Predsjednički kandidati trećih strana koji su promijenili američku historiju
Na najmanje četiri predsjednička izbora od 1900. godine, kandidat treće strane je dobio dovoljno glasova da može promijeniti ishod.

Prema članku na američkom portalu The Hill, demokrate su veoma zabrinute da bi predsjednički kandidat treće strane, podržan od grupe “No Labels”, mogao koštati američkog predsjednika Joa Bidena na predsjedničkim izborima 2024. godine. To bi dozvolilo pobjedu republikanskom kandidatu, vjerovatno bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu.
Autor članka, istraživač Merrill Matthews sa Instituta za inovacije u politici u Dallasu u Teksasu, dodao je da su demokrate s pravom zabrinute, ali bi i republikanci trebali brinuti. Napominje da su kandidati trećih strana prilično česti na američkim predsjedničkim izborima, kao i na drugim saveznim i državnim izborima, s tim da rijetko imaju značajan utjecaj na ishod.
Ali na najmanje četiri predsjednička izbora od 1900. godine, kandidat treće strane je dobio dovoljno glasova da može promijeniti ishod. Dva takva gubitka su pretrpjele demokrate, a dva republikanci.
Šta se desilo na tim izborima?
Potpredsjednik Teddy Roosevelt postao je predsjednik kada je republikanski potpredsjednik William McKinley ubijen u drugom mandatu 1901. Roosevelt je lako dobio reizbor 1904. godine, ali je obećao da se neće kandidirati za treći mandat 1908. godine. Kao rezultat toga, William Howard Taft kandidirao se za Republikansku stranku i pobijedio na izborima 1908. godine.
Republikanska stranka je kandidirala Tafta za reizbor 1912. godine, međutim, Teddy Roosevelt nije bio zadovoljan jer republikanci nisu podržavali progresivnu politiku, pa se Roosevelt kandidirao na listi treće strane, Progresivne stranke, koju je u to vrijeme osnovao. Prošao je jako dobro, ali ne dovoljno dobro. Taft je osvojio 23,2 posto glasova birača, dok je Roosevelt dobio 27,4 posto, podijelivši glasove republikanaca. Tako je demokratski kandidat Woodrow Wilson pobijedio sa 41,8 posto i ogromnom većinom od 435 elektorskih glasova.
Bill Clinton, 1992.
Ali, 1992. godine bogati biznismen Ros Perot uzdrmao je predsjedničke izbore, baš kao što je to učinio Donald Trump 2016. Zaista, sličnosti između Peroa i Trumpa su upadljive. Obojica su ”samostvoreni” milijarderi i nikada ranije nisu bili izabrani na neku funkciju. Obojica su populisti i vodili su nekonvencionalne kampanje koje su imale odjek kod velikog dijela nezadovoljnog biračkog tijela. Obojica su bili kritični prema dvije glavne političke stranke, ali su obojica privukla neopredijeljene birače.
Velika razlika je možda bila u tome što je Perot izbjegavao stranke, dok se Trump kandidirao kao novopečeni republikanac.
Bill Clinton je pobijedio na izborima 1992. sa samo 43 posto glasova. George H. W. Bush je dobio je 37,4 posto, dok je Perot dobio 18,9 posto glasova. Mnogi stručnjaci smatraju da je Perot koštao Busha njegovog reizbora.
Al Gore i George W. Bush
Godine 2000. Clintov predsjednički mandat otvorio je vrata potpredsjedniku Alu Goreu da se kandidira za Bijelu kuću 2000. godine. Njegov republikanski protivnik bio je guverner Teksasa George W. Bush. Bili su to vrlo tijesni izbori, a Florida je igrala ključnu ulogu. Nakon nekoliko ponovnih prebrojavanja glasova, pravnih osporavanja i beskrajnih debata, Bush je pobijedio u ovoj državi s razlikom od samo 537 glasova.
Ali u priči o tim izborima ima još toga. Ralph Nader, kandidat Zelene stranke, osvojio je 97.488 glasova na Floridi. S obzirom na slične ciljeve demokrata i zelenih, vrlo je vjerovatno da bi većina onih koji su glasali za Nadera glasali za Ala Gorea, čime bi potonji pobijedio na Floridi i osvojio predsjednički mandat.
Hillary Clinton i Trump
Godine 2016. Trump je osvojio Pennsylvaniju sa 47.292 glasa, Michigan sa 10.704 glasa i Wisconsin sa 22.748 glasova, što je najmanja prednost. Kandidat Libertarijanske stranke, bivši guverner Novog Meksika Gary Johnson, osvojio je između 2,5 i 3,6 posto glasova u tim državama. No nemoguće je znati kako bi ovi birači glasali da Johnson nije bio na glasačkom listiću.
Matthews kaže kako nije sigurno da bi glasovi birača Zelene stranke na čelu sa Jill Stein išli u korist Hillary Clinton. Stein je imala više glasova u svakoj od te tri ključne države od Trumpove margine. Dakle, možda bi se moglo pretpostaviti da bi Clinton pobijedila Trumpa da Stein nije bila kandidatkinja.