NI: Šta pokreće kinesko-iransko partnerstvo?

Protivljenje SAD-u, energetska ovisnost i strateška ulaganja kreirali su partnerstvo trajnijeg karaktera, iako ograničeno, između Pekinga i Teherana, piše ‘National Interest’.

Kinesko-iransko partnerstvo izazvalo je zabrinutost među drugim globalnim silama, posebno SAD-om (EPA)

Iran i Kina su uspostavili diplomatske odnose 1971. godine, što je bila značajna prekretnica u odnosima s obzirom da je režim šaha Mohammeda Reze Pahlavija bio čvrst američki partner, a Kina je u to vrijeme bila pod vlašću predsjednika Mao  Zedunga. Nakon Islamske revolucije, odnos je polako napredovao sve do 1990-ih, kada su se obje zemlje složile da prošire ekonomske veze. Na prvi pogled, iranski teokratski režim ima malo zajedničkog s Komunističkom partijom Kine.

Bilateralni odnosi su postali snažniji u posljednjih nekoliko godina, a Kina je postala glavni ekonomski partner Irana i pristalica režima. Realpolitika, ekonomske koristi i geopolitički ciljevi primoravaju obje zemlje da rade zajedno, pogotovo jer obje vide Sjedinjene Američke Države kao glavnu prepreku svojim strateškim ciljevima, piše Ahmed S. Cheema u članku objavljenom u National Interestu (NI).

Strateško partnerstvo ‘teško’ 400 milijardi dolara

Ekonomska saradnja je okosnica kinesko-iranskih veza. Kina je najveći trgovinski partner Irana i povećava ulaganja u tu zemlju. U martu 2021. godine Kina i Iran su potpisali 25-godišnji sporazum o strateškom partnerstvu, u iznosu od 400 milijardi dolara, za razvoj iranske infrastrukture i transportnog sektora. Sporazum je bio značajan korak naprijed u partnerstvu između dvije zemlje.

Kineske banke su Iranu dale 10 milijardi dolara kredita za elektrane, željeznice i druge infrastrukturne projekte. Kineske kompanije pomogle su u izgradnji brze željeznice između Teherana i Mashhada i razvoju luka i aerodroma. Ove investicije bile su od ključnog značaja za napore Irana na modernizaciji.

Iran je pod velikim pritiskom SAD-a od kako se pbivši američki predsjednik Donald Trump povukao iz JCPOA 2018. godine i ponovo uveo ekonomske sankcije. Ove sankcije su otežale Iranu pristup međunarodnim tržištima, što je rezultiralo recesijom, vrtoglavo visokom inflacijom i značajanom devalvacijom iranskog rijala. Kina se uključila i ubacila prijeko potreban kapital i stručnost u iransku ekonomiju. Ovi prilivi kapitala podstakli su ekonomsku aktivnost, otvorili radna mjesta, ublažili utjecaj sankcija i nastavili razvoj iranske infrastrukture. Iranska vlada koristi ovaj kineski angažman da pokaže stanovništvu da država nije diplomatski izolirana, čime umiruje domaće zabrinutosti i zadržava privid legitimiteta.

Islamska Republika, kapija za ulazak na Bliski istok i Evropu

Energetski sektor je bio glavni fokus saradnje, a kineske kompanije su mnogo uložile u iransku industriju nafte i plina. Nakon što je Washington ponovo uveo sankcije, izvoz iranske nafte je opao. Kina je najveći uvoznik iranske nafte, a Iran je jedan od najvećih kineskih dobavljača sirove nafte. Kina je pomogla Iranu da ostvari dovoljne prihode da izdrži štetne sankcije. Iranska nafta ima strateške implikacije na energetsku sigurnost Kine.

Iran ima treće najveće svjetske rezerve nafte, a kineska ulaganja u iranska naftna i plinska polja pružaju Kini pouzdan izvor energije. Uz to, Iran je suštinski partner za kinesku inicijativu Pojas i put. Kineske kompanije planirale su značajna ulaganja u iranski transportni sektor kako bi podržale ovaj poduhvat. Strateška lokacija i prirodni resursi Irana čine ga ključnim partnerom za ovu inicijativu, jer pruža kapiju za ulazak na Bliski istok i Evropu.

Glavni faktor koji ujedinjuje Kinu i Iran je protivljenje američkoj hegemoniji. Obje države se protive američkom unilateralizmu i podržavaju “multipolarni“ svjetski poredak. Shodno tome, ojačale su političke veze i sarađivale u međunarodnim forumima, kao što su Ujedinjeni narodi, na promociji zajedničkih interesa.

Amerika se možda povlači, Kinezi se zagrijavaju

Kina je odigrala ključnu ulogu u smanjenju tenzija između Saudijske Arabije i Irana, predsjedavajući značajnim samitom u martu, pokazavši sve veći utjecaj Pekinga u regiji. Ovo je posebno značajno jer su saudijsko-američke veze na relativno niskoj tački. Nedavno je BRICS pozvao Iran, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate da se pridruže. Poruka koja odjekuje u regiji je da, dok se Amerika možda povlači, Kinezi se tek zagrijavaju.

Kina i Iran su pojačale i vojnu saradnju. Obje države su potpisale sporazum o vojnoj saradnji 2021. godine i izvele zajedničke pomorske vježbe u Omanskom zaljevu, što je označilo značajan napredak u vojnoj saradnji. Kineska vojna ekspertiza odigrala je ulogu u iranskom hipersoničnom raketnom programu, na veliku žalost SAD-a. Ipak, prodaja napredne opreme kao što su “nevidljivi” lovci je malo vjerovatna. Značajne su i kineske veze sa Saudijskom Arabijom i UAE-om, što bi moglo utjecati na kineska strateška razmatranja. Peking će produbiti veze s Teheranom, ali ne nauštrb odnosa sa Saudijcima i Emiraćanima.

Osim toga, Kina nije ušla u složene sukobe na Bliskom istoku, kao što je iransko-izraelsko neprijateljstvo, i nema dokaza koji bi ukazivali na kinesku podršku iranskom avanturizmu i naoružavanju posredničke vojske. Peking bi više volio da Washington ostane svezan na Bliskom istoku i podržat će Irance na političkom frontu. Međutim, takvo pokroviteljstvo se možda neće proširiti na sukob s Izraelom ili Saudijskom Arabijom. Veliki regionalni rat bi poremetio tokove nafte, poremetivši ekonomiju.

Zabrinutost među drugim globalnim silama

Uprkos mogućnostima, postoje i potencijalni izazovi za odnose Irana i Kine. Iranska unutrašnja politika uključuje povremene proteste protiv režima. Iran ima složen politički sistem i često postoje tenzije između različitih frakcija unutar vlade, što stvara neizvjesnost za kineske investitore. Osim toga, korupcija i birokratska neefikasnost u Iranu mogu otežati poslovanje stranim kompanijama. Iznos od 400 milijardi dolara, obećanih 2020. godine, tek se treba materijalizirati.

Kinesko-iransko partnerstvo izazvalo je zabrinutost među drugim globalnim silama, posebno SAD-om. Washington je izrazio bojazan zbog sve većeg utjecaja Kine na Bliskom istoku i njene podrške Iranu. Od Islamske revolucije i talačke krize odnosi između SAD-a i Irana su loši. Teološka i revolucionarna priroda iranskog režima privlači malo obožavatelja na Zapadu.

SAD vidi iranski nuklearni program i njegovu podršku posredničkim grupama kao što su Hamas i Hezbolah kao strateški izazov za svoje interese i opasnost za sigurnost svog saveznika Izraela. Američke sankcije Iranu prisiljavaju režim da se okrene Kini za podršku, podstičući američku zabrinutost zbog kineskih regionalnih planova. Stoga su izgledi za oživljavanje američko-iranskih veza i dalje slabi.

Moguća odlučujuća karakteristika Bliskog istoka

U međuvremenu, strateško nadmetanje između SAD-a i Kine i sukob oko Tajvana dodatno pogoršavaju napetost. Shodno tome, samo po sebi je očigledno da će Kinezi i Iranci pronaći zajednički cilj protiv zajedničkog protivnika, iako s kinesko-saudijskim vezama, koje su također prisutne u proračunima Pekinga. Kineska podrška omela je američke napore da odvrate Irance od prekida nuklearnog programa i omogućila im da traže stratešku ravnotežu u odnosu na SAD.

Ako se kinesko-američke veze nastave pogoršavati, Kina bi mogla razmotriti sporazum “oružje za naftu“ s Iranom. Ovo oružje moglo bi natjerati Izrael ili SAD da dva puta razmisli prije bilo kakvih potencijalnih udara na iranska nuklearna sredstva, ali neće ugroziti sigurnost Saudijske Arabije i Emirata. Kao što pokazuju nedavni događaji, Iran je sada čvrsto u kineskom taboru, zajedno s Rusijom i Sjevernom Korejom, a ovo partnerstvo će u doglednoj budućnosti biti odlučujuća karakteristika Bliskog istoka.

Izvor: Agencije