Reuters: Pobjeda Putina i Erdogana u munjevitoj ofanzivi

Azerbejdžan objavio prekid vatre za koji je rekao da su posredovali ruski mirovnjaci, a po kojem će se razoružati armenski separatisti u Nagorno-Karabahu.

Reutersov kolumnista Apps ističe kako je sada nejasno šta će se dešavati u Nagorno-Karabahu (Reuters)

Kada je Armenija pozvala ruske mirotvorce u spornoj regiji Nagorno-Karabah da urade nešto i zaustave azerbejdžansku ovosedmičnu ofanzivu, komentatori bliski Kremlju na društvenim mrežama nisu štedjeli na provokacijama kako bi se izrugivali armenskim liderima zbog njihovih posljednjih nastojanja da jačaju veze sa Zapadom, piše kolumnista Reutersa.

U srijedu je Azerbejdžan objavio prekid vatre za koji je rekao da su posredovali ruski mirovnjaci, a po kojem će se razoružati armenski separatisti koji su kontrolirali veliki dio regije do 1990-ih, podsjeća autor Peter Apps.

Ljutnja zbog naloga za hapšenje

„To je izgledalo kao veliki neuspjeh zapadnjačke diplomatije. Zvaničnici i SAD-a i EU su se žestoko zalagali da spriječe vlasti Azerbejdžana i pokretanje novog napada ove godine, dok je Armenija vršila zajedničke vježbe sa američkim snagama ranije ovog mjeseca, što je trebalo prikazati jače veze bivše sovjetske republike i Zapada“, navodi on i nastavlja:

„Armenija je također razmatrala pridruživanje Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) što bi razbjesnilo Kremlj zbog aktuelnog naloga ICC-a za hapšenje ruskog lidera Vladimira Putina zbog akcija Kremlja u Ukrajini. Odnosi u toj regiji, kao i uvijek, su daleko složeniji od jednostavne binarne sukobljenosti Rusije i Zapada.“

Dok su američki i ruski zvaničnici u utorak na Generalnoj skupštini UN-a pozivali na prekid vatre, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je bio jedini lider veće svjetske države koji je podržao azerbejdžansku ofanzivu. On je pozvao da Nagorno-Karabah, koji je međunarodno priznat kao dio Azerbejdžana, bude detaljno reintegriran u tu državu i pod kontrolu Bakua.

Reutersov autor podsjeća kako su 2020. azerbejdžanske snage vodile 44-dnevni rat sa Armenijom, ali su tada zauzele jednu trećinu Nagorno-Karabaha.

„Taj sukob je demonstrirao efikasnost azerbejdžanske vojske opremljene turskom opremom, uključujući rašireno korištenje borbenih dronova za uništavanje armenskih tenkova – dok je Rusija ponovo uglavnom stajala sa strane i pratila dešavanja prije nego je osigurala prekid vatre“, ističe on.

Ujecaj u Gruziji

Apps nastavlja kako su turski mediji obimno izvještavali o ovosedmičnoj „novoj azerbejdžanskoj pobjedi“, a provladin list Sabah je napisao kako ja Azerbejdžan pokazao svoju „šaku armenskim militantima koji su premašili mjeru“. Drugi provladin list Turkiye izvještava kako je ofanziva „odgovor razmaženoj Armeniji koja vjeruje Zapadu i Iranu“.

„Ovi komentari svi ukazuju na ogromne složenosti, ne samo neposredne armensko-azerbejdžanske dinamike, već šireg područja Kavkaza, Centralne Azije i cijelog post-sovjetskog prostora gdje se brojne vlade bore i za svoj opstanak i za korištenje interesa većih sila koje žele sačuvati i jačati svoj utjecaj“, ističe Reutersov kolumnista.

Ruska invazija na Ukrajinu koja je počela februara 2022. godine, kao i daleko manja vojna intervencija u Kazahstanu nekoliko sedmica ranije, napravljene su kao demonstracija sposobnosti Kremlja da dominira obližnjim regijama kojima je nekad direktno vladao. Umjesto toga, ruski problemi u Ukrajini su pokazali limite njene snage, ali i izazvali nastojanja da istakne svoj utjecaj drugdje.

„To je do sada imalo promjenjiv uspjeh. Kremlj je imao nekog uspjeha da uvjeri nekada prozapadnu Gruziju da vodi više neutralni ili proruski put. Kada je riječ o centralnoazijskim nacijama kao što je Kazahstan, Rusija sada mora voditi borbu sa sve jačim utjecajem Kine, Indije, Turske i Irana, sa kojima Putin ima ekstremno složene odnose.“

Reutersov autor podsjeća kako je Armenija, za razliku od Azerbejdžana, članica Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), gdje je još nekoliko post-sovjetskih država. No, čini se kako se armenski pozivi na rusku vojnu podršku, prvo 2020. a potom i ove sedmice, uglavnom nisu registrirali.

„To je možda zato što se smatra kako je država otišla predaleko u prihvatanju Zapada, ali možda i zato što Kremlj ne želi dodatno komplicirati već složene odnose sa Erdoganom i Turskom.“

Upozorenje Moskvi, šutnja Erevanu

Uoči ovosedmičnog napada Azerbejdžana, armenski premijer Nikol Pašinijan je rekao kako ruska zauzetost u Ukrajini znači da više ne može biti „zaštitnica“ regije. No, dodao je kako će trebati dosta vremena dok zapadni faktori, naročito SAD i Europska unija, ne budu mogli ponuditi značajnu zaštitu, ističe Apps.

„U stvarnosti je zapadna posvećenost Armeniji bila relativno slaba, iako je su mnogi u regiji posjetu predsjednice Predstavničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi septembra 2022. vidjeli kao znak šire američke pomoći. Zajednički američko-armenski manevri ‘Eagle Partner’, koji su počeli 11. septembra, također su bili jako mali, sa 85 američkih vojnika i 175 Armenaca koji su vježbali mirovnjačke operacije. Glasnogovornik američke vojske je naveo kako na vježbe ovosedmične borbe nisu utjecale i da će biti nastavljene prema planu do kraja ovog mjeseca“, nastavlja on.

Azerbejdžan je objavio kako je unaprijed obavijestio Rusiju o svojoj vojnoj operaciji, dok armenski zvaničnici navode kako Moskva nije proslijedila upozorenje. Uoči napada, međutim, glasovi bliski Kremlju su bili jako glasni u priči kako će Armenija jako brzo biti ponižena zbog približavanja Zapadu.

„Pro-kremaljski analitičar Sergej Markov kazao je kako armensko vodstvo ‘davno izdalo Rusiju’. Ranije ove sedmice je bivši ruski predsjednik Dmitri Medvedev, sada predsjednik ruskog Vijeća sigurnosti, šifrirano napisao kako neko iz ‘bratske zemlje’ ko je flertovao sa NATO-om ima neizvjesnu sudbinu“, piše Reuters.

„Margarita Simonjan, urednica ruskog RT-a, uporedila je armenskog premijera Pašinijana sa Judom, dok je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Ribakov rekao kako su manevri sa SAD-om protiv ‘duha’ CSTO partnerstva.“

Etničko čišćenje

Apps ističe kako je sada nejasno šta će se dešavati u Nagorno-Karabahu. Od rata 2020. su ruske trupe kontrolirale jedini put koji povezuje separatističku regiju sa Armenijom, takozvani Lachinski koridor, premda su bili navodi da su azerbejdžanske kontrolne tačke uspostavljene duž rute kako bi se blokirao dotok potrepština u Nagorno-Karabah.

Reuters ukazuje kako su ruski zvaničnici objavili da su pomogli „evakuaciju“ najmanje 2.000 etničkih Armenaca iz Nagorno-Karabaha preko noći spomenutom rutom, što je dovelo do armenskih tvrdnji da postoji mogućnost da je otvoreno etničko čišćenje regije započelo.

„Ako bi se to desilo, bez sumnje bi došlo do izražavanja ljutnje Zapada, možda i ograničenih sankcija, premda se sumnja da ima apetita za sukob sa Erdoganom, naročito zbog aktuelne potrebe da Turska pristane da Švedska postane član NATO-a.“

„Trenutno izgleda kako je Azerbejdžan pobijedio, Turska je ojačala svoj utjecaj u regiji, a Rusija ima moćnu anegdotu da prikaže granice zapadne podrške državama regije. Što se tiče Putina, koji ne može ove sedmice otići na Opću skupštinu UN-a zbog naloga za hapšenje ICC-a, ovo izgleda kao plodonosna sedmica“, zaključuje autor Reutersa.

Izvor: Agencije

Reklama