NI: Deset razloga zašto je sporazum o taocima s Iranom katastrofa
Teheran je obećao osloboditi američke taoce u zamjenu za šest milijardi svojih zamrznutih sredstava u Južnoj Koreji i neotkriveni broj Iranaca koji su trenutno zatvoreni u SAD-u.

Sjedinjene Američke Države i Islamska Republika Iran dogovorile su nepromišljen sporazum: Teheran je obećao osloboditi američke taoce u zamjenu za šest milijardi svojih zamrznutih sredstava u Južnoj Koreji i neotkriveni broj Iranaca koji su trenutno zatvoreni u SAD-u. Osim tog, dokazi ukazuju na to da bi prethodno puštanje 10 milijardi dolara sredstava Teherana u Iraku moglo biti povezano sa ovim dogovorom, piše Saeed Ghasseminejad u članku objavljenom na The National Interestu. Ispod je navedeno deset razloga zbog kojih je ovaj sporazum katastrofalan:
1. Podsticanje daljnjeg uzimanja talaca
Režim u Teheranu tumači uspjeh dogovora o razmjeni talaca za novac kao potvrdu svoje strategije. Istaknuti zvaničnici, kao što je Mosen Rezaei, savjetnik iranskog vrhovnog vođe i bivši zapovjednik Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), zagovarali su uzimanje talaca kao taktiku kojom će napuniti državnu blagajnu.
2. Kontradikcija uspješnom presedanu
Trumpova administracija je osigurala razmjene zatvorenika bez plaćanja otkupnine, oslanjajući se, umjesto tog, samo na razmjene. Iako razmjena ljudi koji su proglašeni krivima za podle aktivnosti kao što su nepoštivanje sankcija i proliferacija za nedužne američke taoce nije idealna, i dalje je bolja opcija od plaćanja otkupnine. Ovaj novi sporazum se vraća pristupu Obamine administracije, koji je uključivao plaćanje iznosa od 1,7 milijardi dolara u zamjenu za zatvorenike.
3. Vrtoglavi iznosi otkupnine po glavi taoca
Ponuda Bidenove administracije u iznosu od šest milijardi dolara za pet zatvorenika znači 1,2 milijardu po taocu. Ako cijeli finansijski paket iznosi 16 milijardi dolara, to znači da otkupnina skače na 3,2 milijarde po taocu. Ovaj alarmantni porast od 340 miliona dolara po taocu Obamine administracije, koji je u to vrijeme već bio prevelik, naglašava zabrinjavajući obrazac.
4. Nepotpuno oslobađanje talaca
Uprkos znatnom finansijskom ustupku, neki taoci, kao što je Shahab Dalili, koji ima stalni boravak u SAD-u i Jamshid Sharmahd, dugogodišnji stanovnik Kalifornije, i dalje su u pritvoru. Odgovarajući na pitanje zašto Dalili nije dio sporazuma, glasnogovornik State Departmentan je kazao da Dalili nije označen kao „nepravedno zatvorena“ osoba. Dalili, koji je u zatvoru sedam godina, osuđen je od strane Teherana za izmišljenu optužbu da je „pomagao i podržavao neprijateljsku naciju“, što se vjerovatno odnosi na SAD.
5. Smanjenja američka finansijska prednost
Ponudivši Teheranu 16 milijardi dolara, SAD umanjuje svoju finansijsku prednost nad Iranom. Nagrađivanje iranskog režima čvrstom valutom i ukidanje američkih sankcija ne ostavljaju Washingtonu ništa do vojne opcije kao poluge da odvrati Teheran od nuklearnog djelovanja.
6. Jačanje represije u Iranu
Priliv sredstava bi ojačao režimsku represivnu mašinu, koja je izdržala tri opsežna talasa protesta u proteklih pet godina, što je dovelo do ubistava, povreda i zatvaranja desetaka hiljada ljudi. Teheran će iskoristiti svoje novopronađene resurse da nagradi svoje lojaliste i sigurnosne i obavještajne snage, kao što je to učinio nakon ublažavanja sankcija koje je dao privremeni nuklearni sporazum iz 2013, formalno poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA).
7. Demoralizacija prodemokratskog pokreta
Iranska opozicija poziva na proteste u Iranu i širom svijeta 16. septembra, na godišnjicu smrti Mahse Amini, koja je umrla u pritvoru, nakon što ju je uhapsila policija za moral. Novi sporazum, koji dolazi svega mjesec dana prije godišnjice naizgled povezuje Bidenovu administraciju s režimom, potencijalno umanjujući duh opozicije.
8. Ohrabrivanje drugih neprijateljskih snaga
Trenutno Rusija drži Amerikance kao taoce, a Kina je pokazala spremnost da slijedi isti primjer. Smatran znakom slabosti, novi sporazum bi mogao potaknuti neprijateljske nacije i sudionike da zarobe Amerikance kako bi izvršili utjecaj na Washington.
9. Finansiranje terorizma i agresija u regiji
Nakon finalizacije JCPOA, Teheran je povećao izdvajanje sredstava za organizacije kao što su Ministarstvo za obavještajna pitanja, Ministarstvo odbrane, te Odjel za logistiku oružanih snaga i IRGC, a sve one izvršavaju terorističke operacije Teherana i provode agresiju u regiji. Ovaj presedan pokazuje da režim koristi ublažavanje sankcija kako bi eskalirao svoje zlonamjerno ponašanje širom Bliskog istoka.
10. Oslanjanje na nadzor Katara
Katar je ključni pristalica talibana, Muslimanske braće, Hamasa i drugih radikalnih grupa širom muslimanskog svijeta. Američko oslanjanje na Dohu da nadzire ovaj sporazum, koji navodno traži od Teherana da svoje novo bogatstvo troši samo na nesankcionisanu robu, stoga izaziva zabrinutost, posebno kada se uzme u obzir ranija sposobnost Teherana da zaobiđe sankcije.
Sporazum o taocima traži preispitivanje u svjetlu ovih značajnih nedostataka. Ukoliko Bidenova administracija odbije promijeniti svoju politiku, Kongres mora djelovati i blokirati izvršnu vlast u korištenju finansijskih podsticaja kako bi se omogućilo oslobađanje američkih talaca na globalnom nivou.