The Jerusalem Post: Hoće li Hamas pobijediti ako se postigne sporazum o prekidu vatre?

The Jerusalem Post je objavio da postoji zabrinutost u vezi sa izvještajima koji ukazuju na mogućnost postizanja novog sporazuma s Islamskim pokretom otpora Hamas o prekidu vatre u Gazi i omogućavanju oslobađanja izraelskih talaca. Razlog zabrinutosti je što se čini da naizgled oslabljeni pokret novim sporazumom traži više nego što je dobio prvim.

U svom izvještaju u spomenutim novinama, Seth J. Frantzman je objasnio da sporazum uključuje prekid vatre na nekoliko mjeseci u zamjenu za oslobađanje većine preostalih talaca.

Podsjeća da je Izrael u prošlosti bio zaveden od Hamasa oko oslobađanja talaca, jer je prvi dogovor trebao da obuhvati starije taoce, žene i djecu, a kasnije se ispostavilo da se pod pojmom “žene” (al-nisa) podrazumijevaju samo starije žene i majke.

U novinskom izvještaju se tvrdi da je Hamas lagao o oslobađanju porodice Bibas, tvrdeći da ih drže druge grupe ili civili u Gazi. Ovo su samo optužbe koje Hamas iznosi kada god počnu pregovori o taocima kako bi odugovlačio pregovore pretvarajući se da ne zna gdje su taoci.

Autor se zapitao: Zašto se preko Katara vode pregovori sa Hamasom ako Hamas ne drži sve taoce? Ističe da je izraelskoj javnosti predstavljeno da će se sklopiti sporazum sa Hamasom, iako pokret ne drži sve taoce, ali će ih pronaći. Ako ih ne pronađe, ipak će dobiti prekid vatre kako bi ih tražio ili se pretvarao da ih traži. A kada dogovor bude prekršen, to će biti uredu jer se znalo da ih Hamas ne može pronaći ili je Hamas lagao.

Vratiće mu se kandže

Hamas je jedanput doveo Izrael u zabludu, kaže Frantzman, i nakon dva mjeseca borbe, ponovo je na upravljačkom mjestu u pokušaju da učini više nego što je učinio prvi put (u novembru prošle godine) i to za manje talaca. Mada, nema smisla da Hamas sada, kada je slabiji nego što je bio, traži mnogo duži rok za oslobađanje manjeg broja talaca.

Spomenuo je izvještaje izraelske vojske o ubijanju velikog broja Hamasovih vojnika, onesposobljavanju 60 posto njih i preuzimanju kontrole nad tunelskim područjima, iako 80 posto tunela još nije pronađeno.

Međutim, priznaje da Hamas još uvijek ima određenu komandu i kontrolu, jer kontroliše Rafah i humanitarnu pomoć koja ulazi u Gazu, a može pokušati da regrutuje stanovnike Gaze koji su još uvijek na sjeveru.

Frantzman je izrazio uvjerenje da će Hamas, ako se postigne primirje na nekoliko mjeseci, povratiti svoje kandže, vratiti se u tunele, regrutovati još više ljudi i iskoristiti pomoć koja dolazi u Gazu kako bi ponovo postao bogat i moćan.

Izraelu je rečeno – kako kaže autor – da kada se rat završi, Hamas neće biti u Gazi, a poslije se prešlo na tvrdnju kako tamo neće biti prijetnje Hamasa. Do sada je Hamasovo vodstvo uglavnom ostalo netaknuto, kao i njegova infrastruktura, koja je tek nešto oštećena.

Frantzman je u zaključku naveo da Hamas očekuje priliv novca i humanitarne pomoći kako bi mogao i dalje kontrolirati civile u Gazi, vjerujući da vrijeme ide njemu u korist, a njegova težnja za višemjesečnim prekidom vatre to dokazuje. Ovdje leži opasnost od višemjesečnog primirja, jer vrijeme ne ide u korist Izraela.