Odrastanje Palestinaca nakon sporazuma iz Osla

Trideset godina nakon što je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) potpisala sporazum iz Osla, službeno priznajući Izrael, čini se da palestinski narod nije ništa bliže nezavisnoj državi, a okupacija njihove zemlje izgleda još ukorijenjenija.

Palestinci mlađi od 30 godina upoznali su samo život pod dogovorom postignutim uz posredovanje SAD-a, koji im je ostavio privremenu, samoupravnu vlast – Palestinsku upravu (PA).

Međutim, navodno privremena vlada nije se pozabavila glavnim problemima oko teritorija, ilegalnih jevrejskih naselja, statusa Jerusalema, čija je istočna polovica i dalje okupirana od strane Izraela, kao i palestinskih izbjeglica i prava na povratak.

Na 30. godišnjicu potpisivanja sporazuma, Al Jazeera je razgovarala sa sedam Palestinaca kako bi saznala njihova mišljenja o sporazumu i misle li da bi njihov život bio drugačiji bez njega.

Ola Anebtawi, 32 godine, Nablus, okupirana Zapadna obala

Tokom odrastanja, tema sporazuma iz Osla uvijek bi se pojavljivala zbog njegove kontroverzne prirode. Uvijek sam se osjećala izgubljeno i nisam znala kako stvoriti vlastito mišljenje.

Ali s vremenom sam vidjela kako je to provedeno na terenu i shvatila da je to veliki korak nazad za našu zemlju i za naše vodstvo.

Kada, kao Palestinka, postanete svjesni uzroka, počnete razmišljati: “Kako mogu odigrati ulogu, u bilo kojem svojstvu, u pružanju otpora okupaciji?”

Ali Oslo nas je spriječio da ostvarimo našu misiju kao ljudi. Nije nas uspio ujediniti i vratiti cijelu otetu zemlju i nije olakšao povratak izbjeglica.

Rekavši: “Priznajem Izrael kao državu”, vi normalizirate proces. Danas za to krivimo UAE, ali mi smo bili prvi koji su priznali Izrael kao državu s definiranim granicama.

Bila je to velika greška.

Sporazumi su također utjecali na naše živote ekonomski i socijalno, i ograničili su nam slobodu kretanja zbog ilegalnih naselja.

To je zaista bolno. Kad nemate slobodu, nemate ništa. To su nam oteli.

Bahaa, 26, okupirani istočni Jerusalem

Oslo je bio potpuna katastrofa. Podijelio je palestinska područja u tri dijela: A, B i C, i dao okupaciji moć i legitimitet da kontrolira i upravlja tim područjima.

Isprepleo je palestinsku i izraelsku ekonomiju, čineći nas ovisnima o njemu za preživljavanje.

Sporazum je također imao ogroman utjecaj na mlade u Jerusalemu jer je u osnovi dao Izraelu potpunu kontrolu nad istočnim dijelom grada.

Vidimo da se to pokazuje na različite načine na terenu – nedavno u našim obrazovnim politikama i ratu koji je protiv njih vođen.

Također vidimo kako je to stvorilo prepreku i razdor između nas i Palestinaca na Zapadnoj obali, i na drugim mjestima u historijskoj Palestini.

Tasami Ramadan, 25, Nablus, okupirana Zapadna obala

Kad pomislim na sporazum iz Osla, pomislim na dvije riječi: nada i razočarenje.

U početku su sporazumi bili šansa za Palestince da uspostave svoju nezavisnu državu i oslobode se okupacije. Ali stvarnost na terenu ovu je nadu pretvorila u razočarenje.

Država koja nam je obećana nikada nije stvorena. Zapravo, sva obećanja iz sporazuma nikada nisu provedena. Bio je to nepravedan i nepošten sporazum.

Da sporazum nikada nije postojao, vjerujem da bismo imali jači osjećaj palestinskog jedinstva.

Oslo je stvarno pomogao u stvaranju podjela među palestinskim frakcijama. Učinci ovih unutarnjih razmirica imali su ogroman utjecaj na palestinsko jedinstvo i mi trpimo posljedice do danas.

Ti su sporazumi također uveliko umanjili važnost otpora i natjerali ljude da izgube vjeru u snagu otpora. Da nije bilo tih dogovora, mislim da bismo imali jače i organiziranije grupe otpora, a ideja otpora bila bi glavni faktor ujedinjenja.

Sporazumi su također zatvorili vrata svim drugim putevima koji su mogli pomoći u okončanju okupacije. U osnovi je stajalo: “Potpisali smo ovaj sporazum i ništa se drugo ne može učiniti.”

Hossam, 30, okupirani istočni Jerusalem

Ono što vidimo da se događa svakodnevno, od napada i kršenja kompleksa džamije al-Aqsa, i nastojanja da se ona podijeli i uništi, sve su to proizvodi sporazuma iz Osla.

Ovi su sporazumi donijeli samo tragediju i slomljeno srce palestinskom narodu.

Sporazum je isključio Jerusalem od dobivanja konačnog statusa, a historijska Palestina ostaje pod okupacijom. Po mom mišljenju, to se mora osuditi.

Ovaj je sporazum rascjepkao palestinski narod i razdvojio ga zidom odvajanja i naseljima. Vjerujem da do oslobođenja nikada neće doći sporazumima potpisanim s okupatorom.

Saif Aqel, 30, Ramallah, okupirana Zapadna obala

Mislim da je potpisivanje sporazuma iz Osla bila historijska greška.

Čak i uz moje trenutno razumijevanje regionalnih i međunarodnih okolnosti koje su u to vrijeme potaknule Palestinsku oslobodilačku organizaciju, mislim da je to bila greška.

Umjesto zadržavanja PA kao privremenog tijela unutar određenog vremenskog okvira od pet godina, ti su sporazumi postali stalna referenca za odnos između Palestinaca i okupatora.

Čak 30 godina nakon potpisivanja, sporazumi su PS-u postali mjerilo pri iznošenju prijedloga i zahtjeva, umjesto da budu minimum. Dokaz za to je da palestinsko vodstvo još uvijek zahtijeva da se Izrael pridržava potpisanih sporazuma.

U međuvremenu, izraelske vlade odustale su od sporazuma i svojih odgovornosti kao okupacijske sile prema palestinskom narodu. Išli su naprijed i stvorili novu stvarnost za suočavanje s Palestincima na Zapadnoj obali, u Jerusalemu i Gazi.

To ne može dovesti do mirnog rješenja temeljenog na tzv. pregovorima s okupatorom.

Jehan, 33, Hebron, okupirana Zapadna obala

Sporazumi iz Osla nisu mirovni sporazumi, oni su sporazumi koji sadrže naš poraz.

Nikada ne može biti mira uz prisutnost brutalne okupacije koja kontrolira palestinske zemlje.

Sporazumi su u biti fragmentirali i podijelili Palestinu. Dao nam je oblik samoodređenja, ali sveobuhvatna moć ostaje u rukama Izraela. Postoji prisilni izraelski suverenitet koji ima kontrolu nad cijelom palestinskom zemljom, a to je ono čemu svjedočimo na terenu.

U područjima uključujući Hebron, Nablus, Jenin, Ramallah i druga mjesta, koja su navodno pod kontrolom palestinskih vlasti, vidimo gotovo svakodnevne upade i ubistva koje izvode izraelske snage, ali nema uplitanja PA da se to zaustavi.

Sporazumom je također uskraćeno izbjeglicama pravo na povratak i ostale su neriješene mnoge integralne teme, poput statusa Jerusalema i projekta širenja naselja. Kako se može postići mir odgađanjem takvih pitanja?

Po mom mišljenju, ono što je silom oteto može se vratiti samo silom i otporom.

Abubaker Qurt, 33, Ramallah, okupirana Zapadna obala

Sporazum iz Osla postavio je opasan presedan u našoj historiji, ne samo zato što je palestinsku zemlju predao okupaciji, već i zato što je dobio pravni karakter u obliku međunarodnog sporazuma.

Time se legitimira ugrožavanje prava cijele populacije.

Palestinsko vodstvo je bilo brzopleto i zaneseno idejom uspostave države pod svaku cijenu i u bilo kojem obliku.

Umjesto toga, našla se okovana strogim političkim, sigurnosnim i ekonomskim ograničenjima koja su je dovela u direktni sukob s idejom oslobođenja.

Da sporazumi nikada nisu potpisani, ja bih postojao u normalnoj državi u kojoj žive okupirani ljudi, u kojoj se bavim revolucijom, a ne lažnim snovima koji se nude okupiranom narodu u zamjenu za njihovu šutnju.

Čak je i ideja o rješenju s dvije države postala fantazija jer su ilegalna naselja „pojela“ toliko zemlje na kojoj bi se mogla izgraditi palestinska država.

Ghazi Al-Majdalawi, 26, okupirani pojas Gaze

Prije Osla, izraelska okupacija je upravljala svim našim poslovima i našim životima. Uprkos tome, ljudi su mogli izraziti svoje stalno odbacivanje okupacije, ali nakon našeg prelaza na autonomnu vlast, Palestinske vlasti postale su zaštitnik prisutnosti okupacije.

Jedan od najgorih ishoda sporazuma bio je da se 78 posto Palestine odreklo u zamjenu za lažna obećanja kao što su uspostava aerodroma, morske luke, autonomne vlasti i zaustavljanje aktivnosti naseljavanja.

Nekoliko godina kasnije, aerodrom u Gazi potpuno je uništen, luka nije dovršena, a naselja nastavljaju otkidati Zapadnu obalu sve do danas.

Zbog Osla, moja generacija je lišena posjete Zapadnoj obali, teritorijima iz 1948. Izraelu, Jerusalemu i ostatku palestinskih teritorija zbog granica koje su demarkirane u sporazumu.

Danas, ako odlučim putovati, prisiljen sam ići i trpjeti teškoće putovanja i inspekcije preko graničnog prijelaza Rafah, koji je pod upravom Egipta i koji je poznat po teškoćama kretanja kroz njega.

Sada ne vladamo ni s 10 posto Palestine. Gaza nema budućnost, čak ni nakon desetljeća. Danas živimo u zatvoru i području punom cementnih blokova s beskrajnim krizama uključujući siromaštvo, nezaposlenost, opsadu, nestanke struje, a povrh toga imamo beskrajne izraelske napade.