Nakon puča u Nigeru, koje su opcije pred Francuskom u Africi?

Piše: Hafsa Alami

Pariz – ”Dole Francuska i imperijalizam, živjela Rusija”, glasi poruka ispisana velikim slovima ispred francuske ambasade u glavnom gradu Nigera, Niameyu, prošle nedjelje, četiri dana nakon puča koji je predvodio general Omar Abdourahamane Tchiani protiv predsjednika te države Mohameda Bazouma.

Ova poruka odražava težak period za utjecaj Francuske u Africi, uprkos tome što je francuski predsjednik Emmanuel Macron u martu obavio svoju 18. afričku turneju u posljednjih šest godina, s ciljem da premosti jaz stvoren zbog antifrancuskog raspoloženja te kako bi se ponovno pridobila naklonost Afrikanaca.

Čini se da je francusko uporište u Africi izloženo stvarnoj prijetnji, zbog čega se nameću pitanja o budućnosti francuskih koncesija u regiji Sahel nakon pada njenog saveznika Bazouma.

Obavještajni neuspjeh

U tom kontekstu, pisac i politički analitičar Jean-Pierre Perrin rekao je da nije iznenađen reakcijom demonstranata ispred ambasade. Čak i ako Kremlj nije direktno umiješan u puč, Francuska se uvijek doživljava kao bivši kolonizator koji služi kao žrtveno jare, iako zemlje Evropske unije (Italija, Njemačka i druge) imaju snažno vojno i finansijsko prisustvo u zemlji.

Perrin je u razgovoru za Al Jazeeru skrenuo pažnju da je Pariz obavještajno podbacio, jer francuska obavještajna služba uopće nije očekivala uspon pučista u zemlji u kojoj postoje pripadnici francuske vojske. To je zabrinjavajuće sa stanovišta obavještajnih informacija i predstavlja još jedan šamar u regiji Sahel.

Politički analitičar je istakao da je ovaj propust prouzrokovao četiri francuska neuspjeha, a vidljivi su u Burkini Faso, Maliju i Centralnoafričkoj Republici, koje su dočekale Moskvu i Wagnera raširenih ruku, a potom i u Nigeru.

Sa svoje strane, Jerome Pigne, vojni analitičar i suosnivač Mreže za strateško promišljanje o sigurnosti u Sahelu, smatra da je Francuska izgubila utjecaj u svojim bivšim kolonijama i da odnosi između Pariza i zemalja regije nisu idealni, posebno uz prisustvo drugih sila u regiji poput Rusije, Kine, Turske i drugih.

Jerome je dodao da Francuska nije bila u stanju predvidjeti te događaje, te da je možda potcijenila stvar, kao i krug oko predsjednika Bazouma, iako dobro poznaje to područje. Međutim, trenutni događaji premašuju obavještajne mogućnosti Pariza, jer je situacija u regiji Sahel s vremenom postala složenija.

“Saradnja s vladajućim režimom nije bila dovoljna da se osigura stabilnost i zaštite njegovi vitalni interesi. Ali još jednom, Pariz će potvrditi da je tu da podrži savezničku državu i da među njegovim zadacima nije miješanje u unutrašnje poslove ove afričke zemlje. Istina je da su danas francuski i interesi regionalne stabilnosti suočeni s velikom prijetnjom” objasnio je Jerome.

Podjele u Nigeru i među afričkim državama

Turbulentnu situaciju u Nigeru, u političkom i vojnom smislu, politički analitičar Perrin opravdao je dugim vremenskim periodom koji je bio potreban generalima i oficirima da imenuju sadašnjeg šefa Nacionalne garde, što ukazuje na unutrašnje podjele u njihovim redovima, kako je rekao.

“Ono što se isprva činilo kao pobuna, malo se razlikuje od drugih scenarija, čak i ako su uvijek vojnici ti koji nastoje preuzeti vlast. Očito je da sukob između njih postepeno raste. Oni su podijeljeni i zaglavljeni čak i po pitanju odnosa prema Parizu”, rekao je Perrin.

“Ne smijemo zaboraviti da je većina ovih vojnika studirala u Francuskoj, posebno na vojnim akademijama ili školama, što stvara neku vrstu veze koja se neće moći tako lako zanemariti”, dodao je.

S druge strane, Jerome je skrenuo pažnju na to koliko je zapravo krhka Bazoumova vlada, objašnjavajući da je on očiti nasljednik bivšeg predsjednika Mahamadoua Issoufoua, te da je podcijenio pokušaje pojedinih koji su vrebali s namjerom da ga destabiliziraju. To znači da nije mogao samostalno vladati, jer su pristalice bivšeg predsjednika i dalje prisutne u režimu preko njegovog sina, koji je također uhapšen, prema informacijama dobijenim početkom ove sedmice. Također, Bazoumov načelnik štaba bio je ličnost bliska predsjedniku Issoufou.

Scenarij sličan onom u Maliju

Francuske snage pozvane su u januaru 2013. da interveniraju u Maliju na zahtjev tadašnjih prijelaznih vlasti kako bi zaustavile napredovanje džihadista u zemlji, koji su se proširili na granično područje s Burkinom Faso i Nigerom. Potom je  francusko Ministarstvo oružanih snaga saopćilo početkom prošle godine da francuske trupe u potpunosti napuštaju tu državu.

Iako nije isključio mogućnost da situacija izmakne kontroli, Jerome smatra da se u Nigeru neće desiti scenarij iz Malija. Treba imati na umu da je regija pred ”historijskim momentom da ponovno definira snage koje su tu prisutne i formu odnosa između Afrike i međunarodne zajednice. To je poput borbe za utjecaj, slično onome čemu smo svjedočili prije nekoliko decenija tokom hladnog rata”, kazao je.

Na pitanje o ruskoj politici približavanja areni na kojoj se odvijaju ova dešavanja, vojni analitičar je izrazio sumnje u to da su pučisti htjeli srušiti Bazouma kako bi se približili Rusiji. “Ako su Moskva i grupa Wagner dobili priliku da osiguraju antidemokratski režim koji je proizašao iz državnog udara, onda treba uzeti u obzir da će dalje kretanje u pravcu transparentnih izbora biti uzaludno. To bi značilo nesreću za ovu zemlju u razvoju koja je stekla nezavisnost prije samo 60 godina.”

Sa svoje strane, Perrin je rekao da se situacija u Nigeru razlikuje od one u Burkini Faso i Maliju. Džihadističke grupe su tamo još uvijek pod kontrolom i u posljednje vrijeme nisu izvršile duboke prodore ili veće napade. Također, čini se da je nigerska vojska sposobnija da se izbori sa džihadističkom pobunom.

Objašnjava da je zadatak vojne misije s 1.500 francuskih vojnika u Nigeru ograničena na pomoć vojsci ove zemlje u suprotstavljanju džihadističkim pokretima i pružanje logističkih usluga i vojne obuke. Što se tiče Malija, francuske snage su učestvovale na prvim linijama fronta, jer malijska vojska nije bila spremna za takve bitke.

Vojna intervencija je isključena

Mali i Burkina Faso uključili su se u dešavanja u Nigeru te su upozorili, u zajedničkoj izjavi u ponedjeljak, da će se svaka vojna intervencija u Nigeru smatrati “objavom rata protiv njihove dvije zemlje”.

Međutim, stručnjak za pitanja regije Sahel odbacuje tu mogućnost, smatrajući da ”Francuska nema interesa da vojno intervenira jer će time potaknuti neprijateljski narativ unutar zemlje”.

U zajedničkoj izjavi Ministarstva vanjskih poslova i Oružanih snaga u ponedjeljak, Pariz je potvrdio da je predan sigurnosti diplomatskog osoblja i stranih državljana u toj zemlji u skladu s međunarodnim pravom, naročito Bečkim konvencijama. “Suprotno onome što tvrde neki nigerski vojni dužnosnici, francuske sigurnosne snage nisu koristile nikakva smrtonosna sredstva”, dodaje se u saopćenju.

U tom kontekstu, Jerome je istakao da, ako bude potrebno vojno intervenirati u ovoj zemlji, onda će se to dogoditi na nivou Afričke unije, a Francuska će ostati u zadnjim redovima, baš kao i Amerika. ”Pariz mora biti oprezan o tome šta govori i šta radi. Ako želi intervenirati da vrati ustavnu vladavinu predsjednika Bazouma, onda mora ojačati sigurnosni aspekt kako bi zaštitio režim”, kazao je.

Politički analitičar Perrin se slaže s ovim mišljenjem, te smatra da se Pariz sada zadovoljava time da izrazi podršku demokratski izabranoj vladi. Napominje da će, ”čak i ako Francuska vojno intervenira, to biti učinjeno zajedno u saradnji sa saveznicima kako bi se pratio dalji razvoj situacije u budućnosti.”

Promjena strategije

U kontekstu snažne destabilizacije, mogućnost povlačenja francuskih vojnih snaga iz Nigera dovest će do kraja jedne ere. Francuska je predstavila sebe kao policajca protiv džihadista u regiji Sahel, zbog čega je neophodno promijeniti trenutnu strategiju.

Jerome smatra da Francuska “mora redefinirati svoju sigurnosnu i vojnu strategiju u Nigeru, odnosno nakon operacija Barkhane i Takuba, i snositi svoj dio odgovornosti zbog loše komunikacije i nedovoljne odlučnosti da garantira ono što se zove ”postprodajna usluga”.

Skrenuo je pažnju na potrebu da Pariz razmišlja u drugačijem francusko-afričkom stilu, ”jer kada vidimo da Evropska unija pumpa milijarde eura pomoći za saradnju kroz infrastrukturne projekte, razvoj i budžetsku podršku, postalo je neophodno ponovo razmisliti o programu saradnje između sjevera i juga.”

Vojni analitičar je dodao: “Ima onih koji će reći da je Francuska iznijela lažne nade. Drugi to vide kao šamar bivšoj kolonijalnoj sili koja gubi uporište i kojom manipuliraju druge sile poput Rusije u procesu vođenja novog fronta za borbu protiv onoga što nazivaju antiimperijalizmom, koji se smatra inovativnim oblikom kolonijalizma. Nastoje zamijeniti Francusku na bilo koji način i sa skrivenim interesima koje otkrivamo svaki dan. Građani regije Sahel bi trebali biti oprezni po tom pitanju”.