Djevojčica iz Gaze: Skrivam glad da majka ne pati zbog mog bola

Palestinsko dijete pričalo je o patnji i tragediji djece u Gazi, dok se žalilo na glad i žeđ.

Palestinska djevojčica iz Gaze priča o svom iskustvu sa glađu i pokušaju da to sakrije iz poštovanja prema majčinim osjećajima (Društvene mreže)

Na video je prikazana Palestinka iz Pojasa Gaze kako plače zbog velike gladi, govoreći da se ponekad probudi iz sna i čuje kvrčanje iz praznog stomaka, ali se brzo pokriva prekrivačem iz straha da će njena majka čuti te zvuke i zbog toga osjetiti bol i agoniju.

U intervjuu koji je vodio palestinski fotoreporter Amr Tabsh na svojoj stranici na Instagram platformi, djevojčica je rekla: “Možeš li zamisliti da imaš kćerke poput mene, da li bi ih ostavio da pate od hladnoće i gladi kao što ja patim, i da kada osjete glad stavljaju haljinu preko usta, da ih majka ne čuje. To se nama dešava.”

O svom iskustvu sa glađu, rekla je: “Noću sam gladna i da mi zvuk gladi ne bi izlazio iz stomaka, stavljam prekrivač na stomak da me majka ne čuje i ne osjeti bol zbog toga. Hvala Bogu na svemu.”

Djevojčica se pita: “Zašto ne možemo biti kao ostala djeca svijeta, poput djece u Turskoj, Japanu, Kini, Americi i Evropi? Zašto ne živimo kao oni? Njihovi očevi, majke, braća i sestre su uz njih, ta djeca drže knjige u rukama, idu u školu sa torbama na leđima. Zašto mi ne živimo kao oni? Sve što zažele, odmah dobiju, a mi tražimo nešto po stotinu puta i niko nam ne odgovara.”

Ovo nije bilo prvo dijete koje je otkrilo stanje gladi kroz koje prolaze hiljade stanovnika Pojasa Gaze. Žena po imenu Nisreen Qudeih ispričala je priču o svojoj bratični, 15-godišnjoj Jani Hani Deeb koja je umrla od gladi.

Nisreen je na svojoj Facebook stranici 8. decembra napisala: “Jana je bolovala od cerebralne paralize i nije mogla da podnese glad, a njena porodica nije joj mogla priuštiti obrok. Tri dana zaredom, ništa nije pojela. Ta tri dana, Jana nije pila ništa osim vode koja, inače, nije za piće.”

Prema onome što nam kaže Janina tetka, njen otac je bio primoran da je sahrani u “privremenu grobnicu” u školskom dvorištu, iako se groblje nalazi na manje od 800 metara od škole, zbog stalnog zračnog i artiljerijskog bombardiranja okoline škole, koja je okružena tenkovima, a izraelska vojska sprečava kretanje u tom području, te je napuštanje škole postalo veliki rizik.

Palestinsko dijete pričalo je o patnji i tragediji djece u Gazi, dok se žalilo na glad i žeđ, rekavši na video snimku na Facebooku: “Ne možemo pronaći hranu. Ne možemo pronaći hranu. Ne možemo pronaći brašno. Umirem od gladi. Mi želimo da jedemo, želimo da pijemo. Želimo rješenje. Svijete, mi želimo da jedemo.”

 

U video snimku na Facebooku, raseljena žena u Rafahu, južno od Gaze, požalila se da je hljeb koji su jeli pomiješan sa pijeskom. Počela je da vrišti od gladi, govoreći: “Kunem se Bogom, nemamo šta da doručkujemo. Ovo je hljeb koji jedemo, o arapski vladari.”

U utorak, specijalni izvjestilac za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijama Francesca Albanese rekla je u postu na platformi X: “Nikad nisam mislila da ćemo svjedočiti masovnoj gladi ovakvih razmjera u 21. stoljeću. Međutim, to je, upravo, slučaj sa Gazom.”

“Nakon 100 dana bombardiranja, bez dovoljno hrane, goriva i vode”, dodala je Albanese, “prva umiru djeca. Nakon njih stariji. Pred našim očima.”

Dana 30. decembra, direktor za poslove UNRWA u Gazi, Thomas White, rekao je: “Ljudi su gladni i očajnički traže hranu u gradu Gazi, a 40 posto stanovništva je u opasnosti od neuhranjenosti.”

U prethodnim izjavama za Al Jazeeru, šef Euro-mediteranske opservatorije za ljudska prava Rami Abdo rekao je da su primili “izvještaje o djeci koja su umrla od gladi u školama UNRWA-e u južnom Pojasu Gaze, nakon zdravstvenih komplikacija kao rezultat neuhranjenosti.”

Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda je 7. decembra obnovio svoje ponovljeno upozorenje na “neposrednu humanitarnu katastrofu” u Pojasu Gaze i – u saopćenju – rekao da će “obnovljeni rat u Gazi intenzivirati katastrofalnu krizu gladi”.

“Zalihe hrane i vode praktično ne postoje u Gazi, a samo mali dio onoga što je potrebno stiže preko granice”, rekla je izvršna direktorica WFP-a Cindy McCain.

“S početkom zime, nesigurna i pretrpana skloništa, nedostatak čiste vode… civili se suočavaju s neposrednom mogućnošću gladovanja.”

McCain je dodala: “Ne postoji način da se zadovolje trenutne potrebe za hranom preko jednog funkcionalnog graničnog prijelaza, a jedina nada je otvaranje još jednog sigurnog koridora za prolazak humanitarne pomoći kako bi se životno esencijalna hrana dovezla u Gazu”, rekla je dužnosnica UN-a. To potvrđuju i druge domaće i međunarodne organizacije u vezi sa prelazom Rafah, koji nije opremljen za prolazak većeg broja kamiona.

Prema riječima direktora vladinog ureda za medije Ismaila Al-Thawabte u Pojas je potrebno svakodnevno puštati hiljadu kamiona stvarne pomoći i zaliha, kako bi se odgovorilo na stvarne prioritete i potrebe stanovništva. Dodajte tome i milion litara goriva dnevno.

Samer Abdel Jaber, direktor Svjetskog programa za hranu u Palestini, kaže: “Naša sposobnost da obezbijedimo hljeb ili transportujemo hranu onima kojima je potrebna ozbiljno se pogoršala, što je dovelo do zastoja života u Gazi. Ljudi pate od gladi.”

Izvor: Al Jazeera i agencije

Reklama