Da li je propao pokušaj SAD-a da uvede Libiju u Abrahamov sporazum?

U Libiji nema volje za normalizacijom odnosa s Izraelom, a tokom 42 godine vladavine Moammera Gaddafija ova država je bila glavni neprijatelj.

Sastanak sada već bivše ministrice vanjskih poslova Libije Najle al-Mangoush i izraelskog ministra vanjskih poslova Eli Cohena izazvao je veliku buru (AP Photo)

Mnogi analitičari sumnjaju da libijski premijer Abdul Hamid Dbeibah zaista nije bio svjestan planova da se njegova ministrica vanjskih poslova Najla al-Mangoush sastane s izraelskim kolegom u Rimu, te umjesto toga vjeruju da je bila “žrtveno janje”.

Prošlog mjeseca al-Mangoush se sastala s Elijem Cohenom radi razgovora, a 27. augusta Cohen je objavio tu vijest, potaknuvši bijes u Libiji i stvorivši političku krizu za neizabranu privremenu vladu sa sjedištem u Tripoliju, koja se bori s nedostatkom javnog legitimiteta.

Činilo se da Izrael pokušava pokazati da normalizacija s arapskim zemljama uzima maha uprkos tome što se nijedna nova država nije pridružila Abrahamovom sporazumu već gotovo tri godine.

Najavljujući sastanak, činilo se da je “normalno” da se visoki arapski dužnosnici sastaju s izraelskim kolegama, ali arapska javnost se s time nije složila.

Bez obzira na to da li je Dbeibah znao i kada je to znao, njegova se vlada morala nositi s negodovanjem javnosti.

U Libiji, posebno zapadnoj Libiji, nema volje za normalizacijom odnosa s Izraelom. Andreas Krieg, vanredni profesor na Odsjeku za odbrambene studije na King's Collegeu u Londonu, rekao je za Al Jazeeru da su Libijci “najstrastvenije podržavali Palestinu i bili protiv Izraela”.

Tokom 42 godine na vlasti Moammera Gaddafija, “Izrael je bio neprijatelj”, rekla je Federica Saini Fasanotti, viša saradnica na Italijanskom institutu za međunarodne političke studije.

“To je naslijeđe još uvijek jako prisutno u Libiji i nakon Gaddafija, i ne bih ga podcijenila da sam na mjestu Dbeibaha.”

“Gotovo je nemoguće dobiti podršku javnosti za normalizaciju odnosa s Izraelom”, rekao je Krieg. “U Libiji postoji to civilno društvo, a to je civilno društvo možda bilo ograničeno pod Gaddafijem, ali to civilno društvo je imalo jednu tačku okupljanja, a to je bila Palestina. To se zapravo nije promijenilo.”

Vanjskopolitičke implikacije SAD-a

Dužnosnici u Washingtonu bili su ljuti zbog curenja informacija u pozadini tihih napora administracije predsjednika Joea Bidena da Libiju uključi u Abrahamov sporazum.

Vršiteljica dužnosti ambasadorice Sjedinjenih Američkih Država u Izraelu Stephanie Hallett sastala se s Cohenom kako bi izrazila nezadovoljstvo. Jedan američki dužnosnik rekao je da je curenje “ubilo” mogućnost da Libija normalizira veze s Izraelom, dok je otežalo proširenje sporazuma na nove arapske islamske zemlje.

Čini se da libijska vlada sa sjedištem u Tripoliju pokušava dobiti veću podršku SAD-a i veći legitimitet na međunarodnoj sceni.

“Ako nemate javni legitimitet, onda možete dobiti međunarodni legitimitet i mislim da je Bidenova administracija signalizirala Dbeibahovoj vladi da bi pridruživanje Abrahamovom sporazumu mogao biti način da dobijete međunarodni legitimitet i podršku u Washingtonu”, rekao je Krieg.

“Libija je toliko očajna da je spremna svima ugoditi kako bi dobila kakvu-takvu podršku. Ako će ljubaznost prema Izraelu utjecati na SAD, zašto ne?” smatra Marco Carnelos, bivši italijanski ambasador u Iraku.

“Libijski političari nemaju nikakav autoritet u međunarodnoj zajednici”, rekla je Fasanotti, “stoga je ključno pridobiti javnu podršku zemalja koje imaju težinu na međunarodnoj sceni.”

Baš kao što libijska vlada sa sjedištem u Tripoliju očajnički traži veći legitimitet na Zapadu, očaj postoji i u Bidenovoj administraciji.

S obzirom na to koliko Bidenov tim daje prioritet dovođenju više nacija prema normalizaciji odnosa s Izraelom, bijes Bijele kuće bio je predvidljiv. “Vjerujem da bi u ovoj fazi Bidenova administracija učinila sve da više arapskih zemalja pristupi Abrahamovom sporazumu”, rekao je Carnelos.

S obzirom na široke i strašne probleme Libije, činjenica da je njeno sklapanje sporazuma s Izraelom prioritet SAD-a govori o centralnoj važnosti Abrahamovog sporazuma za politiku Washingtona.

“Ovdje je problem što bi Washingtonu trebao biti fokus na javnom legitimitetu i pripremi izbora u Libiji”, rekao je Krieg. “Znajući da je ovo vrlo teško, osnažili su Dbeibaha i druge igrače u Libiji rekavši: ‘Mi dajemo podršku u svakom slučaju, bilo izbora ili ne, tako što ćete normalizirati odnose s Izraelom.’ To je pogrešan signal.”

“Narativi koji proizlaze iz ovoga su da je SAD zabrinut samo za Izrael, da ih nije briga za ostatak arapskog svijeta i definitivno ih nije briga za arapsko javno mnijenje, koje se odlučno protivi normalizaciji u cijelosti. To također pokazuje da Bidenova administracija nije u dodiru sa stvarnošću na terenu na Bliskom istoku.”

Carnelos je rekao da je tajming Washingtona “potpuno pogrešan”, s obzirom na to da “Izraelom vlada najgora vlada ikada u smislu empatije prema muslimanima i palestinskim pravima posebno”.

“Nemam pojma ko je genij u Washingtonu koji je iznio tako apsurdan prijedlog”, rekao je.

Uloga UAE-a

Ujedinjeni Arapski Emirati bili su glavna arapska država koja je naoružavala odmetnutog generala Khalifu Haftara tokom građanskog rata u Libiji 2014.-2020. On je povezan sa suparničkom vladom sa sjedištem u istočnoj Libiji, ali Abu Dhabi je nedavno angažirao vladu u Tripoliju s predsjednikom Emirata Mohammedom bin Zayedom pokušavajući uvjeriti Dbeibaha na normalizaciju, ističe Krieg.

Zbog toga što UAE prednjači u regionalnim naporima da više arapskih zemalja normaliziraju veze s Izraelom, ova zaljevska država je iznimno važna za vanjskopolitičke interese SAD-a.

Naprimjer, 2020, malo prije nego što je Sudan najavio normalizaciju odnosa s Izraelom, u Abu Dhabiju je održan sastanak sa Sudanom, UAE-om i SAD-om. Sudan je zatražio širok paket ekonomske pomoći, dajući UAE-u priliku da iskoristi svoja finansijska sredstva kao poticaj.

Za Abu Dhabi je proširenje Abrahamovog sporazuma važno jer može pomoći učvršćivanju njegovog položaja u Washingtonu.

Budući da koristi svoju moć za proširenje sporazuma, UAE je dobio “stepen manevarske slobode” u Washingtonu, rekao je Krieg za Al Jazeeru.

“Jer svaki put kad neko pokrene pitanje kako UAE pomaže u izbjegavanju sankcija, finansira Wagnerovu grupu ili ima kinesku obavještajnu bazu u zemlji, svaki put kad se ova pitanja pojave, neko će u Washingtonu reći: ‘Da, ali oni imaju Abrahamov sporazum'”, rekao je Krieg.

“To je karta za izlazak iz zatvora.”

Izvor: Al Jazeera

Reklama