada Mughniyeha i Mustafu Badreddina, te izgubiti ravnotežu snage koju je nametnuo tokom posljednja dva desetljeća.

Skrenuo je pažnju i na to da je Izrael izveo napad na Mughniyeha i Badreddina u Siriji, a ne u glavnom gradu Libana, zbog čega Khadiw vjeruje bi odustajanje od osvete za smrt Al-Arourija moglo motivirati Tel Aviv da ubije još vođa Hezbollaha u južnim predgrađima.

Khadiw predviđa da će Hezbollah odabrati srednji put po pitanju odgovora na ubistvo Al-Arourija, i to tako da ne izazove masovni izraelski napad na libansku teritoriju.

Istraživač Alireza Taghavinia slaže se sa stavom Khadiwa da je nužan odgovor otpora na ubistvo Al-Arourija, ali vjeruje da je nastavak trenutne bitke, iscrpljivanje mogućnosti Izraela te potvrda njegovog poraza od Hamasa ”sasvim dovoljno da se dovede na put postepenog urušavanja i približavanja njegovoj propasti.”

Ubistvo Al-Arourija je izazvalo brojne reakcije Iranaca na društvenim mrežama, pa je tako dio njih tvrdio da atentat, zajedno s pregovorima usmjerenim na postizanje humanitarnog primirja u Gazi, samo pokazuje da Tel Aviv prihvata poraz i da pokušava ostvariti pobjedu, pa makar i izvan Pojasa Gaze.

Dok pojedini iranski krugovi tumače atentat na Al-Arourija kao pokušaj Izraela da uvuče Hezbollah u bitku, nakon neuspjeha Netanyahuove vlade da uvuče Iran nakon ubistva Radhija Mousavija prošle sedmice u Damasku, pojedini korisnici društvenih mreža podsjetili su da je neophodno provesti naredbu vrhovnog vođe Ali Khameneija da se prekine dotok energije na okupirane palestinske teritorije.