Ben Gvirove odluke protiv palestinskih zatvorenika: Ne želi osloboditi ni one na smrtnoj postelji
Itamar Ben Gvir novom odlukom je ugasio svaku nadu da će palestinski zatvorenici biti pušteni na slobodu prije isteka kazne, čak i ako su na smrtnoj postelji.

Izraelski ministar za nacionalnu sigurnost Itamar Ben Gvir je ugasio svaku nadu da će palestinski zatvorenici biti pušteni na slobodu prije isteka kazne, čak i ako su na smrtnoj postelji.
Prema riječima stručnjaka, izmjene i dopune koje je izdao Ben Gvir na zakon o ”administrativnom oslobađanju palestinskih zatvorenika” utječu na pitanje bolesnih zatvorenika čije su kazne pri kraju, uključujući i one koji boluju od teških bolesti i bliži im se smrtni čas.
Izraelski list Maariv objavio je u nedjelju da je Ben Gvir, koji vodi krajnje desničarsku stranku “Jevrejska snaga”, prošle sedmice izmijenio zakon o “prijevremenom puštanju” iz zatvora, kako bi iz njega isključio palestinske zatvorenike.
Prema pisanju lista, odluka je došla kao dio napora Ben Gvira da pooštri mjere protiv palestinskih zatvorenika.
Otkako je preuzeo funkciju, Ben Gvir je prijetio zatvorenicima i žurio je donijeti zakone čiji je cilj uznemiravanje zatvorenika i njihovih porodica, uključujući zakone usvojene u Knessetu (izraelskom parlamentu) ili u fazi usvajanja. Među njima su: zakon o pogubljenju zatvorenika, zakon o oduzimanju državljanstva i prebivališta palestinskim zatvorenicima i oslobođenim zatvorenicima iz Jerusalema i sa teritorija okupiranih 1948. godine, nacrt zakona koji predviđa deportaciju porodica zarobljenika i mučenika, zatim nacrt zakona koji lišava zatvorenike prava na liječničku njegu i dr.
Zabrana bilo kakvog oslobađanja
Glasnogovornik Kluba palestinskih zatvorenika Amjad al-Najjar objašnjava da se zabrana prijevremenog puštanja na slobodu, na što se odnosi odluka Ben Gvira, primjenjuje u praksi otkako je on preuzeo svoju funkciju u vladi krajem 2022. godine, ali i prije toga.
Al-Najjar ističe da postoji nekoliko oblika prijevremenog puštanja na slobodu, a neki se odnose na odluke zatvorske uprave, a ne suda. Primjenjuju se u slučajevima zatvorenika koji nisu lišeni slobode zbog suprotstavljanja okupaciji.
Navodi da se odluka Bin Gvira odnosi na sisteme koje provodi zatvorska uprava. Zatvorenici imaju pravo da budu pušteni ranije, prije isteka kazne na nekoliko dana, mjeseci ili godina u okviru posebnog sistema i mehanizma koji provodi uprava zatvora, a poznat je kao “al-manhali”.
Navodi da u prijevremeno puštanje na slobodu spada zahtjev za puštanje na slobodu svakog osuđenika nakon odsluženja dvije trećine kazne, odnosno “al-shleish” (jedna trećina) na hebrejskom, nakon što sud uzme u obzir ponašanje zatvorenika u zatvoru, a ne optužbe protiv njega, na osnovu čega donosi odluku.
Al-Najjar otkriva da se takvi zahtjevi stalno odbijaju kada je riječ o palestinskim zatvorenicima. Iz njih su izuzeti zatvorenici koje služe doživotnu robiju i nisu među Ben Gvirovim amandmanima.
Nastavio je: “Svi oblici prijevremenog puštanja na slobodu – bilo od strane suda ili zatvorske uprave – praktično su zamrznuti u slučaju palestinskih zatvorenika. Uz sve to, dolaze i amandmani Ben Gvira kako bi se to dodatno pooštrilo, što direktno utječe na desetine bolesnih zatvorenika.”
Primjer ekstremizma
Sa svoje strane, Thaer Shreith, glasnogovornik Komisije za zatvorenike i bivše zatvorenike, kaže da amandmani Bena Gvira “dolaze u kontekstu napada na zatvorenike”.
Objašnjava da su ovi amandmani “usmjereni protiv zatvorenika općenito, posebno protiv onih koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Dakle, time se dodatno kompliciraju stvari i sprječava prijevremeno puštanje zatvorenika, čak i ako pate od ozbiljnih bolesti i uskoro im ističe kazna.”
Shreith kaže da okupacija ne oslobađa zatvorenike prijevremeno osim u vrlo rijetkim slučajevima već decenijama. Demantirao je navode izraelskih medija koji su izvještavali o puštanju stotina zatvorenika godišnje. Opisao je to kao “laž i nerealne tvrdnje, koje dolaze u kontekstu iskrivljavanja stvarnosti u kojoj se nalaze zatvorenici i nastojanja da se izvrši pritisak na njih.”
Glasnogovornik Uprave za zatvorenike je naveo da je velika većina onih koji su prijevremeno pušteni “umrla nakon puštanja” zbog bolesti.
Objasnio je da se zahtjevi podnose posebnim komisijama, odnosno “komisijama za prijevremeno puštanje”, a formiraju se sa različitih nivoa, uključujući i pravosudni sistem. Zahtjevi se podnose zbog humanitarnih razloga i potrebe za liječenjem, a 99 posto slučajeva biva odbijeno.
Naveo je da je posljednji takav pokušaj bio prije nekoliko sedmica u slučaju zatvorenika Walida Daqqe, koji boluje od kasnog stadija raka. “Podneseni su brojni zahtjevi okupacionim sudovima, ali posebna komisija nije preporučila njegovo puštanje na slobodu, iako je odslužio cijelu kaznu od 37 godina, a trenutno izdržava dodatnu kaznu od dvije godine zatvora”.
Shreiteh ističe da su propali i svi pokušaji oslobađanja zatvorenika Nasera Hamida, sve dok nije ubijen u zatvoru prošlog decembra.
Odbijanje puštanja na slobodu
Sanaa, supruga zatvorenika Walida Daqqe oboljelog od raka, kaže da su komisije za prijevremeno puštanje na slobodu odbile dva zahtjeva za oslobađanje njenog supruga, te da čekaju odluku o žalbi na posljednji zahtjev.
Ona je navela da se okupatorske procedure primjenjuju na zatvorenike s vremena na vrijeme, te da izraelska zatvorska uprava “izmišlja procedure, zakone i metode za postupanje sa zatvorenicima i kazne, što nema nikakve veze sa sadašnjim ministrom”.
Dodala je da je Ben Gvir “ekstremniji i radi u skladu sa svojom desničarskom ideologijom, ali nas neće zastrašiti”.
Sanaa Daqqa smatra da je “bolje što se poduzimaju ove mjere, jer će to dovesti do eksplozije situacije, a eksplozija je bolja od političke nedorečenosti u kojoj se nalazimo”.
Odbijanje i bolest
Institucije koje se bave pitanjem zatvorenika trenutno nemaju novih slučajeva prijevremenog puštanja na slobodu. Ekipa Al Jazeere je posjetila bivšeg palestinskog zatvorenika Muhammada Al-Taja kako bi saznala o njegovom iskustvu sa zahtjevom za prijevremeno oslobađanje.
Al-Taj, koji je uhapšen 2003. godine, kaže da je te godine odmah nakon hapšenja obolio od upale pluća, jer su zatvorski čuvari upadali u ćelije i bacali plin.
Problemi ovog zatvorenika postepeno su se pogoršavali, sve dok nije dobio plućnu fibrozu i zamalo izgubio život. Svi njegovi zahtjevi za prijevremeno puštanje na slobodu su odbijeni, sve dok nije odležao 11 godina od njegove 15-godišnje kazne, kako je rekao.
Al-Taj kaže da prijevremeno puštanje na slobodu postoji i da je to uobičajeno u zatvorima, ali da je to uskraćeno palestinskim zatvorenicima. Objašnjava da ni tada ne bi bio pušten na slobodu da nije stupio u štrajk glađu koji je trajao 67 dana i zbog političkog pritiska, nakon ljekarskog izvještaju koji je potvrdio da postoji mogućnost da će umrijeti u narednih nekoliko dana.
Al-Taj dodaje da je “odbijanje prijevremenog puštanja na slobodu već na snazi, a Ben Gvir želi dodatno potvrditi svoju diskriminaciju prema zatvorenicima”, misleći na slučajeve teških bolesnika koji su upućeni na sud radi ranijeg puštanja na slobodu, ali nisu dobili odobrenje.
Napominje da je vrlo ograničen broj slučajeva prijevremenog puštanja na slobodu, što se ne odnosi na zatvorenike optužene za operacije koje su dovele do pogibije Izraelaca. Štaviše, njihova tijela skrivaju čak i nakon što preminu u zatvorima.
Prema podacima institucija koje se bave pitanjima zatvorenika objavljenim u zajedničkom saopćenju, broj bolesnih zatvorenika u izraelskim zatvorima iznosio je oko 700 od ukupno 5.000 palestinskih zatvorenika, do sredine 2023. godine.
Prema istim podacima, 24 bolesna zatvorenika boluju od raka i tumora različitog stepena.