‘Kredibilitet na kocki’: Zašto je Iran bombardovao Pakistan usred rata u Gazi?

Piše: Simon Speakman Cordall

U samo dva dana ove sedmice, Iran je ispalio projektile – prvo u poluautonomnu kurdsku regiju Iraka i u Siriju, a potom u Pakistan – u napadima koji bi dodatno mogli podići tenzije u regiji koja je već na rubu.

Napadi od ponedjeljka u Siriji su navodno bili protiv meta grupe ISIL. Teheran tvrdi da je u Erbilu, u Iraku, pogodio objekat Mossada, također u ponedjeljak. Poginule su najmanje četiri osobe, prema riječima kurdskih vlasti.

Potom je u utorak, Iran ispalio projektile na pokrajinu Balochistan u Pakistanu. Meta im je bila separatistička grupa Jaish al-Adl, ali ubijeno je najmanje dvoje djece. Pakistan je uzvratio napadima u četvrtak ujutro, ubivši najmanje devet ljudi u iranskoj pokrajini Sistan-Baluchestan, odmah preko granice.

Ovi brzi napadi Irana na tri različita susjeda izazvali su zabrinutost zbog moguće regionalne eskalacije i pokrenuli su pitanja vezana za izbor trenutka u kojem je Teheran odlučio pokrenuti prekogranične napade, s obzirom na izraelski rat u Gazi koji je u toku.

Napadi Irana na tri različita susjeda

Na prvi pogled se čini da navodne mete iranskih napada u Siriji, Iraku i Pakistanu nemaju mnogo zajedničkog. Ali, postoji zajednička nit koja povezuje postupke Teherana – iako je napad na Pakistan možda nerazborito i nepromišljeno kockanje, kažu analitičari.

„Mislim da to ima veze sa općenitom iranskom percepcijom rastuće prijetnje u regiji. I u isto vrijeme, osjećaju potrebu – kao rezultat domaćeg i vanjskoj pritiska – da odgovore“, kazao je  Hamidreza Azizi, gostujući saradnik u SWP Berlin.

Krajem decembra, Izrael je ubio Sayyeda Razi Mousavija, visokorangiranog zapovjednika iranskog Korpusa islamske revolcuionarne garde, u Siriji, u raketnom napadu u blizini Damaska.

Početkom godine, dvije eksplozije među okupljenima na obilježavanju godišnjice ubistva iranskog generala Qassema Soleimanija, usmrtile su najmanje 90 civila i ranile još desetke u gradu Kermanu. Bio je to najsmrtonosniji oružani napad na iranskom tlu u više decenija. Soleimani je ubijen u napadu američkog drona četiri godine ranije.

Za bombaški napad kasnije je odgovornost preuzeo ISIL u Afganistanu. Međutim, Iran je optužio ovu grupu da djeluje u dogovoru s Izraelom, pripremivši teren za svoje nedavne napade na navodne objekte ove grupe na sjeveru Sirije i u glavnom gradu kurdske regije u Iraku, Erbilu.

Teheran pokušava zadržati kredibilitet

Prošli mjesec je grupa Jaish al-Adl isto tako preuzela odgovornost za napad na policijsku stanicu u iranskom gradu Rasku u pokrajini Sistan-Baluchestan, u kojem je ubijeno 11 iranskih policajaca.

„Ako pogledate ovaj niz incidenata“, kazao je Azizi, „oni su projicirali sliku slabosti iranske obavještajne zajednice i manjak ozbiljnosti i volje da se uzvrati. Zato je moguće da je Teheran računao na to da će, ako dozvoli nastavak ovakvih događaja, upravo kredibilitet Irana biti na kocki.“

„I zato su odlučili odgovoriti na sve istovremeno.“

Iako ukazuju na želju da Iran pokaže snagu na više frontova u isto vrijeme, analitičari su oprezni kada je riječ o povezivanju ovih događaja duž pakistanske granice sa onima koji se odvijaju u Gazi.

Iako Pakistan i Iran redovno optužuju jedan drugog da dozvoljavaju oružanim grupama prodor na teritoriju onog drugog, što je otišlo tako daleko da su razmijenili vatru iz minobacača 2014, njihove vojne i diplomatske veze sežu godinama unazad.

Istog dana kada je Iran napao Pakistan, ove su dvije države izvodile zajedničke pomorske operacije u Hormuškom moreuzu i Zaljevu. Štaviše, samo nekoliko sati prije iranskog udara, ministarstvo vanjskih poslova te države objavilo je slike svog ministra, Hoseina Amirabdolahijana, kako se rukuje s privremenim premijerom Pakistana, Anwaarom ul-Haq Kakarom, na marginama sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu.

Te dugogodišnje veze, zajedno sa anonimnim porukama na Telegramu koje je Al Jazeera vidjela i za koje kažu da su od izvora bliskih IRGC-u, potaknule su nagađanja da su ovi napadi ranije dogovoreni, možda čak i koordinirani između Irana i Pakistana. Sudeći po porukama na Telegramu, napadi su ivorno zakazani za prošlu sedmicu.

Dogovoreni napad?

Međutim, ako bismo prihvatili tu interpretaciju ovih događaja, zanemarili bismo međunarodnu poziciju Pakistana: udaljen od oluje koja bjesni u Zaljevu, relativno udaljen od ideološke konkurencije koja povezuje mnoge od njegovih glavnih aktera i ljubomorno ponosan na svoj status nuklearne sile.

„Ovaj (napad) je skup za Pakistan, posebno kada se uzme u obzir njegov odnos s Indijom (dugogodišnjim nuklearnim rivalom Islamabada) i upravo zato ne vjerujem da bi Pakistan ikada pristao uskladiti se s Iranom na ovaj način“, Al Jazeeri je kazao Abdolrasool Divsallar, viši istraživač na Bliskoistočnom institutu.

„Iran i Pakistan trebaju jedan drugog“, kazao je. „Iako je Pakistan uzvratio udarac, smatram da će eskalacija ostati ograničena i kontrolisana.“

Kina, najvažniji saveznik Irana i Pakistana, već je ponudila da posreduje, a susjedi imaju platforme kao što je Šangajska organizacija za saradnju (SCO, u kojoj su i jedan i drugi i gdje mogu komunicirati diplomatski).

Teško je osporiti da je napad na nuklearnu silu bio s namjerom da se pošalje jasna poruka SAD-u i njegovim saveznicima, ponajprije Izraelu. Međutim, bio je namijenjen i kao interna poruka, kažu analitičari.

„Kredibilitet i prestiž Islamske Republike već slabe, čak i među pristalicama“, kazao je Azizi, dodajući da je očuvanje to malo podrške što je ostalo, većim dijelom od tvrdolinijaša, postalo imperativ.

Međutim, iako su šanse da ovi najnoviji napadi doprinesu većem regionalnom sukobu možda ograničene, one nisu nepostojeće. Dan nakon što je Pakistan uzvratio Iranu, ni jedna strana nije poduzela bilo kakvu dalju vojnu akciju protiv druge. Ipak, napadom na nuklearnu silu, čak i naizgled prijateljsku, Iran je poslao poruku koja će odjeknuti daleko izvan Balochistana.